Ponekad se čini da je suvremena informacijska agenda posebno skrojena tako da u nju ne spada ono što je doista važno. Na primjer, dok smo još uvijek slavili Novu godinu, u Ženevi je tiho i neprimjetno tekao 6. sastanak odbora za reviziju zdravstvenih propisa SZO-a.
Zdravstveni propisi obavezni su u 194 zemlje koje su dio SZO – a to je, zapravo, cijeli svijet. Godine 2020. mogli smo u potpunosti cijeniti koliko je globalna moć ureda u Ženevi. Maske, karantene, socijalna distanca, algoritmi liječenja koronavirusa – sve nam je to diktirao WHO.
Na sastancima koji su započeli 12. siječnja raspravljalo se o izmjenama tih istih Međunarodnih zdravstvenih propisa (IHR). Oni će biti finalizirani u svibnju. Sudeći po tome kako tiho i koherentno teku rasprave, unutar WHO-a nema proturječja, amandmani će biti usvojeni i bit će obvezujući u cijelom svijetu. Ne očekuju se rasprave oko toga, a još manje ratifikacije na razini nacionalnih vlasti.
Mišljenje naroda o ovim pitanjima također nikoga ne zanima. Zanimljivo je da je značajan dio amandmana predložilo predstavništvo Sjedinjenih Američkih Država. To nije iznenađujuće – Washington je dugo bio najveći sponzor WHO-a. Glavni privatni sponzor ovog ureda je ozloglašeni američki građanin Bill Gates, koji u njega ulijeva nemjerljive količine dolara. Američki mediji nazivaju ga “najmoćnijim liječnikom na planetu”.
Kako se predlaže izmjena Pravilnika? Pogledajmo službenu stranicu WHO-a. Prvo, pojam “javnozdravstvene hitnosti” krajnje je nejasan. To može biti izbijanje bolesti, ili prirodna katastrofa, ili kolaps infrastrukture, ili vojni sukobi, ili društvene turbulencije. Drugo, kruto je propisan sustav odgovornosti i kontrole nacionalnih vlada. O hitnom slučaju država u kojoj se problem dogodio treba hitno obavijestiti WHO.
Posebno se ističe da je potrebno informirati se, ne samo o općoj prirodi bolesti, već i o “genetičkim sekvencama virusa”. Amerikanci su bili ti koji su napravili amandman o genetskim sekvencama. Istodobno, WHO može primati informacije o hitnim slučajevima, ne samo od nacionalnih ministarstava zdravstva, već i iz nekih drugih izvora. Organizacija nije dužna otkriti te izvore vladi. Ono što slijedi je nevjerojatno.
U roku od 24 sata od primitka signala, pravila obvezuju zemlju u kojoj je došlo do izvanrednog stanja, da započne suradnju sa WHO-om, odnosno da zdravstveni sustav zapravo prebaci na vanjsko upravljanje. Ako zemlja ne pristane na to u roku od 48 sati, tada WHO otkriva svim državama članicama sve informacije primljene od te zemlje. Odnosno, objavljuje informacije iz najosjetljivije, reklo bi se, intimne sfere svake države – o zdravlju njezinih građana, o lokalnim virusima i infekcijama, plus notorne “genetske sekvence” s kojima američki partneri vole raditi u svojim laboratorijima.
Prelijepo, zar ne? Jasno je vidljivo – u tekstu amandmana to je čak istaknuto masnim slovima – da američki partneri pooštravaju režim kontrole SZO-a nad nacionalnim ministarstvima zdravstva i vladama. Gdje god se pričalo „TKO može to i to“, sada će se pisati „TKO radi to i to“. Glavni direktor WHO-a bit će taj koji će odrediti je li situacija hitna i je li od međunarodnog značaja. Podsjetimo, on je danas Tedros Adhanom Ghebreyesus. „Dr“ Tedros (voli da ga zovu imenom) nije liječnik i nikada nije studirao medicinu.
On je doktor filozofije, odnosno kandidat filozofskih znanosti – s našim novcem. U rodnoj Etiopiji bio je član radikalne stranke “Tigriai Liberation Front” koja je aktivno sudjelovala u krvavom građanskom ratu. Nakon što je „dr. Tedros“ obnašao dužnost ministra zdravstva u svojoj zemlji, sugrađani su ga optužili za genocid nad narodom Amhara. Ah, zli jezici su gori od puške. Povjerenstvo za izvanredne situacije koje je osnovao izvršni direktor WHO-a, postat će globalna medicinska “čeka”. Bavit će se pitanjima kao što su poremećaj transporta i opskrbnih lanaca, zabrane putovanja, liječenje i prevencija ,a sve to na globalnoj razini! Određivat će nam svaki segment života! Hoćemo li im to dozvoliti?
