Lažni trgovci zdravljem: Kako su zloglasni Rockefelleri u potpunosti preuzeli svjetsko zdravstvo

Lažni trgovci zdravljem: Kako su zloglasni Rockefelleri u potpunosti preuzeli svjetsko zdravstvo

Slika putujućeg prodavača zmijskog ulja iz Amerike iz 19. stoljeća danas je već poznata metafora lažnog trgovca zdravljem. To je slika bezosjećajnog trgovca, šarlatana, koji plijeni povjerenje ljudi kako bi ih prevario i oteo njihovu teško zarađenu ušteđevinu. Uz bočicu beskorisnog tonika i uz pomoć pomagača u publici, prodavač zmijskog ulja živio je od laži i prijevara.

U tom je pogledu William Levingston bio prosječan prodavač zmijskog ulja.

Koristio je izmišljeni naslov, predstavljajući se kao “Dr. Bill Levingston, proslavljeni specijalist za rak” usprkos tome što nije ni liječnik, ni slavan, ni specijalist za rak.

Bio je okorjeli varalica i lažov, napustio je svoju prvu ženu i njihovo šestero djece kako bi započeo bigamični brak u Kanadi u isto vrijeme dok je s trećom ženom dobio još dvoje djece.

I kao svaki prodavač zmijskog ulja, imao je tonik za sve lijekove.

Nazvao ga je “Rock Oil” i naplaćivao ga je 25 dolara po boci, što je u to vrijeme bilo jednako dvomjesečnoj plaći prosječnog američkog radnika. Tvrdeći da može izliječiti sve osim najsmrtonosnijih vrsta raka u terminalnoj fazi, uvijek su postojale očajne duše u svakom gradu koje je mogao prevariti da kupe bočicu.

Koliko god bi itko mogao znati, “Rock Oil” je zapravo bila samo mješavina laksativa i petroleja i nije imala nikakav blagotvoran učinak na bolesti siromašnih građana uključujući rak, koje je on prevario da ga kupe. Dapače, ispijajući ga postojeće bolesti je dodatno pogoršavao, a mnogima i sasvim nove uzrokovao.

Ali “Dr. Bill” nije se morao brinuti o posljedicama kada su njegovi kupci otkrili da su ih imali; nikada se ni na jednom mjestu nije dugo zadržao. Da, u gotovo svakom pogledu, William Levingston bio je uobičajen trgovac zmijskim uljem, netko tko nije imao nimalo grižnje savjesti zbog pljačke slabih i nevinih u svojoj potrazi za bogatstvom i moći.

Međutim, postojala je jedna stvar koja ga je izdvajala od ostalih trgovaca. Njegovo ime zapravo nije bilo “Levingston”. Bio je to identitet koji je preuzeo nakon što je optužen za silovanje djevojke u Cayugi 1849. godine. Njegovo pravo ime bilo je William Avery Rockefeller i bio je otac Johna D. Rockefellera, osnivača zloglasne dinastije Rockefeller. Wiliam Averyovom ocu Godfreyu Rockefelleru otac i majka bili su William i Christina Rockefeller, bliski rođaci u trećem koljenu.

Službene povijesti obitelji Rockefeller, od kojih su mnoge naručili ili odobrili sami Rockefelleri ili su ih proizvele javne televizijske postaje u vlasništvu i pod upravom članova obitelji, umanjuju značaj loze dinastije zmijskog ulja. John D., tvrde oni, bio je suprotnost svome ocu: pobožan i marljiv tamo gdje je njegov otac bio svojeglav i lijen, čovjekoljubiv i velikodušan tamo gdje mu je otac bio sebičan i pohlepan. U stvarnosti jabuka nije pala daleko od stabla i John D. je puno naučio od svog oca.

“Devil Bill” ili vražji Bill kako je bio poznat i “proslavljeni dr. Bill Levingston”, jednom se pohvalio: “varam svoje dečke kad god imam priliku. Želim ih učiniti oštrima.” Mladi Rockefeller dobro je naučio svoju lekciju, a po svemu sudeći John je bio lukav, pronicljiv i posjedovao je zrelost koja je nadilazila njegove godine. Na primjeru svog oca naučio je kako lagati, varati i kako se izvući s tim, osobine koje su mu dobro poslužile dok je postao jedan od najbogatijih ljudi koje je svijet ikada vidio.

Poput svog oca, John Davison Rockefeller se obogatio hvatanjem druge vrste zmijskog ulja. Početkom 1860-ih sagradio je rafineriju nafte s nekim poslovnim partnerima u Clevelandu. Do 1880. Standard Oil je prerađivao 90% nafte u Americi, uzdižući se zahvaljujući prevari Johna D., zabadanju noževa u leđa i tajnim poslovima sa željezničkim tajkunima. S oštrom poslovnom oštroumnošću rođenog i odgojenog prodavača zmijskog ulja, Rockefeller je postao nezamislivo bogat provođenjem nemilosrdne kontrole nad naftnom industrijom.

U tim ranim danima, međutim, nafta se uglavnom rafinirala u kerozin, gorivo za rasvjetu. Bila je sveprisutna i profitabilna industrija koju je trebalo monopolizirati, ali teško da je bila središnja za američko društvo. Doista, izum žarulje 1878. godine i njezino uvođenje u američke domove zaprijetili su samoj industriji. Tek su izum i masovna proizvodnja kočije bez konja, pokretane motorom s unutarnjim izgaranjem na benzin, učinili naftu okosnicom američkog društva i “zmijskim uljem” 20. stoljeća.

Na mnogo načina, “United” u SAD-u još uvijek je bio više ideal nego stvarnost na početku 20. stoljeća. Različite države bile su odvojene ogromnim udaljenostima, a putovanje preko zemlje i dalje je bilo dugotrajno i naporno. Uz željeznicu kao jedinu razumnu opciju za prelaženje golemih prostranstava prerije u razumnom vremenu, američka je granica izgrađena oko željeznice. Isto tako, izum i široko prihvaćanje kočije bez konja značilo je da će moderna Amerika biti izgrađena oko automobila, a prodavač zmijskog ulja iz 20. stoljeća poput Rockefellera bio je taj koji je mogao profitirati od toga.

Sada bi bilo teško zamisliti industrijaliziranu naciju bez nafte. Vozimo automobile koji izgaraju goriva dobivena iz nafte i rade na gumama dobivenim iz nafte kako bismo otišli u trgovinu kupiti plastične proizvode dobivene iz nafte u plastičnoj ambalaži dobivenoj iz nafte. Big Pharma nusprodukte nafte koristi kao osnovu za većinu lijekova alopatske, na zapadu službene, jedine priznate medicine, Big Agra ga koristi za gnojiva, Big Food ga koristi za aditive.

Međutim, ono što se nikada temeljito ne istražuje u službenim povijestima i glavnom tisku jesu načini na koje su održive alternative nafti sustavno potiskivane od strane prodavača zmijskog ulja i njihovih slugu na pozicijama političke moći koje su odavno kupljene i plaćene preko vašingtonskih lobista.

Godine 1925. Henry Ford je za New York Times rekao : “Gorivo budućnosti dolazit će od voća poput one sumach pored ceste, ili od jabuka, korova, piljevine – gotovo svega. Postoji gorivo u svakom komadiću biljne tvari koja se može fermentirati.”

Ovo nije bio samo pusti san. Izvorni Model T mogao je raditi na etanol ili benzin. Godine 1941. Ford je proizveo vozilo izrađeno od celuloznih vlakana dobivenih iz konoplje koje je pokretalo etanol od konoplje. Međutim, san o agrarnom preporodu i alternativi nafti ubrzo su ugasili trgovci zmijskim uljem, a benzin je postao de facto standard, čuvajući zapanjujuća bogatstva naftnih baruna.

Naravno, kako bi se osiguralo da automobili postanu kraljevi cesta, trebalo je učiniti nešto s postojećom infrastrukturom javnog prijevoza u mnogim američkim gradovima. Konzorcij GM-a, Firestone Tirea i Phillips Petroleuma, s Rockefellerovim Standard Oilom iz Kalifornije na čelu, osnovao je zajedničku tvrtku za otkup i rastavljanje funkcionalnih sustava kolica u 45 gradova, uključujući New York, Detroit, St. Louis i Los Angeles.

Eksperimenti koji su obećavali pronalaženje revolucionarnih alternativnih izvora energije također su bili ismijani ili ignorirani ili potkupljeni od strane vojske i potisnuti, jer je trenutačna paradigma društva strukturiranog oko korištenja resursa koji je teško nabaviti upravo ono što je potrebno kako bi ljudi bili vezani za sam sustav.

To je zlokobni obrat modernih prodavača zmijskog ulja. Oni ne samo da nam pokušavaju prodati svoje lažne lijekove za naše rakove, oni nam daju sam rak, rak potpune ovisnosti o njihovom sustavu, njihovim resursima, njihovim korporacijama. Ovo je trik pomoću kojeg su se John D. i dinastija Rockefeller i svi njima slični transformirali iz prvobitnih trgovaca lažnim lijekovima za sve u multi-trilijunaše kontrolore naše ekonomske stvarnosti.

William Avery Rockefeller bez sumnje bi odobrio mrlju koju je njegovo nasljeđe ostavilo na našem društvu. Danas se balon trgovaca zmijskim uljem napuhao do svjetskih razmjera tvoreći tkz. Svjetsku zdravstvenu organizaciju na čijem amblemu se prikazuje zmija na štapu iznad poznatog svijeta. Zmija koja je prevarila čovjeka i sa svojim otrovom teži pokoriti poznati svijet, koju naravno i dalje obilato financiraju obitelj Rockefeller i njegovi poltroni.

Ali postoji nešto zbog čega moderni trgovci zmijskim uljem – banksteri i naftaši i multinacionalci i globalisti i njihovi sluge na političkoj moći – žive u stalnom strahu. To je isti strah koji je zahvatio srce svakog prodavača zmijskog ulja. Strah da će javnost shvatiti da im je tonik beskoristan i da im je cijela predstava samo kazališna radnja, a narod ih tjera iz grada.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp