Većina Francuza kategorički odbija Macronovu kontroverznu mirovinsku reformu koju gura Svjetski ekonomski forum. Međutim, on to svakako želi provesti. Nasuprot tome, ljudi sada izlaze na ulice u masovnim prosvjedima. No, ni francuski predsjednik ni sindikati nemaju odgovor na važna pitanja budućnosti vezana uz mirovine.
U glavnom gradu Parizu i drugim gradovima diljem zemlje ljudi su izašli na ulice prosvjedujući protiv nepopularne mirovinske reforme. Vlada želi povećati dob za odlazak u mirovinu na 64 godine i također povećati mirovinske doprinose kako bi mirovinskim fondovima donijela gotovo 18 milijardi eura više. Francuski mirovinski sustav već guta oko 14 posto ekonomske proizvodnje – i taj trend raste.
This is Paris showing the world how to do it. Paris... France... Is it just me or are there any of you, like me, going "Where the hell are the American Citizens fighting for their country? Where are the protests here? Antifa is showing us up and France for Pete's sake! pic.twitter.com/vcfyphElnB
— CrashBurnsley (No longer shadow-banned) 🇺🇲 (@CBurnsley) January 30, 2023
Ali ljudi ovo ne žele. Radnici koji štrajkaju prekinuli su u utorak opskrbu francuskih rafinerija, javnog prijevoza i škola. Bio je to drugi dan prosvjeda diljem zemlje protiv Macronovih planova. Ogromne mase ljudi marširale su gradovima diljem Francuske kako bi osudili reformu kojom se dob za odlazak u mirovinu podiže za dvije godine na 64 godine. To je također test Macronove sposobnosti da progura promjene nakon što je izgubio većinu u parlamentu na zadnjim izborima.
Paris.
— Pepe Escobar (@RealPepeEscobar) January 31, 2023
500,000 people in the streets.
2,8 million across France.
Melenchon described it, correctly, as "a citizen insurrection".
Le Petit Roi, meanwhile, was adulating a couple of Ukrainians.
And gave them 12 more Caesar howitzers. pic.twitter.com/KePOredivO
Kao i mnoga zapadna društva, Francuska se suočava s demografskim i ekonomskim problemom. Mirovinski sustavi uglavnom se temelje na raspodjeli (pay-as-you-go) sustavu koji se oslanja na stabilan odnos između uplatitelja doprinosa (zaposlenih) i umirovljenika. No nedavne krize, na primjer, stalno su povećavale nezaposlenost, smanjujući mirovinske doprinose, dok su troškovi nastavili rasti. Međutim, čak i planovi osobne mirovinske štednje imaju svoje zamke. Ako se, primjerice, s tržišta dionica i obveznica s demografskim valom prema umirovljenju povuku veći iznosi, to će negativno utjecati na njihove stope i cijene.
Politika i društvo sada su suočeni s dilemom: Kako sve to dugoročno financirati ako prognoze kao posljedica širenja tehnoloških kapaciteta (osobito “umjetne inteligencije”) predviđaju daljnju automatizaciju? Za bezbroj ljudi tada se više neće postavljati pitanje dobi za odlazak u mirovinu jer ionako više neće moći pronaći posao. Ali to su pitanja na koja ni Macron ni sindikati koji predvode prosvjede nemaju odgovor.
