Koliko god šugav bio kao predzadnji čavao u hrvatski lijes (još uvijek imamo svoj jezik), uzrok poskupljenjima nije euro. Mjesecima se diljem svijeta printao novac i dijelio kao mito za nerad. Lanci opskrbe su prekidani i uništavani. Propale su tisuće firmi. Ne jer je Hrvatska uvela euro, nego jer je izabrala biti dijelom novo-normalnog socijalizma.

Ništa od sve težih životnih uvjeta za narod nije palo s neba. Svemu je uzrok u nedostatku suverenosti i samoodrživosti Hrvatske te poltronima koji izbornim prevarama i glupošću tog istog naroda dolaze na vlast. A ne služe našim interesima, već tuđima.

“Teško je čovjeku koji iz tuđe torbe kruha čeka”, rekao je Stjepan Radić prije stotinu godina.

Mi ne samo da ga iz tuđe torbe čekamo, nego jeftino prodajemo svoje žito, mlin i brašno. Kruh skupo plaćamo.

I uvijek se nanovo čudimo jednostavnoj logici, kukajući za vremenima kada je netko drugi mislio našom glavom. Umjesto da se opametimo.