Svjetski ekonomski forum predlaže tehnologiju za praćenje pojedinaca kako bi se pratio njihov utjecaj na klimatske promjene

Svjetski ekonomski forum (WEF) Klausa Schwaba lansira novu ideju koja koristi tehnologiju za praćenje pojedinaca i bilježenje njihovog utjecaja na “klimatske promjene”.

WEF objavljuje ideje o tome kako implementirati takvu tehnologiju nadzora. Organizacija tvrdi da se može uhvatiti u koštac s klimatskim promjenama praćenjem emisija ugljika svake osobe kako bi se njihov “utjecaj” mogao rješavati na individualnoj razini.

Međutim, “My Carbon” i takozvani “programi osobnog odbitka” očito nisu bili uspješni, unatoč tome što ih je WEF forsirao godinama.

WEF vjeruje da može iskoristiti ova nova dostignuća u tehnologiji za značajno unapjređenje zelene agende na globalnoj razini.

Budući da je udio emisija pripisan pojedincima u gradovima 40%, prijedlog je da se pozabavimo upravo onim stvarima za koje WEF i njegove kohorte sada identificiraju da stoje na putu “programa osobnog odbitka” koji pušta korijenje: društveni i politički otpor , nedostatak svijesti i “poštenih mehanizama” za praćenje pojedinačnih emisija.

WEF je napravio maketu kako bi izgledala aplikacija za praćenje ugljika: Svjetski ekonomski forum vidi “poboljšan” svijet ne samo kada je u pitanju tehnologija, već i društvo. Članak dalje spominje katastrofalna ograničenja pandemije u pozitivnom svjetlu.

Organizacija tvrdi da obustava zbog Covid-19 i druga ograničenja služe kao dokaz da se milijarde ljudi mogu učinkovito obučiti da pokažu “individualnu društvenu odgovornost”. “Ogroman broj nezamislivih ograničenja javnog zdravlja usvojile su milijarde građana diljem svijeta”, navodi se u članku WEF-a s odobravanjem.

Implikacija je da je sada vjerojatnije da će milijarde ljudi prihvatiti ograničenja svog životnog stila u drugim kontekstima.

Tu su zatim tehnologija, “AI”, blockchain, digitalizacija i uređaji za “pametnu kuću” – svi korisni u promicanju ove specifične distopijske agende.

Plan je koristiti tehnologiju praćenja za detaljno praćenje osobnih emisija ugljika, uz pružanje “individualiziranih savjeta o nižim ugljičnim emisijama i etičkim izborima potrošnje proizvoda i usluga”. Nadalje, to bi povećalo troškove za “ugljično-intenzivne” aktivnosti i robu, dok bi nudilo ekonomske poticaje za smanjenje potražnje – što je još jedan način da se kaže “niskougljični socijalni kreditni sustav”.

Onda se također preporučuje stvaranje novih društvenih normi. To bi nametnulo novu definiciju “poštenog udjela”.