Kuna


Otišla je bez povratka u bezdan prošlosti, otišla bez doviđenja, otišla je zauvijek skromno kao dio povijesti. Nije ih bilo puno, nije ih bilo previše, ali pametniji kažu da je valuta dio identiteta svakog naroda. Svatko od nas starijih prošao je nekoliko valuta plaćanja, sve su one nestale u težnji za boljim, no, upitajmo se – da li nam je doista i bilo bolje?

Znam da će ovaj tekst koji pišem ubrzo postati zaborav, baš kao i naše Osamdesete. Da li ima emocija prema nekom papiru, nekoj kovanici? Pa, trebalo bi ih biti. Zašto? Pa neki od nas su prvu plaću dobili upravo u kunama, s nekoliko njih su prvi put curu izveli, dobro se proveli i proveselili.

Nekako imam osjećaj da olako odbacujemo ono naše, sve što nas čini posebnima, drugačijima. Dio ljudi izgubit će svoj posao jer mjenjačnice odlaze u ropotarnicu povijesti. Znam da smo mali, samim tim i neravnopravni, ali nekako volim te male i prkosne, hrabre. Takvi su mijenjali svijet, takvi su ovaj planet činili boljim mjestom.

Ako ste pomislili da je ovo vapaj za kunom, ne, ovo je osvrt na gubljenje nečega što je uz zastavu i himnu, simbol države u kojoj živimo. Zato mi je malo žao, zato mi je malo krivo, ali život ide dalje, a i svi ćemo mi prije ili kasnije postati dio statistike i suhih brojki bez trunka emocija…

Adio, stara moja!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp