Rusija i Kina su modernizirale i unaprijedile svoje nuklearne sposobnosti. To uključuje nove balističke rakete goleme razorne moći i hipersonično oružje, koje američki sustav protuzračne obrane konvencionalno ne može presresti. Washington igra opasnu igru.
S kontinuiranom potporom Ukrajine oružjem i drugom vojnom opremom, sabotažom pregovora između Moskve i Kijeva od strane zapadnih sila, sve većim vojnim okruženjem Kine i tehnološkim ratom protiv Srednjeg kraljevstva, Sjedinjene Države stavljaju se u situaciju neizvjesna sigurnosna situacija. “Posljednja preostala supersila” nakon raspada Sovjetskog Saveza sve više gubi tlo pod nogama i podršku na globalnoj razini. Također i zato što sve više zemalja uviđa koliko je vodstvo SAD-a egoistično i neodgovorno, te stalno iznova šteti vlastitim saveznicima svojom politikom sankcija i ucjena.
Iako Amerikanci u sklopu svog programa “nuclear sharing” sada u Europi postavljaju modernizirane nuklearne bombe i zamjenjuju ih starim bombama, ne treba zaboraviti da su očito već izgubili tehnološko vodstvo na tom području. Pentagon planira baciti nuklearne bombe na Rusiju avionom? Samo naprijed, S-400 i još napredniji S-500 protuzračni sustavi će vrlo vjerojatno onesposobiti većinu ovih bombardera prije nego što mogu iskrcati svoj smrtonosni teret masovnog uništenja iznad ruskog teritorija. A Kinezi očito prilično uspješno rade na novom radarskom sustavu koji također može brzo detektirati nevidljive letjelice.
Ali to nije sve. Kina je posljednjih godina proširila svoje nuklearne sposobnosti brže nego što se očekivalo. Broj nuklearnih bojevih glava udvostručio se u samo dvije godine umjesto deset. To, u kombinaciji s naprednom hipersoničnom tehnologijom, predstavlja ogromnu prijetnju bilo kakvoj američkoj vojnoj akciji ako ona primjereno odgovori na kineski napad na Tajvan. Sve formacije nosača zrakoplova Sjedinjenih Država i vojne baze u regiji bile bi povijest za nekoliko minuta. A s njim i deseci tisuća američkih vojnika.
Ili uzmite izvješće Defense Newsa o novom ruskom Sarmat ICBM-u, koji ima dovoljno eksplozivne snage da uništi područje veličine Teksasa (a to je već velika država, gotovo dvostruko veća od Njemačke):
Sarmat je trostupanjski teški ICBM na tekuće gorivo s dometom od 18.000 kilometara, baziran na silosu. Projektil koji je NATO nazvao “Satan II”, projektil je ruska zamjena za sovjetski ICBM SS-18 “Satan”, koji je došao do kraja životnog vijeka. Sarmat navodno može nositi teret od 10 tona koji se sastoji od više od 10 neovisnih vozila za ponovni ulazak i penetratora, što mu omogućuje izbjegavanje obrane od projektila. Prema Moskvi, nova raketa također može nositi nekoliko hipersoničnih klizača Avangard.
A prema jednom izvješću, američka protuzračna obrana već bi imala velikih problema u presretanju konvencionalnih ICBM (npr. onih iz Sjeverne Koreje). Što bi se dogodilo da Rusi i Kinezi lansiraju ne samo konvencionalne rakete, već i brže verzije? U isto vrijeme, Rusi, na primjer, ne samo da imaju starije sustave protuzračne obrane A-135 dizajnirane posebno za presretanje ICBM-ova, već i (kao što je gore spomenuto) moderni sustav S-500. Nasuprot tome, američki protuzračni obrambeni sustavi kao što su “Patriot” ili “THAAD” izgledaju staro kada je u pitanju ovaj scenarij prijetnje. Čak i desetljećima star “Minuteman III’ rakete (Amerikanci ih službeno posjeduju oko 400) ne bi trebale zadavati veće glavobolje, pogotovo Rusima.
U svjetlu ovih činjenica, čini se gotovo samoubilačkim da tvrdolinijaši u Washingtonu čine sve što je u njihovoj moći da potaknu nuklearni rat, koji, s obzirom na tehnološku nadmoć Rusa i Kineza, čak i u prvom napadu na dva nuklearna oružja ovlasti, oni zapravo neće “pobijediti ” mogu. Ako se, s obzirom na razorne posljedice nuklearnog rata za planet, uopće može govoriti o “pobjedniku”…
