Hitler je također bio marioneta Arkona, mada Hitler nije uvijek bio Hitler. Rođen je, kao svi, s ‘jasnim vidom uma’. Bio je prilično nadaren čovjek s unutarnjom snagom, koji je čak sanjao o tome da postane svećenik. Općenito, trebao bih spomenuti da je puno ljudi rođeno nadareno. Ali dolaskom u sustav svakodnevnih rutina, u pravilu se ne ostvare u potpunosti… Dakle, Adolf se u određenom trenutku života odlučio kretati u korist ideologije Arkona te je potpuno poražen od svoje Životinjske prirode. Inače je mogao iskoristiti svoju unutarnju snagu za dobro i postati pravi svetac u duhovnom svijetu.

Što se tiče Hitlerovih roditelja, spomenuli bi da je njegov otac Alois isprva koristio prezime svoje majke, Schicklgruber. Ali kako je odrastao u obitelji svog ujaka Johanna Hitlera, promijenio ga je u Hitler. S vremenom je Aloisu sređen posao austrijskog carinika. Njegova zadnja supruga Klara Poelzl bila je 23 godine mlađa od svoga muža. Njihove su obitelji bile bliska rodbina. Adolf se rodio 1889. godine u malom austrijskom gradu Braunau-u, na granici Austrije i Njemačke. Njegova braća i sestre umrli su u ranom djetinjstvu. Samo on i mlađa sestra Paula doživjeli su zrelu dob. U obitelji je njegov otac vladao kao despot koji je puno pio i često tukao svoju djecu, što je, naravno, ostavilo posljedice na njihov um.

Zato je dječak odrastao zatvoren i nepodatan. Oštre promjene u raspoloženju bijahu mu svojstvene, od snažne uznemirenosti do duboke depresije. Kad je dječaku bilo osam godina, majka, pošto je bila katolkinja, poslala je mladog Adolfa u austrijski grad Lambach, u župnu školu benediktinskog samostana, nadajući se da će postati svećenik. Ispostavilo se da taj samostan nije bio obično mjesto. Nije slučajno zgradu tog samostana krasila svastika, uključujući oltar i ulazna vrata. Zlatna svastika bila je i na grbu nadstojnika Theodora Hagena. Pod okriljem ovoga katoličkog samostana bio je skriven cijeli tajni red, koji je djelovao pod izgovorom istočnih ezoterijskih spoznajnih okultnih praksi „Slobodnih zidara“, koristeći se njihovim obredima moći.

Lambach samostan u kojem je Hitler po prvi put vidio “Svastiku”

Jedne godine, za vrijeme Adolfova boravka u samostanu, preminuo je Teodor Hagen, nadstojnik samostana. Nakon njegove smrti tamo je došao cistercitski redovnik Josef Lanz, koji je glavešinama samostana pokazao svoje “vjerodajnice”, baš iz Vatikana. Omogućen mu je pristup nekim od najčuvanijih spisa iz knjižnice ovog samostana. Ovi su spisi uključivali niz starih rukopisa koje je Hagen nekad donio s Bliskog istoka, kad je ispunjavao zadaću koju su mu zadali vođe ovog reda.

Josef Lanz proučavao je te dokumente i bio zadivljen, ne samo informacijama koje je pronašao, već i praktičnim znanjem okultnih tehnika, koje su budile određene sile i davale neke sposobnosti. Ali da bi ih mogao koristiti, trebao je imati svoj unutarnji krug. I dobio je pomoć u rješavanju tog problema. Mladi Adolf dospio je u Lanzov krug “izabranih”, divio se djetinjastim povjerenjem i naivnošću pompoznosti crkvenih blagdana i mističnim obredima održavanim u samostanu. Dakle, on nije samo pjevao pjesme u dječjem zboru i služio za vrijeme mise…

Dječak se odmah počeo mijenjati. Dogodilo mu se spontano otkrivanje sile. Adolfova majka to nije mogla ne primijetiti. Kako je Adolf volio majku, rekao joj je ono za što se svojima nadređenima zakleo da neće pričati nikome. Majka je bila prestravljena onim što je čula, što njen voljeni sin tamo zapravo “uči”. Znajući što se dogodilo u tom samostanu, nije samo odvela svog sina odande – njihova je obitelj brže-bolje otišla u drugo mjesto, po odluci oca koji se također bojao da će drugi to saznati. Iako je u službenoj verziji navedeno da je dječak isključen iz škole samostana jer je uhvaćen kako puši u samostanskom vrtu… Ali koliko god se roditelji trudili, bilo je prekasno. Jer spontano buđenje te sile dovelo je, ne samo do pozitivnih promjena kod dječaka (počeo je uspješno učiti, posebno teme koje su mu se sviđale, otkrio je očite liderske sposobnosti), nego i do negativnih manifestacija, koje su zapravo bile razlog zbog kojeg su mu roditelji prerano preminuli.

Kasnije je Hitler, kao mladić, osobno stupio u kontakt s ljudima iz reda, napustio školu zbog njih i u stvari ostao nedovršenog školskog obrazovanja. Trebalo bi spomenuti, počevši od godine kad je Adolfova obitelj tako brzo napustila to mjesto, ondje se dogodilo mnogo toga što j
e izazvalo niz drugih događaja. Josef Lanz napustio je samostan i promijenio ime u Lanz von Liebenfels. Podržan od određenih zainteresiranih osoba, predstavnika „Slobodnih zidara“, čije niti također vode do Vatikana, osnovao je 1900. ‘duhovno’ tajno društvo „Red novog hrama“ (ili „Red novih templara“), a svoju su rezidenciju pronašli u Beču. Kasnije je izdao poznati magazin ‘Ostara‘, nazvan u čast njemačke božice proljetnog svjetla Svibnja. Napisao je nekoliko knjiga. Glavne teme kojih se Lanz doticao bile su: Hiperborejci, Agarta, Šambala, Asgard, legendarna drevna prijestolnica, Thule.

Guido Von List (1848 – 1919)

Red novog hrama postao je jedno od središta okultnog pravca nazvanog “Vienai”, što na njemačkom znači „inicijacija”. Međutim, nije samo ovo društvo cvjetalo tih godina. Isti sponzorski korijeni „Slobodnih zidara“ izrodili su mnoge druge redove i tajna društva. Na primjer, jedan od ogranaka istog okultnog pravca ‘Vienai’, red Guida von Lista, austrijskog pjesnika i okultista, utemeljitelja djela škole runske magije. On je razvio čitavu teoriju o arimanizmu koja je, prema njegovu mišljenju, predstavljala ezoterijski dio drevne njemačke religije i njezina tajanstvenog znanja. To su bili neobični zaključci čovjeka koji je svojevremeno bio vrlo impresioniran knjigama o indijskom okultizmu, radom autora Blavatske, Nitzschea i, naravno, drevnom mitologijom njemačkih naroda.

U svakom slučaju, ‘Slobodni zidari’ su imali koristi od širenja takvih nacionalističkih pogleda među stanovništvom. Nastojali su otvoriti takve organizacije u različitim gradovima. U samom Münchenu 1918. godine pojavila se još jedna podružnica njihove lože, ‘društvo Thule’, pod vodstvom baruna Rudolfa von Zebottendorfa, čiji je službeni cilj svima zvučao prilično nevino: proučavanje drevne njemačke kulture.

Društvo Thule osnovao je 1910. Felix Niedner, njemački prevoditelj Edda, staronordijskih pjesama iz srednjovjekovnog rukopisa Codex Regius, napisanog negdje u trinaestom stoljeću. Ogranak društva u Münchenu osnovao je 1918. godine barun Rudolf von Sebottendorf (Rudolf Glauer), koji je, dok je živio u Istanbulu 1910. godine, osnovao tajno društvo koje je kombiniralo ezoterični sufizam, masoneriju i vjeru Haššašina.

Nezamislivo je danas da se Vatikan interesira za Šambalu, ali „Slobodni zidari” uvijek su ganjali informacije koje se tiču Šambale”, zanimanje za ovo znanje oduvijek je prisutno, a pokušaji osnivanja različitih društava ovog tipa nikad nisu prestali. I danas ih ima dosta. Baš zbog rata mnogi ljudi imaju sasvim dovoljno informacija o malom razdoblju vremena u vezi s ovim pitanjem. A pitanje Šambale bilo je važno u svim razdobljima… Dakle, nekoliko riječi o Hitleru. Adolfu su također bili zanimljivi svi ti okultni pravci, čitanje ovih zapisa. I nije slučajno za ostvarivanje svojih mladenačkih planova odabrao grad Beč. Nije pokušao ući preko Bečke akademije likovnih umjetnosti, nego preko tajnog društva svojih ‘starih prijatelja’, koji su u to vrijeme bili u Beču i koje je rado posjećivao, čak i u okolnostima siromaštva i gotovo gladovanja u ovom gradu.

Ideologija koju su veličali nije bila povezana samo s misticizmom, prioritetima nacionalnog okultizma, traženjem Šambale, Grala, nego i s pitanjem vrhovnih židovskih svećenika, koji su namjeravali osvojiti cijeli svijet kroz marksiste koje su kontrolirali. O ovom se problemu aktivno raspravljalo u mnogim tajnim i otvorenim društvima „Slobodnih zidara“. Zašto? Prvo, bilo je popularno u različitim slojevima društva. Drugo, ‘Slobodni zidari’ su ga samo koristili za ostvarenje namjera Arkona i pripremu svijesti stanovništva za predstojeći svjetski rat, tako da bi ljudi krenuli u osvajanje drugih zemalja i umirali za ‘svetu’ ideju oslobađanja svijeta od moći ovih židovskih svećenika.

Arkoni koriste mržnju ljudi prema Arkonima u korist samih sebe, a to rade kroz stimulaciju Životinjske prirode kod ljudi. Kad je Prvi svjetski rat počeo, mnogi ljudi su ovaj rat shvatili ozbiljno, uključujući Hitlera, koji je, iako slabog zdravlja, išao kao dobrovoljac na front, pod utjecajem ovih ideja. A nakon rata i tako sramotnog poraza Njemačke, prisilne revolucije, uspostave Weimarske Republike, ovo stanje javnog mnijenja postajalo je još snažnije. Vraćajući se iz rata, Hitler je ponovno posjetio svoje stare prijatelje iz tajnog reda, koji su živjeli u Münchenu. U to vrijeme, ‘Slobodni zidari’ trebali su što više unaprijediti svoje ljude, ne samo u državnim institucijama Njemačke, nego i u raznim političkim strankama, kako bi se utro put Drugome svjetskom ratu.

Arkoni su se počeli pripremati za planirani Drugi svjetski rat, a oni kao što je rečeno, planiraju svoje akcije mnogo desetljeća unaprijed. Arkoni su svojim planovima predvidjeli ne samo Prvi i Drugi svjetski rat, već, na žalost, i najveći – treći svjetski rat…

Tako, stvarajući uvjete za Drugi svjetski rat, masoni su, slijedeći planove Arkona, iskoristili sve svoje pričuve. Za “štićenike” poput Hitlera određeni su posebni poslovi. Prvo je Hitler imenovan u službe koje su bile zaokupljene špijuniranjem različitih sitnih političkih sindikata, stranaka, koje su u to vrijeme obilato nicale u Njemačkoj. Prikupljao je informacije o njihovim programima, ciljevima, svjetonazoru i istodobno je promatrao taktiku ponašanja stranačkih lidera, njihov način predstavljanja, najuspješnije teme za sastanke.

Nakon toga, Hitler je uskoro poslan u Njemačku radnička stranku, koja je osnovana na inicijativu Sebottendorfa, zbog nastojanja ‘braće’ iz lože, novinara Karla Harrera i strojničara Antona Drexlera. Uzimajući u obzir Hitlerove sposobnosti u političkoj propagandi, obdarenost unutarnjom snagom, znatan utjecaj misticizma na njegovu svijest, kao i višegodišnje prisustvo i ovisnost o unutarnjem krugu tajnog reda, sve ga je to učinilo jednim o kandidata za ulogu ‘fuehrera’ (vođe), koji je trebao pokrenuti rat koristan za Arkone.

Alfred Ernst Rosenberg (1892 – 1946)

Ljudi Arkona su ozbiljno radili s njim… Hitlera su upoznali s arhitektom Alfredom Rosenbergom i novinarom, dramaturgom Dietrichom Eckartom, koji su bili članovi društva “Thule”. Tijekom sljedeće tri godine aktivno su ga pripremali za javne nastupe. Eckart je trenirao Hitlera, ne samo da govori pred javnosti, nego i da znalački iznosi svoja razmišljanja u pisanom obliku. Štoviše, stalno su ga punili informacijama o tajnom učenju reda i općoj političkoj teoriji prikladnoj za javne mitinge. Koristio se nekim tehnikama i vježbama koje je naučio, kako bi Hitler pojačao osobnu snagu utjecaja na ljude, uz pomoć posebne skupine spiritista koja ga je podržavala za vrijeme mitinga.

Dietrich Eckart (1868 – 1923)

Hitler je počeo brzo rasti kao javni govornik, stječući popularnost u različitim društvenim skupinama i neprestano povećavajući broj svoje publike. Kad je stranka brojčano značajnije narasla, reorganizali su je i iz rukovodstva udaljili staru garnituru. Hitler je postavio ljude “pogodne” za red na odgovorna mjesta za financijska i organizacijska pitanja. Utvrdili su princip vođenja i dali stranci novo ime, Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija (NSDAP). Usput, riječ “nacist” je određena kratica riječi ‘nacionalsocijalistički’. Simbol stranke postala je drevna svastika, kao i prastari i za okultiste važan pozdrav “Heil!” s gestom ispružene ruke. Zapravo, nisu osnovali samo Hitlerovu stranku, već i čitav red, po principu viteških redova Srednjeg vijeka. Organizirali su oružane odrede: za čuvanje partijskih sastanaka i sjednica, odrede ‘smeđih košulja’ (SA) i za fuehrerovu osobnu vjernu ‘stražu’, ‘crne košulje’ (SS). Uspostavili su strogu disciplinu. U stvari, Hitlerova stranka NSDAP (Nacional Socijalistička Njemačka Radnička Parija) bila je poput države u državi, kopirala je važna državna tijela i sustav podružnica javnih organizacija, sindikate koji su uključivali krugove mladih, intelektualce, radnike itd. Imali su čak i svoju terorističku organizaciju. A ono što bih posebno želio napomenuti je da su stvorili piramidalni sustav vodstva. Stranka je počela aktivno propagirati rasizam, antisemitizam, držala govore protiv, za Njemačku sramotnoga Versajskoga ugovora i načela liberalne demokracije. Cilj im je bio u svoje redove privući što je više moguće „uvrijeđenih i ogorčenih“ ljudi te maksimalno povećati biračko tijelo ove stranke.

Međutim, karijera bilo kojeg političara ne temelji se samo na govorničkim vještinama i organizacijskim sposobnostima, nego više na stalnom i izdašnom financiranju. Danas se u mnogim povijesnim zapisima može pročitati da su prvu Hitlerovu stranku sponzorirale žene bogatih bavarskih tvorničara. Ipak, nije bilo baš tako. Te su informacije namjerno ukorijenjene u ‘povijest’ za mase, kako bi se sakrila istina o izvorima financiranja Hitlerove stranke i Drugoga svjetskog rata općenito.

OKULTIZAM, I TAJNI REDOVI NEĆE IMATI SMISLA U KREATIVNOM DRUŠTVU JER NIŠTE NEĆE BITI SKRIVENO. ZNANJE PRIPADA SVIMA I ONO ĆE SE UČITI OD MALIH NOGU. PRAVA ISTINA I ZNANJA O PRIRODI SVIJETA KAO I O PRAVOJ PROŠLOSTI BI ĆE OTKRIVENA SVIMA. NA TAJ NAČIN NITKO NEĆE MOĆI MANIPULIRATI IKIM JER JE MANIPULACIJA MOGUĆA SAMO AKO NE POSTOJI ZNANJE.