Je li Hrvatska jedna od rijetkih zemalja EU u kojoj se prikrivala trgovina djecom?


Portal Telegram objavio je intervju s Britancem Nigelom Cantwellom, jednim od vodećih stručnjaka svijeta za međunarodna posvajanja. Međunarodni je konzultant i trideset godina radi na području posvajanja djece. Još krajem 70-tih godina prošlog stoljeća osniva međunarodnu organizaciju Defense for Children International, a 1994. godine pridružuje se UNICEF-u.

Iz svega što je čovjek rekao razvidno je sljedeće: u Hrvatskoj međunarodna posvojenja nisu adekvatno i objektivno zakonski regulirana u pogledu zaštite djece. Postoji ogromni sivi prostor koji neki tako mogu koristiti za trgovinu djecom.

Međunarodna posvojenja redovito su u najvećim brojkama iz zemalja koje nisu potpisnice Haške konvencije, koje su najkorumpiranije… Što vi mislite, dragi ljudi koji me pratite, koji su razlozi ti da se najviše odlazi u posvojenja djece, ili kako mnogi ističu – kupovinu djece – u države koje NISU potpisnice Haške konvencije koja štiti djecu? Slučajnost ili?

I svaki put kad neka od tih zemalja pristupi Haškoj konvenciji i počne sustavno nadzirati posvojenja, interes stranaca opada i seli se na sljedeću neuređenu i korumpiranu zemlju.. Ogromna je odgovornost naše države da spriječi svoje građane da sudjeluju kao posvojitelji u tom lancu međunarodne korupcije i trgovine djecom na račun tužnih sudbina siromašnih ljudi i naroda.

Druga vrlo važna stavka. Svi koji su sami pokušali ili imaju prijatelje, rodbinu, poznanika koji je pokušao posvojiti djecu u Hrvatskoj znaju jako dobro koliko je to nažalost dugotrajan, mučan i pun prepreka put. Kontrolira se sve, apsolutno sve do najsitnijih detalja, ali kada su u pitanju afrička siromašna nezaštićena djeca, kada je pitanje kod koga ti mali anđeli završavaju, u kakvim dobrim rukama empatične obitelji mame i tate ili zlikovaca koji će psihički, fizički, seksualno zlostavljati djecu – ispada da to državu nije niti najmanje briga.

Ta dvostruka mjerila koja se primjenjuju doista iritiraju svakog normalnog čovjeka. Posvojitelji koji idu legalnim putem u proces posvajanja moraju prolaziti kroz rigorozne provjere, dok posvojitelji djece iz država koje nisu potpisnice Haške konvencije barataju jedino novčanim iznosima i dobivaju u ruke djecu bez ikakvih problema.

                                                                                                   Nigel Cantwell

S obzirom na tezu koju je iznio ovaj stručnjak Cantwell, da su posvojenja uvijek najmasovnija iz zemalja koje nisu potpisnice Haške konvencije, postavljam i ovim putem pitanje – koliko je djece posvojeno iz DR Konga od stupanja na snagu zabrane međunarodnih posvojenja iz DR Konga u srpnju 2016. godine? Podaci o tome postoje i javnost to ima pravo znati.

Brojke koje su iznesene o ukupnom padu svih posvojenja iz DR Konga bi mogle pokazati da je upravo Hrvatska ostala jedna od rijetkih zemalja u koju su se dovodila kongoanska djeca nakon zabrane! Užas. Ogromna je odgovornost Države u ovom užasu močvare trgovine djecom.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp