Zastrašujuće – Umjetna inteligencija u kineskim školama


Šira javnost nije upoznata s činjenicom da je sve veći broj učionica u Kini opremljen kamerama s umjetnom inteligencijom i uređajima za praćenje moždanih valova. Iako ih mnogi roditelji i učitelji vide kao alate za poboljšanje ocjena i veću disciplinu učenika, ovi su uređaji postali najgora dječja noćna mora velikom broju tamošnje djece koja se osjećaju kao da su pod stalnim nadzorom.

U pomalo šokantnoj reportaži Wall Street Journala čiji su autori Crystal Tai, Yifan Wand i Shen Hong (naracija: Hannah Yi) možemo na primjeru jedne osnovne škole vidjeti kako to funkcionira kada umjetna inteligencija upravlja djecom na njihovu obrazovnom putu, kontrolirajući ih na svakom koraku i utječući samim time na njihovo ponašanje, na razinu njihove koncentracije, kao i na same ocjene.

U videu saznajemo kako učitelji u predmetnoj osnovnoj školi u Kini točno znaju kada netko od učenika ne obraća pažnju na gradivo. Plava boja na njihovim uređajima pričvršćenima za glavu znači da je učenik rastresen. Bijelo znači da je učenik izvan mreže..

Trake za glavu koje učenici moraju nositi mjere razinu koncentracije svakog učenika. Informacije koje se putem njih dobivaju zatim se izravno šalju na učiteljevo računalo i roditeljima učenika na uvid.

Kina kao što svi znamo ima velike planove postati globalni lider u korištenju umjetne inteligencije u svim aspektima života, pa tako i u obrazovnom sustavu, jer vjeruju da im umjetna inteligencija može pomoći u poboljšanju njihove učinkovitosti. Kina je već uspostavila ekonomiju bez gotovine, gdje ljudi mogu kupovati svojim licem. Dovoljno je da im se skenira lice i na taj način plaćaju proizvode i usluge koje kupuju.

Divovska mreža nadzornih kamera s prepoznavanjem lica pomaže policiji u nadzoru građana na svim javnim površinama diljem Kine. Uvođenje umjetne inteligencije u sve aspekte tamošnjeg života već je odavno započelo, a pandemija je samo stavila jači fokus na Kinu otkrivši nam kako je ta zemlja zapravo svojevrsni poligon za vježbu buduće digitalizacije ostatka svijeta.

Želeći saznati nešto više o svemu tome, javnost diljem svijeta sve više zaviruje u tajne te zemlje budućnosti kako je već danas nazivaju zbog njene naklonjenosti visokoj tehnologiji i volji tamošnjeg poslušnog i sustavu naklonjenog naroda da joj se u potpunosti prepusti.

U međuvremenu, dok se čeka na uvođenje visoke tehnologije u sve kineske škole, neke škole već sada nude uvid u to kako bi budućnost visokotehnološkog obrazovanja u toj zemlji mogla izgledati. Učionice tih škola nalikuju laboratorijima za futurističke eksperimente, a učenici djeluju poput naivnih zamoraca u suludim eksperimentima globalista. Dovoljno je pogledati ovu video reportažu kako bismo vidjeli o čemu se ovdje radi – o uspostavljanju potpune kontrole nad ljudima od malih nogu.

Učionice u kojima se već sada vrše eksperimenti visokotehnološkog obrazovanja uz pomoć umjetne inteligencije imaju robote koji analiziraju zdravlje i razinu angažmana učenika. Studenti nose uniforme s čipovima koji u svakom trenutku prate njihovu lokaciju. Postoje čak i nadzorne kamere koje prate koliko često učenici provjeravaju svoje telefone ili zijevaju tijekom nastave. Nevjerojatno, ali istinito.

Ovi su uređaji uznemirili brojne kineske korisnike interneta, ali škole koje ih koriste kažu da im nije bilo teško dobiti pristanak roditelja da upišu djecu u ono što je jedan od najvećih svjetskih eksperimenata u obrazovanju uz pomoć umjetne inteligencije. AI obrazovni program kojem su podvrgnuti kineski đaci čiji su roditelji dali pristanak za upis njihove djece u predmetne škole, trebao bi poboljšati ocjene učenika, a istovremeno hraniti moćne algoritme za nadzor i kontrolu ljudi. AI obrazovni program javnosti je prezentiran kao nešto što će unaprijediti kinesko društvo te su ljudi u Kini skloni razmišljati na taj način, po diktatu sustava.

Zhang Jiaojiao (majka jednog djeteta upisanog u jednu takvu školu) izjavila je: „Ako je sve ovo u ime istraživanja i razvoja naše zemlje, to nije nikakav problem.“

Tamošnja vlada uložila je milijarde dolara u ovaj projekt koji okuplja tehnološke divove, start-upove i škole i nastavit će s financiranjem daljnjeg razvoja tog projekta.

Novinari Wall Street Journala dobili su ekskluzivan pristup jednoj takvoj školi blizu Šangaja kako bi vidjeli kako se to AI tehnologija koristi u učionicama.

U njihovoj ekskluzivnoj reportaži možemo vidjeti učenike jednog petog razreda čiji dan počinje stavljanjem uređaja za detekciju moždanih valova na glavu. Prizor učenika s tim uređajima na glavama djeluje u najmanju ruku zastrašujuće. Još kada pomislimo na to da gledajući tu djecu vjerojatno gledamo budućnost obrazovanja diljem svijeta, prođe nas blaga jeza.

Glas vođene meditacije im govori: „Sada zamislite toplu svjetlost koja svijetli između vaših obrva…“ Učenici potom zatvaraju oči i počinju meditirati dok uređaji na njihovim glavama pokazuju različite boje po kojima se može vidjeti razina njihove koncentracije na vođenu meditaciju.

Uređaj je kineske proizvodnje i ima tri elektrode, dvije iza ušiju i jednu na čelu. Senzori uređaja hvataju električne signale koje šalju neuroni u mozgu. Neuronski podaci se zatim šalju u stvarnom vremenu na učiteljevo računalo, tako da dok učenici rješavaju matematičke zadatke, učitelj može brzo saznati tko od učenika obraća pozornost na zadatak, a tko ne.

U reportaži WSJ-a možemo vidjeti kako jedna učiteljica kontrolira pozornost učenika te objašnjava novinarima, dok promatra monitor i nadzire učenika, govoreći: „Tijekom ovog razdoblja ovaj učenik je rastresen.“ Učiteljica je na monitoru detektirala rastresenog učenika koji će zasigurno biti upozoren na rastresenost ili snositi neke posljedice zbog toga.

Sustav ima brojne mogućnosti nadzora, pojedinog i kolektivnog te mogućnost formiranja sveukupne statistike koja se odnosi na cijeli razred. Nakon određenog razdoblja nadzora učenika, generira se izvješće koje pokazuje koliko je razred bio pozoran za vrijeme nastave. Izvješće čak i detaljno prikazuje razinu koncentracije svakog pojedinog učenika u intervalima od 10 minuta. Cijelo se izvješće o koncentraciji, pozornosti i izvedbi učenika zatim šalje u chat grupu za roditelje koji na taj način dobivaju detaljan uvid u napredovanje ili nazadovanje svoje djece u nastavi.

Jedan roditelj koji očito odobrava ovu metodu rada s učenicima i čije dijete pohađa tu školu, promatra rezultate na svom mobilnom telefonu i govori: „Ovdje možete provjeriti rezultat rada svakog učenika.“ Neki su roditelji oduševljeni mogućnošću praćenja svoje djece na ovaj način. No, ima i onih koji nikada svoju djecu ne bi upisali u takvu školu.

Izvješća koja dobivaju učitelji i roditelji su doista detaljna, no rade li ti uređaji doista, jesu li ti podaci relevantni i što točno mjere nije baš kristalno jasno.

Novinare je zanimalo mogu li trake za glavu doista tako precizno mjeriti koncentraciju, pa je jedan od WSJ novinara, točnije Sheng Hong, šef šangajskog ureda WSJ-a, odlučio sam isprobati taj uređaj, stavivši ga na svoju glavu. Crveno svjetlo na uređaju znači da ste vrlo usredotočeni. Upravo se ta boja pojavila na njegovu uređaju. „Ali ja se ne osjećam posebno usredotočeno.“, rekao je Sheng Hong dok mu je aparat pokazivao visoku razinu usredotočenosti. Bio je pomalo zbunjen zbog toga što mu je aparat pokazivao visoku razinu usredotočenosti, a on se nije osjećao posebno usredotočeno.

Učenici, u želji da opravdaju korištenje tih naprava, objasnili su mu: „Ova traka za glavu djeluje kada razmišljate.“

Neuroznanstvenik Theodore Zanto objašnjava: „Ovo je posve nova tehnologija s još uvijek prilično malo istraživanja iza nje.“

Theodore Zanto, neurološki znanstvenik na kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu bio je iznenađen kada je saznao da se ova tehnika zvana elektroencefalografija također poznata kao EEG koristi u učionicama na djeci. Obično ga koriste liječnici u bolnicama i laboratorijima. „EEG je vrlo osjetljiv na artefakte, pa ako vas svrbi ili se samo malo vrpoljite, ili EEG nije pravilno postavljen, tako da elektrode nisu imale dobar kontakt, sve to utječe na signal.“, rekao je Zanto.

Unatoč šansama za lažna očitanja ovih uređaja, učitelji su izjavili da su trake za glavu prisilile učenike da postanu puno discipliniraniji nego inače.

Zhang Yiwei, jedna od učiteljica u školi, izjavila je: „Kada učenici odgovaraju na moja pitanja tijekom nastave, glasniji su nego inače.“

Nastavnici kažu da učenici sada bolje paze tijekom nastave i da ih je to natjeralo da marljivije uče i postižu bolje rezultate.

Jedan učenik priča: „Postao sam pažljiviji u razredu. Svi moji zadaci rezultiraju sa savršenim ocjenama.“

No, nisu baš svi učenici oduševljeni ovim uređajima za glavu. „Boli me“, govori drugi učenik držeći se za glavu, dok skida uređaj sa svog čela nakon nastave.

Eto, nisu svi studenti tako entuzijastični što se tiče tih uređaja. „Kad smo prvi put nosili traku za glavu, činilo se kao da nas kontrolira.“ – priča grupa učenika.

Osjećam pritisak ovdje, govori jedan učenik, dotičući rukom sredinu svog čela te nastavlja govoreći: „Traka za glavu je jako tijesna i steže mi glavu.“

Jedan učenik petog razreda kojeg su novinari uhvatili kako drijema u razredu, rekao im je da ga roditelji kažnjavaju zbog niske razine pozornosti koju bilježi aparat, a takvi podaci dodaju novu vrstu pritiska učenicima koji su u stalnom strahu od kažnjavanja svojih roditelja ako im razina koncentracije nije na visini.

Učenici su pod stalnim pritiskom postizanja odličnih rezultata. Jedan učenik govori: „Zamislite da postoji ispit i svi dobiju ocjenu 95 ili više, a vi dobijete ocjenu 85, ne biste li se osjećali zaostalim?“ Pritisak kompetitivnosti i postizanja izvrsnosti ovim je putem dignut na najvišu moguću razinu.

Tvrtke koje su novinari WSJ-a intervjuirali rekle su im da podaci dobiveni ovim putem mogu ići u istraživačke projekte koje financira država. Novinari su razgovarali i s roditeljima kojima nije bilo jasno gdje su podaci završili, no činilo se da ih nije previše briga.

Zanto kaže da vjerojatno uopće nema nikakve zaštite privatnosti. Ako se u učionicama vrše procjene pojedinih učenika, čini se kao da se mogu digitalnim putem anatomizirati, ali to još uvijek nije moguće.

Stručnjaci i građani u podjednakoj mjeri izražavaju zabrinutost zbog raznih aspekata na koji umjetna inteligencija već sada utječe na živote ljudi u Kini. No, tome se građani jednostavno ne mogu oduprijeti, jer tako odlučuje tamošnja vlast uz veliku podršku globalista. I stručnjaci i građani zabrinuti su zbog ogromnog pritiska te zemlje na uvođenje umjetne inteligencije u sve aspekte života, dok ostatak svijeta sve to promatra.

Nazovimo stvari pravim imenom i recimo – ove su učionice laboratoriji za indoktriniranje budućih generacija. A na svima nama je da se zamislimo i upitamo – kamo ide ovaj svijet? Zar ovako izgleda bezbrižno djetinjstvo i učenje uz smijeh i igru? Ni u kojem slučaju… Buduća vremena svima nama koji smo imali divno djetinjstvo još će nas više, kako godine budu odmicale, približavati onim danima kada tehnologija nije bila naš nadzornik, a mi njeni robovi.

Izvor: Wall Street Journal

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp