Šezdesetih godina prošlog stoljeća elitistička udruge počele su razvijati nove načina upravljanja svijetom, kako da podrede cijelo društvo sebi i svojim sebičnim megalomanskim interesima. Tada su kreirali jednu novu pseudoreligiju koju bi smo kolokvijalno mogli nazvati – Naturalizam.

Naturlizam je oblik obožavanja prirode kao vrhonaravnog bića “Majke Zemlje Geja” – kao novo psudobožanstva kojem se čovječanstvo mora klanjati. Zemlja, priroda je postala prioritet, bitnija i važnija od čovječanstva i života ljudi. Od tih trenutaka kreće borba za majku zemljicu, regrutiraju se „Reinbow ratnici“, pokret djece cvijeća postaje sveprisutan. Rađaju se stotine ekoloških pokreta, zelenih akcija, zelenih političkih stranka. Borba za ekologiju postaje globalna, a najveći neprijatelj u toj borbi je čovječanstvo. Zašto? Zato jer ono zagađuje, ono kupuje pa baca, on ima nezasitne potrošačke apetite. Elita je započela mitski rat između čovječanstva i prirode i otvoreno se svrstala na stranu prirode, a protiv čovjeka, jer on je parazit i beskorisni izjelica.

Ima li većeg sotonizma od ovog, da se cijeli društveni poredak urotio protiv čovjeka, onog bez kojeg društvo niti ne može postojati, koji zapravo nije dijete zemlje i dijete cvijeća, već dijete Boga. Zamislite da nogometni klub proglasi nogomentaše za najveće neprijatelje tog kluba.

Ovdje postoje mnogi paradoksi. Prvi je taj da je recimo plastična industrija 50ih i 60ih godina poticala ljude da bacaju plastiku, jer je tako povećavala svoju prodaju, a kada se zemlja zatrpala plastikom za zagađivača su optužili ljude. Umjesto da smanje svoju proizvodnju, oni su je povećali, a ljudima prodali priču o recikliranju, koja usput rečeno ne funkcionira. Plastika se u 95% slučajeva ne može reciklirati. Isto to se dogodilo sa naftnom industrijom kao najvećim emiterom Ugljikovog dioksida na svijetu. 2005 godinu besramnim marketinškim trikom BP, jedna od najvećin svjetskih naftnih kompanija,  pokreće kampanju tzv. „Karbonskog otiska“ u kojem radi kalkulator koliki je karbonski otisak svakog čovjeka, prebacujući opet lopticu na čovječanstvo kao na najvećeg zagađivača. Sjetite se da je  u borbi za majčicu zemlju čovjek je najveći neprijatelj. Hollywood sudjeluje u tim marketnškim pranjima mozga pa se čovjek i čovječanstvo prikazuju zvijerima. Sjetite se blockbustera „Avatar“ u kojem se tamo neka plava stvorenja koja žive ispod drveta, a to drvo je njihova majka/bog i spojeni su sa cijelim svijetom i prirodom kao naturalna bića, sinovi i kćeri majke zemlje. Ta divna plava stvorenja puna ljubavi i tolerancije ( jer tko god živi u skladu sa prirodom je takav) napadaju krvoločna bića (ljudi) u potrazi za profitom, mineralima i pri tom uništavaju majku. Ta su bića odvratna i treba ih smaknuti, zar ne?

1991. god. Rimski klub izdao je knjigu „Prva Globalna Revolucija“ napisana od Alexandera Kinga i Bertranda Schneidera. U knjizi na stranicama 104-105 možemo naći slijedeću izjavu: „U potrazi za novim neprijateljem koji bi nas ujedinio, došli smo na ideju da bi zagađenje, prijetnja globalnog zatopljenja, nedostatak vode, glad i slično bio dobar neprijatelj, a sve ove opasnosti su uzrokovane ljudskom intervencijom. Pravi neprijatelj je, prema tome, samo čovječanstvo.”

Najveći paradoks leži u slijedećem, a to su stvari koje mnogi ljudi ne razumiju. Treba odvojiti priču od naratora. Priča je jedno i njena svrha nema veze sa stvarnim namjerama elita. Vidjeli ste da pričaju o smanjenju CO2 i da se voze privatnim mlažnjacima i kupuju sportska auta. Na isti način iako se priča o smanjenju zagađenje proizvodnja i dalje raste. Ako proizvodnja raste, raste i smeće. Zašto proizvodnja raste? Zato jer živimo u potrošačkom društvu u kojem u kojem je rast potrošnje sveto pismo, ako nema rasta kotač staje. Ali taj će rast uništiti zemlju, pa i čovječanstvo. Koga to briga! Nije valjda da ste pomislili da je eliti stalo do zemlje, ili do čovječanstva. To je samo priča za budale koja služi kao podloga za uvođenje represivnih zakona i NWO. Ipak mnogi koji su zakleti neprijatelji elita progutali su priču o majčici zemljici i grljenju drveća i odlasku k rodu, na rodnu grudu, na zemlju, svrstavajući se u lojalne agente agende 2030 i Agende 21, u kojoj je  priroda važnija od čovjeka. Čovjek po njima nije duhovno biće već materijalno, a u hijerarhiji materijalnog zemlja je iznad čovjeka, zar ne?

Koliko daleko je to otišlo govori činjenica da je notorni materijalist, karijerist i licemjer Al Gore počeo govoriti o duhovnosti i duhovnim principima zelene revolucije:

„Duhovni smisao našeg mjesta u prirodi može biti praćen do samih početaka ljudske civilizacije… Posljednji ostaci organiziranog štovanja boginje (Gaje) ukonilo je Kršćanstvo“ –  Al Gore, „Zemlja u balansu“ str.2.

To je naravno sotonizam kojeg mnogi ne prepoznaju i igraju igru naturalizma osmišljenu od elita još prije 60 godina.

Zajednički neprijatelj i prirode i čovječanstva je potrošačko društvo. Lijek za sve probleme nije motika i mašklin, grljenja stabala i stapanje sa Gejom majkom zemljom, već izgradnja društva na potpuno novim principima – Kreativnog Društva.