Domaćinstva su od samog početka poticali da razvrstavaju svo svoje smeće i isperu sve svoje boce i limenke svježom vodom iz slavine – čini se da nitko tko to potiče nije svjestan da je voda jedna od najdragocjenijih i najvrjednijih roba na svijetu. Recikliranje se uvijek iznova pokazalo potpuno besmislenim. Velik dio plastike pažljivo se skuplja i sortira, a zatim ju pokupe veliki kamioni koji troše dizel. Nakon prikupljanja razvrstano smeće izvozi se u Kinu, Tursku, Nizozemsku i Poljsku. 

Velik dio se zatim spali jer nije komercijalno razumno pokušati ukloniti zagađivače i zatim pretvoriti materijal u bilo što korisno i prodajno. Zagonetka je zašto netko misli da je ‘zelenije’ koristiti kamione i brodove za prijevoz recikliranja tisućama milja kako bi se moglo spaliti nego spaljivati ​​kod kuće. Recikliranje stakla je apsurdno neučinkovito jer je staklo vrlo teško i troši mnogo dizela kada se transportira. 

Posudice za jogurt izrađene su od polipropilena i ne mogu se ponovno pretvoriti u ambalažu za hranu zbog propisa o sigurnosti hrane. Skupljanje otpada od hrane u plastične kutije pokazalo se nevjerojatno učinkovitim u privlačenju štakora i omogućavanju im da se brže razmnožavaju i rastu. Većina zajednica sada ima ozbiljnih problema sa štakorima – zahvaljujući recikliranju. 

Godine 2022. mediji su odjednom (i s velikim zakašnjenjem) počeli objavljivati ​​priče o recikliranom materijalu koji se nakon odvoza u inozemstvo baca na deponije. Povjerljivi papiri poput bankovnih izvoda pronađeni su kako vijore na ulici u blizini smetlišta.

Pretpostavljam da zavjerenici samo pripremaju svoje izgovore kako bi općine zaustavile skupe besmislice o recikliranju koje troše dizel. Vijeća su financijski opterećena i ne mogu si više priuštiti ovu besmislenu vježbu obuke o usklađenosti. Bit će velikih bitaka u vijećnicama između vijećnika koji se iz njima znanih razloga zalažu za recikliranje i vijećnika koji su svjesni da je recikliranje obična prijevara kojoj je temeljna uloga uvježbavanje naše poslušnosti, kao i onih prosvijećenih vijećnika koji shvaćaju (napokon) da recikliranje nikada nije bilo potrebno i da je uvijek gubitak svačijeg vremena, novca i energije.

Moj prijatelj spali sve svoje smeće u svom vrtu. Tvrdi da je brižniji prema okolišu od bilo koga tko reciklira. ‘Njihov se smeće skuplja u dizelski kamion, prevozi tisućama milja i potom spaljuje’, objašnjava. ‘Ovdje spaljujem svoje smeće tako da radim daleko manje štete nego luđaci koji recikliraju.’

I ima pravo.

Prkos – ne pokoravanje.