Elite su odlučile: Europa ide u rat protiv Rusije


Je li treći svjetski rat već počeo? Je li on pred vratima? Aktualna rasprava kreće se između ta dva stajališta, ali rijetko tko vjeruje u miran ishod krize. Prilog iz ruske perspektive.

Bauk Trećeg svjetskog rata proganja Europu. Obični ljudi sa svojim malim i velikim svakodnevnim problemima o tome ne bi trebali razmišljati, ali političari koji su stvorili umjetnu geopolitičku krizu kao da su izgubili osnovni instinkt samoodržanja. Oni su zapravo odlučili napasti našu zemlju u formaciji vepra, kako je oduvijek bio običaj Europljana. Oni vjeruju da je teško naoružanje (čak i ako netko jednu od modifikacija tenka nazove “lakim”) sposobno okrenuti tijek specijalne vojne operacije u korist Ukrajine.

Isporuka nove vojne opreme i dodatnog naoružanja povećava magnitudu krize i ubrzava brzinu kojom se ona razvija do razina izvan kontrole čak i Pariza, Londona i Varšave. Jesu li toga svjesni oni koji se zalažu za veću brzinu isporuka oružja i proširenje nomenklature isporučenog oružja?

Za europske čelnike rat je uvijek bio prvenstveno prilika za rješavanje vlastitih domaćih problema. Prvi učinak izbijanja rata je da čak i bankrotirani političari mogu ostati na vlasti. Ono osigurava “demokratski izabranima” lojalnost javnosti i visok stupanj odobravanja u anketama. Drugi unutarnjopolitički učinak rata je mogućnost vladanja izvanrednim sredstvima, pozivajući se na izvanredno stanje.

“Pandemija COVID-19” – Uspješan eksperiment moći

Jednog će dana povijesne knjige zabilježiti koliko su predsjednici i šefovi vlada država članica EU-a posljednjih godina ponavljali riječ “rat”. Nije slučajno što je Emmanuel Macron to već promrmljao prije tri godine u vezi s porastom zaraze korona virusom. “Mi smo u ratu”, rekao je tada. Te su mu riječi – čak i na pozadini čisto medicinskog problema – dale neviđeni autoritet i moć, koju je Macron maksimalno iskoristio.

Ništa drugačije nije bilo ni u Njemačkoj, koja se diči demokracijom i kojekakvim “progresivnim stvarima”. Baš kao u Rimu, Madridu ili bilo gdje u EU.

Rat pruža priliku da se opravdaju i objasne svi nedostaci u zalihama, čak i onih vitalnih lijekova. Čak i sati čekanja na liječničku pomoć u bolnicama i ambulantna kola kod kuće više se neće pripisivati ​​lošem upravljanju.

Lista prednosti velikog europskog rata za zapadne je političare sve duža, a u njihovim je očima odavno nadmašila pakao patnje i smrti u koji žele uvaliti svoje sugrađane. Oni sugrađani, pazite, koji su ih upravo birali na demokratskim izborima.

Kad god je Europa osjetila da njezino gospodarstvo prolazi kroz tešku fazu, odmah je izazvala vojni sukob. Čak i u domaćim ratovima, koristi za europske elite uvijek su bile veće od patnje i razaranja milijuna ljudi.

Prisjetimo se rata u Jugoslaviji: tada je novoujedinjena Njemačka bila pravi huškač i ratoborac. Suočila se s troškovima koje savezni proračun nije mogao podnijeti, a dobro joj je došla i konfrontacija na Balkanu. A ako se tome pridoda da je time SRN dobila djelomičnu kontrolu nad, primjerice, hrvatskim lukama, koristi za njemačke vlasti i njemačko gospodarstvo bile su veće – cinično jest – stradanja Hrvata i Srba.

I ranije su Europljani voljeli voditi ratove u koloniziranoj Africi. Belgija, sinonim za “dobru čokoladu, miran život, ukusne vafle i sočne dagnje”, porobila je milijune ljudi. Kada je narod Belgijskog Konga aktivno izrazio svoje nezadovoljstvo, Bruxelles je započeo rat. Prema konzervativnim procjenama, 100.000 civila je izbrisano. Kraljevina Belgija je u to vrijeme već bila članica Europske unije, ako ste se pitali. Famozne “zajedničke europske vrijednosti” nisu zaustavile krvoproliće.

Bezbrojni takvi leševi leže u podrumima Pan-Europljana. Paneuropljani koji Rusiju vole optuživati ​​za kojekakve grijehe, uključujući i neokolonijalizam.

Izbrišite “proxy” u “proxy ratu”!

Oni koji tvrde da se Europa boji izravnog sukoba s Rusijom i da se nikada neće usuditi zaboravili su da je prije godinu dana, kada je EU reagirala na početak vojne operacije u Ukrajini, potpuno odbacila mogućnost isporuke teškog naoružanja, a Moskva nametnula samo ekonomska ograničenja. Danas Pariz, u sprezi s Varšavom, već vrši pritisak na Berlin da Ukrajini isporuči tenkove Leopard za borbu protiv Rusa. Drugim riječima, Francuska i Poljska guraju Bundeswehr (koje putovnice imaju tenkovske posade su u osnovi besmislene) da sudjeluje u borbama protiv Rusije.

Potpuno isto se može reći i za francuske vojnike – koga briga tko je u tenku AMX-10 RC ako top tenka puca na ruske vojnike?

Ono što smo prije nazivali proxy ratom da bismo opisali sukob sada se pretvara u rat s izravnim sudjelovanjem EU-a. Rat između dvije civilizacije. Ili rat između dva svijeta. Već treći u zadnjih nešto više od sto godina. Ponovno ga je pokrenula Europa protiv Rusije kako bi se uhvatila u koštac s europskim političkim i gospodarskim problemima. Što prije to shvatimo, to ćemo se snažnije osjećati u ovom sukobu.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp