Sukob nije samo lokalni sukob u središtu Europe na pragu Rusije u koji je uključen reakcionarni antiruski režim u Kijevu. Sukob je povijesni obračun između Sjedinjenih Država i njihovih saveznika u vojnom savezu NATO-a koji vodi, i Rusije. Obračun se dugo, dugo čekao i sada se odvija.

Nije se moralo dogoditi na ovako nasilan, užasan način.

Rusija je dugo upozoravala Sjedinjene Države i njihove NATO partnere da proširenje saveza do ruskih granica predstavlja neprihvatljivu stratešku prijetnju sigurnosti. Upozorenja Moskve ostala su bez odgovora iz godine u godinu.

Prije gotovo godinu dana Rusija je ponudila konačno diplomatsko rješenje za izbjegavanje sukoba zagovaranjem sveobuhvatnog sigurnosnog sporazuma temeljenog na ranije prihvaćenom načelu “nedjeljive sigurnosti”. Tu su diplomatsku inicijativu odbili Washington i njegovi europski saveznici.

Moskva je više puta upozoravala da neće prihvatiti daljnju militarizaciju neonacističkog režima u Kijevu. Osam godina rata niskog intenziteta protiv ljudi koji govore ruski na bivšem jugoistoku Ukrajine morali su završiti. Militarizacija Ukrajine od strane NATO-a i najavljeno članstvo u savezu bila je crvena linija Rusije. Sjedinjene Države i njihovi partneri iz NATO-a odlučili su prijeći tu crtu. Ruski predsjednik Vladimir Putin obećao je u tom slučaju poduzeti vojno-tehničke mjere. Rezultat je bila vojna demontaža kijevskog režima, koja je započela 24. veljače.

Ono što je isplivalo je kvazi-rat između NATO-a i Rusije. Ukrajina je preplavljena NATO arsenalima. Napadi se vrše duboko unutar Rusije, a zapadni političari i stručnjaci vode bezobzirne i lažne priče o ubojstvu ruskih vođa i pokretanju promjene režima u Moskvi.

Jasno je da je Ukrajina bila prilika da se oslobode dugogodišnji imperijalni planovi Sjedinjenih Država da napadnu Rusiju. Prirodno bogatstvo Rusije je željena nagrada za Washingtonove ambicije globalne hegemonije. Rat u Ukrajini djelomično je pogodovao Washingtonu. Europa je više nego ikada podređena tutorstvu SAD-a. Prodaja plina i oružja Europi pogodovala je posrnulom američkom kapitalističkom gospodarstvu. Rusi su držani vani, Amerikanci unutra, a Nijemci (Europljani) pod njima, kako su zamislili osnivači NATO-a nedugo nakon Drugog svjetskog rata.

Geopolitički odnosi između SAD-a/Zapada i Sovjetskog Saveza/Rusije dugo su bili isprekidani razdobljima detanta, kao što je primijetio pokojni cijenjeni znanstvenik Stephen F Cohen u svojoj posljednjoj knjizi War With Russia?

Došlo je do detanta 1930-ih nakon što su SAD konačno pristale priznati suverenitet Sovjetskog Saveza. Taj je detant doveo do prikladnog saveza za poraz nacističke Njemačke. Ali nakon što je Treći Reich poražen, Sjedinjene Države i njihov britanski saveznik odmah su ušli u novu eru neprijateljstva poznatu kao Hladni rat.

Detant se nastavio tijekom predsjedničkog mandata Johna F. Kennedyja 1960-ih, zbog straha od međusobnog uništenja nuklearnim ratom. U sljedećim desetljećima potpisano je nekoliko važnih sporazuma o kontroli naoružanja.

Međutim, nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991., Sjedinjene Države brzo su usvojile novo imperijalno razmetanje i prezir prema Ruskoj Federaciji. Oblikovala se arogantna ideja o jednoj supersili i dominaciji čitavog spektra.

Unatoč prethodnim obećanjima, Sjedinjene Države i njihov NATO nositelj američke vojne moći nemilosrdno su pomicali ruske granice, više nego udvostručivši svoje članstvo u 30 godina. Ratne vježbe usmjerene na Rusiju i nove raketne instalacije diljem Europe, raskidanje ugovora o kontroli naoružanja i namjerno novačenje bivših sovjetskih republika bili su znakovi jedne stvari: Rusiju je trebalo osvojiti na način koji nacistička Njemačka nije mogla postići u prethodnim desetljećima.

Obrazac opuštanja Sjedinjenih Država protiv Moskve uvijek je bio cinična igra oportunizma. Nakon što je Hladni rat navodno završio, Washington je zauzeo sustavan stav da Rusija više nije sila koju treba poštovati. Bila je to meta koju je trebalo savladati.

Ali postojao je problem. Rusija se odbila povinovati. Moskva je potvrdila svoje strateške sigurnosne interese i odbila popustiti američkim ambicijama. Ruska vojna intervencija krajem 2015. kako bi obranila svog sirijskog saveznika od rata za promjenu režima pod vodstvom SAD-a koristeći terorističke posrednike bila je hrabra demonstracija.

Postojalo je vrijeme kada je Moskva ozbiljno težila diplomaciji za rješavanje neprijateljstava. Ali sada se shvaća da su Washingtonove ambicije nulte sume prema kojoj pobjednik uzima sve da dominira svijetom neumoljive i nezasitne. Washington i američki tašti mediji su dobri u narcizmu i hinjenju vrline. Kada govore o “svjetskom poretku temeljenom na pravilima”, zapravo misle na potpunu dominaciju pod američkom hegemonijom, za koju se uvijek drsko pretpostavlja da je benigna.

Kao rezultat toga, vi ste ili vazal koji služi američkim imperijalnim interesima ili neprijatelj koji je cilj agresije i konačnog uništenja.

Inzistiranje Rusije na obrani svojih strateških interesa razotkrilo je ružno lice američke moći pod maskom genija. Nije samo kraj godine, kraj je stoljeća navodnog američkog imperijalnog razmetanja. Razotkrivene su pretenzije samodopadne američke moći. Washington zahtijeva pokornost ostatka svijeta. Uvijek je toga bilo, ali u latentnom obliku.

Podla priroda američke moći sada je očita u njezinoj goloj brutalnosti u sve manijakalnijim odnosima s Rusijom i Kinom.

Ruska crta u pijesku oko Ukrajine razotkrila je nasilje koje podupire američku moć. Ta moć je neodrživa i neprihvatljiva u svijetu koji se navodno temelji na Povelji Ujedinjenih naroda. Sukob u Ukrajini je na raskrižju. Ili će se pojaviti multipolarni svijet temeljen na međunarodnom pravu i pravednosti, kako su zamislili Ujedinjeni narodi u pepelu Drugog svjetskog rata, ili će svijet biti osuđen na požar zbog Washingtonove imperijalističke zero-sum hegemonije.

Rusija, Kina i sve veći broj zemalja pozivaju na multipolarni svijet s ravnopravnim odnosima temeljenim na međunarodnom pravu. Sjedinjene Države su više nego ikad izložene kao potencijalna supremacistička sila sa zabludama o iznimnim privilegijama. U sadašnjim političkim okolnostima, SAD nije u stanju i ne želi se posvetiti multipolarnom svijetu. Takav svijet miroljubivih odnosa u osnovi je anatema za Washington. Stoga se njezin ratni učinak razlikuje od bilo koje druge zemlje u povijesti.

Ruski stav u Ukrajini razotkrio je svjetskog ratnog huškača. A taj prkosan stav označava kraj navodne hegemonije SAD-a.