Godišnji sastanak Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) oduvijek je bio poligon za neke bizarne ideje, koje ipak imaju svrhu: uvesti i po mogućnosti normalizirati sve vrste masovnog nadzora, a ponekad i tehnologije koje imaju ekstreman utjecaj na privatnost .
Praćenje moždane aktivnosti ljudi, uključujući i putem implantata – zasigurno ne postaje puno invazivnije od toga.
No, ovo je bila jedna od tehnologija koju je ove godine na događaju u Davosu predstavila profesorica Nita Farahani sa Sveučilišta Duke.
Moždani implantati sami po sebi nisu novost jer se koriste u medicini za liječenje nekih ozbiljnih stanja. Međutim, ovdje predstavljeni implantati su oni koji bi se trebali ugraditi u zdrave ljude – u biti da im čitaju misli.
“Dekodiranje složene misli” je već moguće, rekla je Farahani tijekom svog govora “Spremni za transparentnost mozga?” na summitu WEF-a prošlog tjedna. A tehnologija sada također može otkriti razinu stresa koju netko doživljava, kao i na što obraća pozornost. Dakle, cilj je znati što/kako se osoba osjeća, što misli i što je privlači.
Prema profesorici, svi sastojci su tu – sve što je potrebno je masovno usvajanje i na kraju pomak s današnjih uređaja koji to postižu – nosivih – na “implantiranu (moždanu) tehnologiju”.
Naravno, ovo je sve kako bi stvari bile “udobnije”. Kako bi bilo s “klizanjem umom” umjesto korištenjem prstiju – jer to je jedna od “pogodnosti” spomenutih na WEF događaju kao kompromis za davanje punog pristupa vašoj osobi vanjskim akterima.
Scenarij noćne more – zdravih ljudi koji prolaze kroz njega – nešto je što će mnogi od nas vidjeti tijekom života, također je predvidio profesor s pozornice WEF-a. Ali zašto bi to itko učinio?
Prezentaciji je prethodio animirani video čiji je cilj, navodno, bio dati taj odgovor u lako probavljivom formatu.
Video je predstavljen kao pogled u ono što je voditelj doslovno nazvao “prekrasnom budućnošću” u kojoj će se moždani valovi koristiti za prekrasne stvari: borbu protiv kriminala, povećanje produktivnosti pa čak i “pronalaženje ljubavi”.
Što se tu ne sviđa, zar ne? Pogotovo ako ste poslodavac koji želi pristupiti svakom aspektu osobnosti svojih zaposlenika, pa čak i ljudskosti, ili pak Vlada s istom namjerom prema svojim građanima. Potencijal zlouporabe je ogroman.
Dakle, ako ste slučajno na suprotnoj strani od težnje za ovom “prekrasnom budućnošću”, koncept bi se mogao činiti uznemirujućim. Uznemirujuća je bila Farahani koja je tijekom svoje prezentacije otkrila da se neki oblik praćenja aktivnosti mozga već vrlo često događa na radnom mjestu.
Da budemo precizni, prema profesoru: više od 5.000 tvrtki diljem svijeta trenutno prati “razinu umora” u mozgu svojih zaposlenika. Nepotrebno je reći da se to, između ostalog, događa u Kini. Očito i mnogi drugi dijele iste “vrijednosti” kada je u pitanju ova vrsta nadzora.
Farahani je objasnila da su to trenutačno nosivi uređaji namijenjeni potrošačima s mogućnošću otkrivanja i tumačenja aktivnosti valova, koje je opisala kao “Fitbits za mozak”.
Ti se uređaji nalaze u kapama (neki ih kamiondžije očito već nose kako bi njihovi šefovi znali koliko su oprezni), trakama za glavu, slušalicama za uši, slušalicama, a tehnologija koja ih pokreće oslanja se na senzore koji izoliraju i identificiraju moždane valove u koje se čak može ugraditi male tetovaže iza ušiju ljudi.
Trenutno se može pristupiti ovome, prema govoru Farahanije: emocionalna stanja, lica koja osoba vidi u svom umu, jednostavni oblici i brojevi – uključujući PIN broj osobe, što znači pristup bankovnom računu te osobe.
Ti uređaji mogu poslužiti u više svrha; slušalice koje koristite za, primjerice, pristup telefonu ili zvučnicima računala također mogu biti opremljene EEG senzorima koji hvataju moždane valove. Ono što bliska budućnost nosi, prema Farahaniju, je da ova tehnologija postane toliko sveprisutna da će postati “primarni način” na koji će se komunicirati sve druge tehnologije.
Vjerojatno ne uvjeravajući nikoga, spomenula je da su tvrtke poput korporativnog moćnika Mete (Facebook) uključene u postizanje uspjeha ovog pokreta – konkretno, “kako bi ovi uređaji bili univerzalno primjenjivi”.
Među prednostima koje poslodavci uživaju je mogućnost ne samo da znaju na što radnici obraćaju pozornost, već i da “interveniraju kako bi vratili svoje misli na pravi put”.
Kao i tjeranje stoke, dakle.
“Mislim da ćemo za godinu dana uglavnom bivi ste tu gdje smo mi sada, ali s puno boljom faktorskom tehnologijom”, izjavila je Profesorica Farahani.
Fotografija: WEF
