Tada je nastala propaganda kakvu danas poznajemo, sa znanstvenom metodom primijenjenom na zadatak usavršavanja tehnika za manipulaciju ljudskim ponašanjem velikih razmjera korištenjem distribucije modernih medija. Te su metode cijelo ovo vrijeme bile u fazi istraživanja i razvoja i napredovale su barem onoliko koliko su napredovali naši drugi instrumenti ratovanja od Prvog svjetskog rata.

Ali to nije bio početak masovne psihološke manipulacije moćnih. To se događa od postanka civilizacije. Dok su ljudi bili nomadska vrsta lovaca-sakupljača, nije bilo potrebe da plemenski vođe nameću mentalne narative svom plemenu kako bi ih natjerali da se kreću i ponašaju onako kako žele. 

Potrebe životinja za hranom, pićem i sigurnošću bile su dovoljne da se ta mala društva kreću, love, traže hranu, razmnožavaju se i bore gdje god je to bilo potrebno; oni bi radili te stvari čak i bez postojanja jezika, a naši evolucijski preci vjerojatno su radili upravo to milijunima godina prije nego što se ponašanje govora prvi put pojavilo kod ljudi.

Sve se to promijenilo izumom poljoprivrede prije otprilike 10 000 godina. Nakon što su ljudi počeli učiti prevariti Zemljinu biosferu da natjeraju hranu da se pojavi pored njih, postali su sposobni ostati na jednom mjestu bez gladovanja, a civilizacije su se počele pojavljivati. Dok su se ljudi kao lovci-sakupljači samo organizirali u grupe od nekoliko desetaka, sa sposobnošću naseljavanja i izgradnje stvari, počeli smo se okupljati u selima i gradovima sa stotinama ili tisućama.

Jednom kada imate posla s ljudskim skupinama te veličine koje se hrane s poljoprivrednih površina i stoke, životinjski impulsi gladi, žeđi i sigurnosti više nisu dovoljno složeni da određuju način na koji će se ti ljudi ponašati iz dana u dan.

Sada će biti potrebna velika količina jezika. Dogovori. Protokoli. Pravila. Etiketa. Kako je planirana civilizacija? Kako se donose odluke? Tko radi? Kako se dodjeljuju resursi? Kako se začinju i odgajaju djeca?

Odavde se već vidi kako se otvara mogućnost zloporabe. Netko će obaviti posao. Netko će donositi odluke. Netko će odlučivati ​​kamo će resursi ići i potencijalno sebi dodijeliti puno više nego drugima. Netko će odlučivati ​​tko će imati seks i potencijalno će tu odgovornost u potpunosti dodijeliti sebi i svojim pristašama, a potencijalno neće ostaviti nikakvu riječ o tome ženama.

Nakon što su ljudi prešli s organiziranja u sela i gradove na preseljenje u kraljevstva i carstva, potencijal za zlostavljanje eksponencijalno je porastao. Onda imate pitanje ratova i tko bi se u njima trebao boriti. Imate novac i sposobnost za ogromno bogatstvo. Imate zakone i mogućnost da odredite koji su i kome idu u korist. I imate nekoga tko ima ogromnu moć nad vrlo velikim brojem ljudi.

Ne možete se osloniti na instinktivne životinjske impulse da organizirate ljude u civilizacije te vrste složenosti. Da biste naveli ljude da se kreću u skladu s vašom voljom, morate koristiti narativ. Morate prekriti svoju civilizaciju konceptualnim svijetom mentalnih priča u koje ljudi vjeruju i kreću se u skladu s njima. I to je ono što se dogodilo sa svakom civilizacijom koja je ikada postojala.

Sve do posljednjih nekoliko generacija religije su igrale glavnu ulogu u tome. Natjerati javnost da cijeni krotkost, poslušnost, siromaštvo i davati Cezaru ono što je Cezarevo (plaćanje poreza), dok ih je podučavati da bi bilo grešno ubiti njihove vladare i uzeti im blago, bila je bitna komponenta u podjarmljivanju masa i njihovom zadržavanju u pokretu usklađenost s vašom voljom. 

Religije kršćanstva i islama izgledaju prilično drugačije od sustava vjerovanja poput konfucijanizma, ali sve su tri narativne prekrivke raširene na vrhu divovskih civilizacija koje su držale obične građane da marširaju u skladu s voljom moćnih.

I naravno da nije bilo sasvim loše. 

Civilizacija bi bila nemoguća da su svi cijelo vrijeme pljačkali i ubijali sve druge, a priče o grijehu i vječnoj kazni bile su jedan od načina da se to spriječi. Narativi o vjeri, zakonu, vladi i kulturi očuvali su određeni red tamo gdje bi inače postojao nered; možda je većinu vremena bio tiranski, izrabljivački i nepravedan poredak, ali bio je red.

U modernom zapadnom društvu religija igra manje dominantnu ulogu u organiziranju narativa, ali još uvijek postoji ista količina debelog narativnog sloja kao što smo imali u davna vremena. Umjesto svećenstva imamo stručnjake, novinare, političare i vođe mišljenja, umjesto heretika imamo tenkije i teoretičare zavjere, a umjesto starih spisa i doktrina imamo trenutni mainstream svjetonazor. 

Prije nego što je mainstream svjetonazor uključivao Isusa i Boga; sada glavni svjetonazor uključuje kapitalizam i posve utemeljeno vjerovanje u demokraciju.

I kao i prije, nije sve loše. Vjerojatno je dobro što glavni svjetonazor cijeni slobodu i pravdu, čak i ako su naše slobode uglavnom iluzorne, a naši pravosudni sustavi krajnje nepravedni. 

Vjerojatno je dobro što se glavni svjetonazor sada službeno suprotstavlja rasizmu, čak i ako je to djelomično zato što su rasni ratovi i pravedna pravda nepogodni za naše vladare. Vjerojatno je dobro što glavni svjetonazor cijeni cijepljenje djece protiv bolesti koje su prije ubijale mnogo ljudi, čak i ako farmaceutska industrija ima previše moći i bolesti se sada koriste kao izgovor za promicanje autoritarnih programa.

Nije sve loše, ali je loše. Sustavi statusa quo koje smo izmanipulirani da prihvatimo narativnim slojem naše civilizacije stvaraju strašne nepravde i ugrožavaju cijelu našu vrstu. Ekocidni kapitalizam ubija našu biosferu, imperijalizam našem planetu prijeti nuklearnim armagedonom, ljudi su izgladnjeli, osiromašeni, zlostavljani i iskorištavani društveno-političkim statusom quo na koji nas manipulira znanost moderne propagande. I sve je to u korist iste vrste ljudi koji su preuzeli kontrolu nad dominantnim narativima drevnih civilizacija u kojima su živjeli naši preci.

Od postanka civilizacije nama vladaju manipulatori. Oni koji se popnu do vrha naše sadašnje civilizacije imaju iste kvalitete kao i oni koji su se uzdigli do vrha kraljevstava i imperija iz davnine. Ljudi koji su samo malo pametniji od ostalih, a taman dovoljno neprincipijelni da to iskoriste u svoju korist.

Sljedeća faza u našem razvoju kao vrste, ako dođemo do sljedeće faze, bit će transcendiranje ovog modela. Transcendirati model u kojem našim životima dominira mentalni narativ, u kojem manipulatori mogu koristiti činjenicu da su ljudi bića koja pričaju priče kako bi se uzdigli na razinu moći nad nama ostalima, u kojem smo prisiljeni trgovati mirom, pravdom , zdrav razum i zdrav ekosustav za red i stabilnost naših vladajućih sustava.

To će značiti postati svjesna vrsta. To će značiti odbacivanje naših primitivnih psiholoških zabluda do te mjere da nam više ne treba narativni sloj uvriježenog svjetonazora kako bismo se kretali u harmoniji jedni s drugima. Da nam više nije potrebno narativno prekrivanje zakona i vlade kako bismo se odnosili jedni prema drugima s ljubaznošću i održavali stvari u redu. 

Da nam više ne treba narativno prekrivanje novca i ekonomije da premjestimo resurse tamo gdje su potrebni. Ako to uspijemo postići jednog dana, bit će to svojevrsni povratak u Eden; povratak nevinosti bez naracije iz vremena lovaca i sakupljača naših predaka. 

Ali to će biti svjesna, zrela manifestacija tog načina života, kao što je duhovno prosvjetljenje svjesna, zrela manifestacija istog nedualnog iskustva koje slučajno prožive bebe.

Nećemo loviti u plemenima kao što je to činila naša vrsta u povojima, živjet ćemo u civilizacijama, ali ćemo živjeti u harmoniji jedni s drugima i sa svojim ekosustavom, jer smo transcendirali naš nezdrav odnos s mentalnim narativom i zamijenili ga širokim, budnim neposrednim susretom sa stvarnošću.

I pretpostavljam da će nam biti vrlo poznato, ako ikad stignemo tamo. Vrlo staro i vrlo poznato.