ULUPUH je u svojoj galeriji u Ilici 13 u Zagrebu priredio memorijalnu izložbu Mariu Beusanu (Zagreb 25. lipnja 1944.- 5. veljače 2022. godine) svom predanom i aktivnom članu, sveučilišnom profesoru, arhitekti, dizajneru izložbenih i muzejskih postava, te umjetniku nakita.

Uvijek u mjeri između praktičnog i lijepog Mario Beusan bio je poznat po istančanom ukusu i decentnim postavama primjerenim izlošcima, prostoru i svrsi. Čuvene su njegove postave egipatske zbirke u Arheološkom muzeju u Zagrebu, Muzeju seljačkih buna u dvorcu Oršić u Gornjoj Stubici, Arheološkog muzeja Narona u Vidu, izložbe Dalmatinska Zagora – nepoznata zemlja u Klovićevim dvorima u Zagrebu. (Za oblikovanje ove izložbe 2007. primio je Nagradu Bernardo Bernardi).

O svojim je kreativnim ostvarenjima još za života uspio objaviti dvije opsežne monografije, a autor je knjige “Suvremeni umjetnički nakit” (ULUPUH, 2009.), jedinstvene knjige ove tematike s izborom ponajboljih autora. U nakitu se i sam ostvarivao. Njegov nakit je vrlo suvremen, jednostavan, apstraktan i asimetričan, najčešće rađen u emajlu, autorovom najdražem materijalu.

Maria Beusana poznajem uvijek u povišenom raspoloženju kada je objašnjavao svoj izbor ili razložnost svoje postave. Potpuno predan kreaciji, nikada se nije štedio, te je tako do kraja i “izgorio”, kao što je na otvorenju rekao njegov kolega u nakitu Lazer Lumezi. Rado sam s Mariom popričala kada bi se sretali u gradu, točnije slušala uzbudljiva pojašnjenja i objašnjenja njegovih zamisli i ushite nad izvršenim, a imali smo i par intervjua za novine. Mario Beusan doista je bio svestran i sveprisutna ličnost osobito u području primijenjenih umjetnosti, te je njegovim trajnim odlaskom nastala prava praznina i tišina.

Svi koji su ga cijenili i poznavali pamte njegov smijeh kojim je završavao razgovore i tako blagoslivljao sve pozitivno što se događalo u umjetnosti, toj najduhovnijoj ljudskoj djelatnosti, a tako nepravedno društveno marginaliziranoj.