S njim možemo vidjeti vidljivi spektar našeg životnog okruženja. Oko svakog čovjeka je jedinstveno i kao takvo se može koristiti u identifikaciji umjesto otiska prsta. Primjerice – da bi na svijetu postojao čovjek s istim otiskom prsta treba imati šezdeset četiri milijarde otisaka, a za oko više stotina milijardi uzoraka šarenice oka, dakle teško je moguće da netko može imati svog ” očnog dvojnika”.

Prije par godina slučajno sam na televiziji pogledao jedan dokumentarac nekog francuskog redatelja koji se oženio u Istri i pričao je kako je trebao napraviti dokumentarni film na temu ‘otisak za vječnost’. Kaže da je šetao Brijunima i vidio otiske dinosaurusa kraj kojih je i sniman ovaj dokumentarac i da mu je na um pala ideja kako otisci prsta ili uzorak snimljene šarenice oka mogu zauvijek personalizirati neku osobu, pa je krenuo istraživati u tom smjeru.

Kaže – ljudsko oko ga je fasciniralo zbog boja, ali i velikog broja kombinacija koje idu u prilog da će osoba biti upamćena kao jedinstvena za vrlo dugi niz godina. Raspitivao se u službama za sigurnost koje se bave biometrijom i oni su mu pokazali kako se to radi.

Istraživanje je trajalo i onda se pojavio prvi problem.

Kažu stručnjaci za sigurnost kako se pojavio još jedan isti uzorak šarenice ljudskog oka što predstavlja veliki problem za cijeli izuzetno skupi softverski program. Vršili su pregled i došli do zaključka da je vjerojatno greška u radu samih kamera ili uređaja, no nakon nekoliko dana ponovno se pojavio još jedan, pa još jedan, pa više njih s istim uzorkom šarenice oka.

To je već postao ozbiljni problem za programere, pa su u pomoć pozvali i policiju i privatne istražitelje. Zašto? Ljudsko oko odmah nakon smrti mijenja svoje stanje i nije više isto.

Sjetite se ” mačjih očiju” koje se pojavljuju kod čovjeka jer se zjenica nakon smrti opusti i deformira u oblik mačjeg oka. Dakle mrtve nisu mogli koristiti za provaljivanje sistema.

Nakon nekog vremena istražitelji su došli do kartona vlasnika uzorka šarenice oka i ustanovili da su isti preminuli u prošlom stoljeću kada se počelo s biometrijom oka, ali da su novi korisnici mladi ljudi. Sada ih je to totalno zbunilo i počeli su računati godine od smrti i godine koje ima osoba koja je sada skenirana i utvrdili su da je jedino moguće da je ta osoba reinkarnirana ili da je možda genetski identična, no to se nakon dodatnih istraživanja odbacilo.

Dakle? Izgleda da su oči ipak ogledalo duše kako to mi volimo reći. A zašto to mislim? Pa, govorio sam o tome u prethodnim tekstovima detaljno, pa ću sada samo spomenuti. Ruski znanstvenici otkrili su da iznad DNK postoji energetski “oblak” koji izdaje naredbe samoj DNK i ona po tome radi.

Da budu sigurni izveli su i pokus. Dvije oplođene stanice žabe stavili su u dvije različite posude, ali s identičnim uvjetima za razvoj budućeg ploda samo s tom razlikom što je drugi uzorak bio u svojevrsnom Faradayevom kavezu, to jest nisu mogli do njega doći bilo kakvi radio signali. Prvi uzorak razvio se u punoglavca, a drugi je bio tek neprepoznatljiva biomasa. Dakle očigledno je bila potrebna asistencija iz energetskog zapisa za taj plod.

Tako je i s ljudima.

Možete u raznim knjigama i u raznim dokumentarcima doći do saznanja kako to duša ulazi u tijelo novorođenčadi, a sve to ima smisla kada dušu usporedite sa inteligentnim energetskim zapisom koji rukovodi formiranjem ploda majčine utrobe, drugim riječima duša sama sebi stvara tijelo u majčinoj utrobi koristeći njeno tijelo za svoj naum. Tako funkcionira reinkarnacija.

Problem je što su znanstvenici otkrili da mogu na isti način za sada skromno mijenjati plod u nastajanju, ali bojim se da je to sigurno otišlo puno dalje jer pišu kako uz pomoć DNK misle sačuvati razne informacije što dovodi do zaključka da su otišli već predaleko.

Što se može dogoditi? Duše imaju svoju frekvenciju i neograničenu spoznaju dok umjetno djelovanje na DNK daje samo parcijalne informacije koje su odabrane da se manifestiraju u našem tijelu.

U tom slučaju u tijelo će ući duša, a moguće i neki entitet i bez obzira na upisani kod – doći će u najmanju ruku do bipolarnog poremećaja koji može ozlijediti sebe, ali i druge jer svijet duša je puno složeniji od umjetnih tvorevina.

Sva sreća pa na ovoj planeti nismo sami ni u fizičkom, ni duhovnom obliku, pa možemo očekivati intervenciju ako ne zbog nas samih onda zbog njih. A tko su ti drugi u materijalnom svijetu i koliko su moćni i napredni to ćete saznati sljedeći put.