U članku Ane Swanson o tome kako “Rusija zaobilazi zapadne kazne, uz pomoć prijatelja”, ona citira zapadne stručnjake koji zaključuju da se “ruski uvoz možda već oporavio na prijeratne razine, ili će se to uskoro dogoditi, ovisno o njihovim modelima.” Još je uvjerljivije njezino pozivanje na posljednju procjenu MMF-a od ponedjeljka, koji “sada očekuje rast ruskog gospodarstva od 0,3 posto ove godine, što je oštro poboljšanje u odnosu na njegovu raniju procjenu od smanjenja od 2,3 posto”.

Ni New York Times ni zapadnjački stručnjaci koje navodi autorica Ana Swanson ni MMF ne mogu se vjerodostojno optužiti da su “prijateljski raspoloženi prema Rusiji”, a kamoli takozvani “ruski propagandisti” ili čak “ruski agenti”, stoga zaključak potvrđuje da ova se dimenzija antiruske informacijske ratne kampanje Zlatne milijarde odlučno promijenila. Činjenica je da proturuske sankcije Zapada nisu dovele do kolapsa gospodarstva ove zamišljene multipolarne elektrane, koja je i dalje impresivno otporna.

Vrijeme kada se ovaj narativ promijenio također je važno jer daje više vjerodostojnosti novom narativu koji danas ozbiljno upozorava na vjerojatni gubitak Kijeva u NATO-ovom posredničkom ratu protiv Rusije. Uostalom, ako su sankcije postigle cilj koji su trebale postići i za koji su zapadni mainstream mediji (MSM) predvođeni SAD-om dosad lagali da su postigle, onda naravno slijedi da bi Kijev “neizbježno” pobijedio, baš kao što su do sredine siječnja tvrdili da će se to dogoditi.

Imajući ovo na umu, najučinkovitiji način da se “reprogramira” prosječnog zapadnjaka, nakon što mu se zadnjih 11 mjeseci ispirao mozak u očekivanju navodne “neizbježne” pobjede Kijeva, odlučno je osporiti dodatne narative koji su umjetno izmislili ovaj lažni zaključak promijeniti se. U tu svrhu, dana je zapovijed da se podigne javna svijest o neuspjehu antiruskih sankcija Zlatnog milijuna, dakle posljednjeg dijela NYT-a i njegovog specifičnog vremena.

Ono što ostaje nespomenuto u tom članku je “politički nekorektan”, ali svejedno jako impliciran komentar da je globalni jug pod zajedničkim vodstvom BRICS – a i SCO – a, čiji je dio i Rusija, prkosio zahtjevima Zlatne milijarde da se “izolira” ta multipolarna supersila. Nijedan MSM kanal to nikada neće priznati, barem ne još, ali njihov de facto blok Novog hladnog rata ima ograničen utjecaj izvan nedavno ponovno uspostavljene američke “sfere utjecaja” u Europi, čije su zemlje jedine koje trpe ove sankcije .

Međutim, najnoviji članak NYT-a mogao bi nenamjerno učiniti svjesnim mnoge članove njihove publike, pa bi stoga mogli postati sve otporniji na to da njihove vlade pojačaju svoje sudjelovanje u NATO-ovom posredničkom ratu protiv Rusije pod pritiskom SAD-a. Hrvatski predsjednik Zoran Milanović nedavno se pridružio mađarskom premijeru Viktoru Orbanu u osudi ove kampanje i podizanju šire svijesti o tome koliko je ona kontraproduktivna za objektivne interese Europe.

Kada Europljani shvate da su oni jedini koji pate od antiruskih sankcija koje im je nametnuo njihov gospodar SAD, i da njihove žrtve nisu negativno utjecale na specijalne operacije te ciljane multipolarne supersile, mogli bi početi nastajati masovni nemiri. Malo je vjerojatno da će to utjecati na njihove čelnike pod kontrolom SAD-a da promijene kurs, jer je njemački ministar vanjskih poslova krajem prošle godine obećao da to nikada neće učiniti, ali bi umjesto toga moglo katalizirati nasilnu policijsku akciju.

Razlog za ovu pesimističnu prognozu je da bi preokret ili barem ublažavanje trenutnog rigidnog antiruskog režima sankcija bio neviđen neovisan potez europske države koja to učini. Budući da se to čak nije dogodilo u osam godina koje su dovele do uspješne ponovne uspostave unipolarne hegemonije SAD-a tijekom 2022. godine, šanse da se to dogodi sada pod tim mnogo težim okolnostima gotovo su ravne nuli.

SAD “Vodstvo iza” podređeno “upravljanju” europskim poslovima u sklopu svoje nove takozvane strategije “podjele tereta”, Njemačka, ima više nego dovoljno ekonomskih, institucionalnih i političkih poluga da nadvlada neke od njih kako bi kaznila niže američke vazale koji izlaze iz mjesta. Stoga je nerealno očekivati ​​da će jedna članica EU jednostrano ignorirati antiruske sankcije bloka, na što je vlastita vlada prethodno pristala.

S obzirom na ovu stvarnost, oni čelnici koji žele ostati na vlasti ili barem ne žele riskirati da hibridni rat koji potaknu SAD izazove pustoš u njihovim gospodarstvima neće biti voljni vratiti privid svog uglavnom izgubljenog suvereniteta na tako dramatičan način. Njihov najpragmatičniji pravac djelovanja je ne sudjelovati u vojnom aspektu ovog posredničkog rata odbijanjem slanja oružja Kijevu, baš kao što je to učinio srednjoeuropski pragmatični blok u nastajanju Austrije, Hrvatske i Mađarske.

Stoga je malo vjerojatno da će ljudi tih zemalja prosvjedovati protiv sankcija, čak i nakon što su upoznati s činjenicama u najnovijem članku NYT-a i, naravno, dođu do zaključka da antiruske sankcije samo štete njihovim vlastitim gospodarstvima .a ne onih ciljane supersile. Međutim, ljudi u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji mogu reagirati drugačije, posebno s obzirom na njihovu tradiciju organiziranja masovnih prosvjeda.

U takvom scenariju, može se očekivati ​​da će njihove vlade narediti nasilnu policijsku akciju pod bilo kojom izlikom, bilo lažnim optuživanjem prosvjednika za korištenje sile ili optužujući ih sve za takozvane “ruske agente”. Bez obzira kako se to dogodi, rezultat će biti isti: zapadnoeuropske zemlje će kliziti sve dublje u liberalno-totalitarnu diktaturu, što će zauzvrat pridonijeti daljnjoj radikalizaciji njihovog stanovništva prema neizvjesnim ciljevima.

Da se vratimo na poantu NYT-a, to je izvanredna inverzija “službenog narativa” iskrenim priznanjem da su antiruske sankcije Zapada neuspjeh. To koincidira s odlučujućom promjenom širih narativa koje su američki i poljski čelnici slali tijekom prošlog mjeseca, sada ozbiljno upozoravajući na vjerojatni gubitak Kijeva u NATO-ovom posredničkom ratu protiv Rusije. Ostaje za vidjeti koji će se drugi narativi također promijeniti, ali predvidljivo je da će ih neizbježno biti još.


New Yorkt Times o Zapadnim sankcijama Rusiji