Ljudska potreba da sve dijelove sebe i svijeta oko sebe raščlani te da svaki taj dio promatra zasebno uzrokuje mnogo problema, patnje, rascjepkanog shvaćanja života i sebe, iluzija, konflikata, potreba da se dokaže tko je u pravu… Je li znanost ta koja nam daje sve potrebne odgovore? Je li religija ta u kojoj se nalaze svi potrebni odgovori? Može li znanost biti duhovna? Imaju li religije zaista veze s duhovnošću?
Pitanja je jako mnogo i ne znam odgovoriti na mnoga od njih. No, u nekoliko stvari sam sigurna. Odvajanje fizičkog od duhovnog, odvojeno promatranje mentalnog aspekta čovjeka, fizičkog aspekta, emocionalnog, podsvjesnog, ponašajnog, energetskog… bez sklapanja svega toga u cjelinu nešto je što proizvodi više problema nego što daje rješenja. Ako tome dodamo veličanje nekih dijelova sebe, a potiskivanje drugih dijelova sebe, onda živimo život u kojem se u svakoj njegovoj sekundi doslovno odvija neki sukob u našem cjelokupnom biću. Takvi unutarnji sukobi, koji uglavnom prolaze ispod radara svjesnog uma većine ljudi, preslikavaju se na sukobe s drugim ljudima, s vlastitim tijelom (borbe protiv bolesti, fizičkih potreba), s prirodom, sustavima, državama i nastavite niz. Vibracija kolektivne svijesti čovječanstva, vanjske situacije s kojima se dnevno suočavamo, samo su odraz naših osobnih energetskih vibracija. To ne znači da sam sa svojom vibracijom odgovorna za sve što se u svijetu događa, no odgovorna sam za sve ono što se događa u mom životu. U energetskoj razmjeni i suradnji s tuđim energetskim vibracijama, osobno mogu pridonositi snižavanju vibracije cjelokupne kolektivne svijesti, održavanju trenutne vibracije ili podizanju vibracije cjelokupne kolektivne svijesti. To svi radimo u svakoj sekundi svog života, no velika većina nas toga uopće nije svjesna. Do nedavno ni ja nisam bila toga svjesna i to je zapravo nemoguće osvijestiti iz stanja svijesti o odvojenosti. Za iskustveno shvaćanje toga, potrebno je uskladiti se sa svijesti o Cjelini.
Sve je energija. Ljudi su multidimenzionalna bića, energetska bića te u isto vrijeme i duhovna i fizička bića. Duhovno nije važnije od fizičkog, kao što niti fizičko nije važnije od duhovnog. Barem ne bi trebalo biti, ali iz moje perspektive rekla bih da mnoge struje današnjeg svijeta duhovnost stavljaju ispred fizičkog, dok neke druge struje rade obrnuto. Te struje se između sebe bore i pokušavaju jedna drugu uvjeriti kako su baš oni u pravu, no rekla bih da niti jedna takva struja nije u pravu u potpunosti, niti je u potpunosti u krivu. Što kada bismo na te naoko suprotstavljene struje gledali kroz pitanja: „Što ovdje ima zajedničko? Kako se ova znanja i prakse međusobno nadopunjavaju te kako s njima možemo podići kvalitetu vlastitog život i života oko sebe? Kako se sa svim tim znanjima možemo vratiti u sklad s Prirodom i prirodnim zakonima? Kako svi možemo živjeti u miru i zdravlju, imajući sve što nam je potrebno za ispunjen, radostan i smislen život?“
Za vrijeme fakulteta proučavala sam Glasserovu teoriju izbora i oduševila me. Mnogo toga u svom privatnom i profesionalnom životu temeljila sam na njoj. Ukratko, u toj teoriji govori se o tome da je sve izbor te da ponašanje i misli možemo direktno mijenjati svojom odlukom, a emocije i fiziologiju ne možemo direktno, već indirektno tako što ćemo promijeniti ponašanje i misli, a to onda automatski znači promjenu emocija i fiziologije. Poput kotača na automobilu. Prednji kotači su ponašanje i misli, a stražnji fiziologija i emocije. Ako prednjim kotačima skrenemo desno i stražnji kotači idu u tom smjeru. Mislim da ste shvatili usporedbu. Drugim riječima, ta teorija proučavala je posebno te nabrojane aspekte, ali ih je stavila i u kontekst cjeline. I u mnogo situacija znanja iz te teorije zaista su mi pomogla, ali…
Za vrijeme pandemije i nakon potresa, nakon što sam nekoliko godina bila izvan struke te se u tom vremenu osposobila za poslove modne dizajnerice, ponovno sam se zaposlila u struci u posebnim razrednim odjelima za djecu s problemima u ponašanju. Vrlo, ali stvarno vrlo stresan posao i nekad sam znala doći s masnicama doma te nikad nisam znala tko koga u kojem trenutku i zbog kojeg naoko bezazlenog razloga može fizički napasti i tako ugroziti svoje i/ili tuđe zdravlje/život. Stres koji se u meni nakupljao bio je više nego što sam svjesno mogla podnijeti i koliko god sam radila na sebi sa svim tehnikama koje sam skupila tijekom i nakon fakultetskog obrazovanja za socijalnog pedagoga, jednostavno ništa nije zaista pomagalo. Na van sam izgledala mirno i reagirala sam uglavnom mirno i staloženo, ali unutar sebe osjetila sam veliki nemir, kao vulkan koji može eruptirati u bilo kojoj situaciji koja imalo odskače od uobičajene razine stresa. Primijetila sam kako se u svađi s mužem počinjem ponašati upravo onako kako se ponašao tata kad je bio pod stresom i kad sam bila dijete (ton glasa, riječi, mimika…). Iako sam osvijestila kako je to podsvjesni program koji sam preuzela od tate, to osvještavanje nije pomoglo niti da zaustavim program kad jednom krene niti da ga spriječim da se ponovno pojavi. I tada mi je teorija izbora pala u vodu i shvatila sam kako je ona nepotpuna i zapravo površna.
Odlučila sam shvatiti kako prestati biti rob podsvjesnih programa i nekim čudnim životnim putevima naišla sam na tehniku Theta Healinga. Otišla sam na tretman jer mi je trebala pomoć i kad sam iskusila olakšanje i promjene u mojim životnim okolnostima nakon i prvog i drugog tretmana, odlučila nastaviti svoje obrazovanje u tom području. Theta Healing mi se pokazao kao zaista divna i učinkovita tehnika. Kroz obrazovanje u tom području shvatila sam kako podsvijest funkcionira, kako se ona može reprogramirati, koliko je važno raditi s podsvijesti (jer ako svjesno želimo jedno, a podsvjesno nešto drugo, kreiramo upravo ono što želi naša podsvijest, a ne ono što mislimo da svjesno želimo), kako unutar sebe veličam racionalno, a jako potiskujem svoj energetski aspekt bića – onaj koji je emocionalan, koji je intuitivan, kreativan, zaigran, koji jednostavno neke stvari zna, a da ne zna kako zna… No, vrlo brzo shvatila sam da mi i u Theta Healingu nešto nedostaje te sam nastavila obrazovanje kroz Šamansko sanjanje, Tranceframing školu, Kvantu harmonizaciju, Povratak Izvoru… I kroz svakodnevni praktični rad i vježbu, kopanje po vlastitoj podsvijesti i promatranju čudnovatih promjena u mom životu, kroz spajanje svih tih znanja mnogi dijelovi slagalice oko toga idu li duhovno i fizički zajedno, došla sam do zaključka i iskustva kako je istinsko napredovanje i rast u bilo kojem segmentu života moguće jedino kad se otvorimo shvaćanju da su fizički aspekt ljudskih bića i duhovni aspekt ljudskih bića jednako važni i da ne možemo biti duhovni, ako izbjegavamo fizičku realnost te da ne možemo uživati u svemu što čini fizički dio naše realnosti, ako nismo duhovni.
Ukoliko vas je tema zainteresirala, drago mi je što vam mogu reći kako će se uskoro održati predavanje istog naslova kao što je naslov ovog teksta. Na predavanju ću vam detaljnije objasniti energetski i podsvjesni aspekt ljudi, zašto je to važno i kako to utječe na naš osobni život, ali i na stanje u društvu u kojem se suočavamo s raznim krizama. Podijelit ću s vama informacije o edukacijama koje sam prošla i kako su ta znanja i vještine utjecale na moj život te što sve možete učiniti, od kuda krenuti, ako želite napraviti promjenu u svojim životima i biti kotačić promjene u stvaranju ljepšeg, pravednijeg i slobodnijeg svijeta. Na kraju predavanja ući ćemo u theta moždane valove te energetski balansirati cjelokupno biće.
Točno mjesto i vrijeme predavanja bit će objavljeni uskoro i na vrijeme.
Ako vas zanima ova tematika, slobodno navratite na FB stranicu Put Pjesme Srca na kojoj redovito objavljujem tekstove.
Rebeka Štimac Vukmirović, mag.paed.soc, Theta Healing praktičarka