Klaus Schwab kao veliki vođa – Od isticanja duše i srca do prijetnje čovječanstvu globalnim cyber udarom


Koje karkateristike i kvalitete po Klausu Schwabu mora imati veliki vođa? Po njemu veliki vođa mora imati mozak, viziju, dušu, određeni sustav vrijednosti i ono neizbježno – srce. Klausova definicija velikog vođe zvuči tako djetinje naivno, bajkovito i nadasve plemenito, zar ne? Pomno su to osmišljene fraze koje bi njemu trebale jamčiti uspješno dopiranje do emocija publike. No, pitanje je koliko je u tome uspješan.

Ne moramo sumnjati u to da je on sam uvjeren u ono što govori. Dovoljno je zaljubljen u sebe da doista vjeruje kako su to sve njegove kvalitete koje ga krase. Dobro je znati kakvo visoko mišljenje moćnici imaju o sebi… Zaljubljenost u sebe je preduvjet za ulazak u svijet moćnika. Znaju oni to dobro. Zato se bave tim zaljubljivanjem svaki dan i ne podnose nikakve kritike. Samokritičnost je nepoznat pojam bilo kome od njih. Oni su na putu ostvarenja svojih ciljeva primorani svakodnevno uvjeravati sebe u svaku laž koju plasiraju ostatku svijeta kako bi mogli nastaviti ići tim putem.

Klaus Schwab često se u svojim javnim nastupima poziva upravo na dušu i srce. Ne bez razloga. Njegova retorika očito pokušava od ‘Velikog reseta’ napraviti svojevrsni ‘Lovebrand’ po savjetima  Kevina Robertsa čiju knjigu istoimenog naslova bi ljudi trebali pročitati kako bi ušli u tajne izgradnje brandova koji se po defaultu moraju voljeti. Zato Klaus ističe kako je duh Davosa „pozitivan i konstruktivan“. Vjerujemo li doista u to? Nisam sigurna.

Kritičan i konfrontirajući stav prema svemu što WEF čini dolazi od strane onih koje Klaus Schwab naziva „promatračima“ i ljudima koji samo „stoje sa strane“, zaboravljajući da su te iste ljude on i njemu slični postavili na te pozicije „društvenih promatrača“ – nepoželjnih i odbačenih ljudi – upravo i samo zato jer su se drznuli kritički se osvrnuti na sve ono što čini globalna elita. Moćnici sami sebe hvale, sami sebe nazivaju nekakvim humanistima, filantropima, spasiteljima čovječanstva. Živa groteska. Kome još to nije jasno, neka i dalje uživa u blaženom neznanju.

Schwab svoju publiku želi uvjeriti da su njegovi ciljevi humani i plemeniti, kako netko slučajno ne bi posumnjao u te iste ciljeve i stavio ih pod povećalo. Ne, u to se ne smije sumnjati, već se njegovo resetiranje mora bezrezervno prihvatiti. Tko kaže? Tko je njega uopće izabrao da se tako detaljno i temeljito bavi svim aspektima budućeg svijeta?

Primijetit ćemo da Klaus Schwab često spominje kako su ovo vrlo „izazovna vremena“ u kojima živimo i kako su nas zahvatile sve moguće krize za koje sada moramo tražiti rješenja na globalnoj razini. „Moramo pristupiti budućnosti s pozitivnim duhom“ jer jedino će takav pristup  doprinijeti rješavanju globalnih problema, istaknuo je Klaus Schwab u svom pozdravnom govoru na ovogodišnjem Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu (2023).

Najprije se umjetnim putem izazivaju problemi i proizvode nove krize, kako bi se potom pronalazila rješenja za te probleme i krize. To što rade je vrlo prozirno. Pozitivan stav, duša, srce, plemenitost i umjetnost kao ukras cijeloj priči, kao šlag na globalističkoj torti i vječna kulisa globalne elite.

Ono što je zastrašujuće je upravo to što Klausova definicija velikog vođe zvuči tako naivno i bajkovito. Dobro je znati kako ti ljudi funkcioniraju i kakve im savjete daju njihovi savjetnici. Visoko mišljenje o sebi je imperativ. Ciljevi? A, kakvi nego plemeniti. Da, da… Zar netko smije posumnjati? Naravno da ne smije. Način na koji prezentiraju svoje ciljeve mora biti obogaćen lijepim riječima i bajkovitim obećanjima o boljem i održivijem svijetu za sve ljude. Učinit će sve što je u njihovoj moći da nam prezentiraju svoju sliku svijeta na privlačan način.

Globalizaciju opravdavaju nužnom povezanošću i međusobnom ovisnošću ljudi (svi smo mi povezani i ovisni jedni o drugima), digitalizaciju opravdavaju pojednostavljivanjem funkcioniranja svijeta, Četvrtu industrijsku revoluciju opravdavaju tehnološkim napretkom koji će unaprijediti život ljudi i promijeniti ne samo ono što radimo, već i ono što jesmo… I tako dalje. Uglavnom, za sve što uvode, za sve što grade i planiraju napraviti, moćnici imaju neko svoje opravdanje koje na prvu može nekome zvučati posve prihvatljivo, jer su ga oni takvim osmislili.

Zar stvarno misle da smo toliko naivni i da će čitavo čovječanstvo povjerovati u te njihove bajke u kojima su oni glavni likovi, dok svi mi drugi nismo ni statisti u toj predstavi, već osuđeni na život ispod svake razine dostojanstva, duboko ispod dasaka pozornice na kojoj se ova groteskna tragedija odvija.

Te su nam sporedne uloge dodijelili oni, jer se ponašaju kao veliki režiseri globalne predstave. Sjede na vrhu te svoje digitalne piramide moći i pljuju po svima nama na sve moguće načine. Kupuju svoje špijune i cenzore kako bi uništavali ostale ljude. Novcem manipuliraju kupujući šutnju i poslušnost ljudi. Žele iz javnog prostora odstraniti svakoga tko ne vjeruje u tu njihovu priču o njihovoj duši i srcu i njihovim plemenitim i humanim ciljevima o spašavanju čovječanstva i izgradnji boljeg svijeta.

Ispiranje mozga je proces koji nikada ne prestaje. On je trajan i vrlo temeljit… I, vrlo opasan ako mu se na vrijeme ne odupremo. U trenu će se sve te njihove slatke riječi i bajkovita obećanja pretvoriti u taman oblak koji će se nadviti nad čovječanstvom. Zašto žele potpunu digitalizaciju? Zato da bi nas time držali u šaci. Jer, kada ovaj svijet u potpunosti postane ovisan o tehnologiji, kada se do kraja digitaliziramo i kada sam transhumanizam postane stvarnost, tada će jedan klik biti dovoljan da se cijeli planet u jednom trenu pretvori u mrak, da sve odjednom stane, da ne kažemo – nestane, pa tako i mi sami ako budemo povezani sa sustavom globalne digitalne kontrole.

Kada je sve tehnologizirano, tada se sve u trenu može i ugasiti. Time nam i žele zaprijetiti. Ukoliko im otkažemo poslušnost, samo će nas ugasiti. Čovjeka, jednog po jednog, ulicu, jednu po jednu, poštu, banku, grad, jedan, više njih, državu, više njih, cijele sustave, svijet, planet, sve jednim klikom mogu paliti i gasiti, kako im dođe, ako je sve digitalno, zar ne? Upitajmo se – zašto već danas tako grozomorno prijete opasnostima globalnog cyber udara? Klaus Schwab osim što voli isticati „humane i pozitivne“ ciljeve sebe i svoje organizacije, često zastrašuje publiku svojim nastupima.

Kao da mi sami ne znamo što bi to značilo i kako bi to izgledalo? Cyber udari nisu novost. Bilo ih je i bit će ih. Oni su dio funkcioniranja suvremenog svijeta. Nikada nismo smjeli dozvoliti toliku ovisnost o tehnologiji. Ono najosnovnije trebali smo ostaviti po strani. Trebali smo osmisliti svijet neovisan o tehnologiji. Tada bismo se u tom svijetu osjećali sigurno. Ovako živimo u nekom cyber svijetu koji jednim klikom može biti ugašen. Ta će nas ovisnost o tehnologiji skupo koštati. Budućnost će nam pokazati tu visoku cijenu koju ćemo svi mi morati platiti. A Klaus Schwab i društvo žele još više globalizacije, još više digitalizacije i još više globalnog nadzora, kako bi što bolje manipulirali svima nama i držali nas u šaci svojim ucjenama.

S jedne strane govore o opasnostima digitalizacije svijeta, a s druge strane žele izgraditi upravo takav svijet i to u što skorijem roku. Sami sebi skaču u usta i usput nas sve dobro zafrkavaju, navikavajući nas na svoje novotarije kao zadnje naivnjake i vršeći onako ležerno i usput nad nama kao zamorcima medicinske pokuse i društvene eksperimente, kako im ne bi bilo dosadno u životu. Poigravaju se s nama kao s lutkama na koncu. Sve to njih beskrajno zabavlja, budimo uvjereni u to. Njihov je smisao za humor uvrnut. Njima je smiješno ono što je nama žalosno. Naše su suze njihov eliksir života. Naša je patnja njihovo sunce. Naše su brige njihova moneta. Progledajmo dok ne bude prekasno…

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp