Postoji zen priča koju naš volonter često spominje, a koja govori kako je mala riba pitala veliku ribu: “Što je to voda?” Možda zvuči malo glupo i nerazumljivo da riba ne zna što je voda. Ako malo bolje razmislimo, savršeno je logično da ne primjećujemo ono u što smo uronjeni cijeli život. Da bismo shvatili što je to u što smo uronjeni, trebamo iz toga izaći. Isto tako da bismo izašli iz potrošačkog sustava, trebamo znati što je uopće potrošački sustav i kako funkcionira. Kreativno društvo se u tom jednostavnom smislu može smatrati odsustvom potrošačkog sustava. Stoga priča o Kreativnom društvu započinje detektiranjem i analizom glavnog problema, a to je voda… odnosno potrošačko društvo u kojem smo zarobljeni.
Koliko god ljudi željeli najbolje za sebe i svoju djecu, želja je jedno, a mogućnosti i okvir unutar kojeg se te želje mogu realizirati su nešto drugo. Povijest ljudskog društva dovela nas je do ove točke u vremenu i prostoru gdje imamo osigurane sve životne potrebe, pa čak i više od toga, ali i dalje bjesomučno trčimo za materijalnim “sigurnostima” ne obraćajući gotovo nimalo pažnju na pustoš koju takvim djelovanjem ostavljamo oko sebe. Pustoš u međuljudskim odnosima, u duhovnim vrijednostima, u zagađenju svog tijela i čitave Zemlje do te mjere da se Zemlja, zajedno s nama, nalazi na izdisaju.
Ovakve želje nisu donijele čovjeku niti čovječanstvu nikakav prosperitet osim materijalnog, a znamo da je materijalno raspadljivo i privremeno, a da čovjek, u biti, ima i duhovni potencijal koji je danas u potpunosti zapušten i zanemaren. Račun za ovakvo nesavjesno, nepromišljeno djelovanje te nerazvijanje samih sebe u smjeru duhovnog uskoro dolazi na naplatu. Cijena će biti najviša moguća.
Čovječanstvo nikad nije bilo bogatije, tehnički opremljenije, znanjem potkovanije, a ipak broj psihičkih bolesti, depresija, neuroza, samoubojstava kao i običnih bolesti nikada u povijesti nije bio veći. Čovječanstvo se uništava, devijacije su prisutne u svim oblicima ponašanja društva, a otuđenje ljudi doseglo je svoj vrhunac. Ovakvo ponašanje u društvenom smislu predviđeno je i u znanosti, a eksperiment kojim je predviđena ovakva budućnost naziva se “Universe 25” i može se pronaći na internetu.
KONZUMERIZAM = POTROŠAČKI FORMAT
Potrošački mentalni sklop razvio je nesamostalnog čovjeka i društvo koje u ogromnoj mjeri ovisi o politici, raznim autoritetima, nebitno kakvog oblika. Društveni sklop u kojem se veliča uloga vlasti do te mjere da je život bez nje nemoguć. Čovjek je postao marioneta koja jede, pije, spava, radi, gleda nogomet, hoda po šoping centrima, a svu odgovornost za hram koji je dobio na korištenje, prenio je na druge. Te drugi, tzv. vlast, čine opet ljudi koji se često ne snalaze u datoj poziciji i donose odluke koje nisu na dobrobit čovjeka već isključivo na privatnu korist. Mali je broj političara koji zaista radi u korist čovječanstva, a i oni su jako ograničeni nametnutim okvirima djelovanja. Često izgleda kao da društvo ide u nekom smjeru kojeg nitko ne želi, ali kao da ne postoji nikakva sila ili autoritet koji taj smjer može okrenuti ili ga zaustaviti. To se događa upravo u ovom trenutku.
Čovječanstvo klizi u krizu i događaje nikada prije viđene na Zemlji. Uzbuna se događa potiho, jer se iza brda valja ekološka i ekonomsko-financijska kriza, politička nestabilnost i na kraju najveća prijetnja – klimatske promjene.
U medijima se stidljivo poručuje da su klimatske promjene najveća opasnost za čovječanstvo.
Sveopći društveni format današnjice naslonjen je na konzumerizam.
Prisutnost prethodnih kriza, zajedno sa stalnim pogoršanjem svjetske ekonomije, u više je navrata otkrivala ranjivost, nesavršenost i predstojeći brzi kolaps civilizacije u konzumerističkom formatu odnosa. Tome u ovom trenutku svjedočimo zahvaljujući činjenici da se kao čovječanstvo nalazimo u slijepoj ulici.
Struktura potrošačkog društva dovodi do podjele stanovništva, nadmetanja za raspoložive resurse, stvaranja presedana za sukobe te uzrokuje ratove. S obzirom na stanje nejedinstva koje prožima cijelo društvo, čitavo čovječanstvo, svi se trebamo zapitati: zar mi kao civilizacija ne želimo imati budućnost? Želimo li svojoj djeci prepustiti svijet razjedinjenosti, neprijateljstva, rata i bratoubojstva? Ne vidimo li da je svijet konzumerističke ideologije došao kraju i da se nešto mora promijeniti?
Trenutna situacija u svijetu izravno ukazuje na potrebu za ozbiljnim, temeljnim transformacijama u društvu te na promjenu paradigme i glavnog vektora razvoja civilizacije. Suočeni smo s dva puta razvoja:
- Nastavljamo slijediti put neprijateljstva, podjele i nečinjenja – put konzumerističkog formata odnosa u društvu i time dopustiti da dođe do nepovratnih posljedica koje će dovesti do smrti naše civilizacije;
- Stvaramo novi svijet sigurnosti i prosperiteta za sve ljude udruživanjem sa zajedničkim ciljem izgradnje Kreativnog društva.
Nadolazeća propast potrošačkog svijeta već je apsolutno očita. Ako se društvo odluči na neaktivnost, uz očuvanje konzumerističkog formata, zajamčeno je da se u bliskoj budućnosti cijela naša civilizacija privodi kraju svog postojanja. Navještaj ovih nepovratnih posljedica već se nazire, međutim, čovječanstvo još uvijek ima šansu za promjenu smjera.
