Globalno javno privatno partnerstvo – Legalni državni udar (1/2)

Globalno javno privatno partnerstvo – Legalni državni udar (1/2)

Globalno javno-privatno partnerstvo (GJPP) svjetska je mreža kapitalističkih dioničara i njihovih partnera. Ovaj kolektiv dioničara (kapitalisti i njihovi partneri) sastoji se od globalnih korporacija (uključujući središnje banke), filantropskih zaklada (filantropa s više milijardera), istraživačkih centara, vlada (i njihovih agencija), nevladinih organizacija, odabranih akademskih i znanstvenih institucija, globalnih dobrotvornih organizacija, radničkih sindikata i drugih tzv. “vođa koji oblikuju mišljenje”.

Ljudi širom svijeta koji su pročitali sve planove i trikove globalista rade na tome da se njihove zamisli nikako ne ostvare. Kreativno društvo je odgovor koji se iz dana u dan širi svijetom. Izgradnjom Kreativnog društva gdje smo svi jednako vrijedni i koje je ujedno i samoupravno društvo, globalisti i njihovi planovi više neće postojati.

GJPP kontrolira globalne financije i svjetsko gospodarstvo. On definira svjetsku, nacionalnu i lokalnu politiku (putem globalnog upravljanja), a zatim promiče te politike koristeći glavne medijske (MSM) korporacije koje su također “partneri” unutar GJPP-a.

Često te politike osmišljavaju think-tankovi prije nego što ih usvoje vlade, koje su također partneri GJPP-a. Vladanje je u suštini proces transformacije globalnog upravljanja GJPP-om u čvrstu politiku, zakonodavstvo i zakon.

Prema našem trenutnom modelu vestfalskog nacionalnog suvereniteta, vlada jedne nacije ne može donositi zakone u drugoj. Međutim, kroz globalno upravljanje, GJPP stvara političke inicijative na globalnoj razini koje se potom kaskadno spuštaju na ljude u svakoj naciji. To se obično događa preko posredničkog distributera politike, kao što je npr. Međunarodni monetarni fond ili Međuvladin panel o klimatskim promjenama, a nacionalna vlada tada donosi preporučene politike.

Smjer politike je međunarodno određen odobrenim definiranjem problema i njihovim propisanim rješenjima. Nakon što GJPP provede konsenzus na međunarodnom planu, postavlja se okvir politike. Partneri dioničara GJPP-a zatim surađuju kako bi osigurali razvoj, provedbu i ispunjavanje željenih politika. Upravo je ovo često citirani “sustav temeljen na međunarodnom pravu”.

Na taj način GJPP kontrolira mnoge nacije odjednom bez poštivanja njihovog postojećeg zakonodavstva. To ima dodatnu prednost jer bilo kakvo pravno osporavanje odluka koje donose najviši partneri u GJPP-u (a koji su u suštini autoritarna hijerarhija) je iznimno teško.

GJPP se tradicionalno spominje u kontekstu javnog zdravlja, a posebno u brojnim dokumentima Ujedinjenih naroda (UN), uključujući one iz njihovih agencija kao što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). U svom dokumentu „Povezani za zdravlje“ iz 2005. godine, Svjetska zdravstvena organizacija je, spominjući što „Milenijski razvojni ciljevi“ znače za globalno zdravlje, otkrila u suštini nastajanje GJPP:

Ove promjene dogodile su se u svijetu revidiranih očekivanja o ulozi vlade: a to je da javni sektor nema ni financijske ni institucionalne resurse da odgovori na postojeće izazove, te da je potrebna mješavina javnih i privatnih resursa……Izgradnja globalne kulture sigurnosti i suradnje je od vitalnog značaja… Počeci globalne zdravstvene infrastrukture su već na mjestu. Informacijske i komunikacijske tehnologije otvorile su mogućnosti za promjene u zdravstvu, sa ili bez kreatora politike koji predvode…….Vlade mogu stvoriti poticajno okruženje i ulagati u jednakost, pristup i inovacije.”

Revidirana uloga vlada značila je da one više ne predvode smjer. Tradicionalni kreatori politike više nisu donosili politiku, dok dioničarski partneri iz GJPP-a jesu. Nacionalna vlada bila je gurnuta u stvaranje poticajnog okruženja za GJPP oporezujući javnost i povećavajući državni dug.

Riječ je o dugu prema starijim dioničarskim partnerima u GJPP-u. Oni su također korisnici zajmova i koriste smiješno i pogrešno nazvana “javna ulaganja” kako bi stvorili tržišta za sebe na kojima bi širili GJPP.

Istraživači Buse & Walt 2000 su ponudili „službenu“ povijest razvoja GJPP koncepta. Oni sugeriraju da je to bio odgovor na rastuće razočaranje u projekt UN-a u cjelini i na pojavu spoznaje da su globalne korporacije sve više ključne za provedbu politike. To je u korelaciji s razvojem koncepta dioničarskog kapitalizma, koji je prvi put populariziran 1970-ih.

Buse & Walt su opisali kako su GJPP-ovi osmišljeni da bi olakšali sudjelovanje nove vrste korporacija. Ti su subjekti prepoznali glupost svoje prethodno destruktivne poslovne prakse. Bili su spremni priznati svoje greške i ispraviti ih. Odlučili su da će to postići partnerstvom s vladom u rješavanju globalnih problema. Te su egzistencijalne prijetnje definirali GJPP i od njih financirani odabrani znanstvenici, akademici i ekonomisti.


Cofi Anan – Generalni sekretat UN (1997 – 2006)

Dva istraživača identificirala su ključnu izjavu u Davosu, koju je dao tadašnji glavni tajnik UN-a Kofi Annan na Svjetskom ekonomskom forumu 1998. godine, u znak obilježavanje prijelaza na model globalnog upravljanja koji se temelji na GJPP-u:

Ujedinjeni narodi su se transformirali otkako smo se zadnji put sreli ovdje u Davosu. Organizacija je doživjela potpunu reviziju koju sam opisao kao ‘tihu revoluciju’. Dogodio se temeljni pomak. Ujedinjeni narodi su se nekoć bavili samo vladama. Do sada znamo da se mir i prosperitet ne mogu postići bez partnerstava koja uključuju vlade, međunarodne organizacije, poslovnu zajednicu i civilno društvo. Poslovanje Ujedinjenih naroda uključuje integraciju poslovnog svijeta.“

Buse & Walt tvrdili su da to znači dolazak nove vrste odgovornog globalnog kapitalizma. Kao što ćemo vidjeti, korporacije nisu tako gledale na ovaj aranžman. Doista, Buse i Walt su potvrdili zašto je GJPP bio tako primamljiva perspektiva za globalne divove bankarstva, industrije, financija i trgovine:

Promjenjive ideologije i trendovi u globalizaciji istaknuli su potrebu za bliskijom globalnom upravom, što je problem i za privatni i za javni sektor. Predlažemo da barem dio potpore za GJPP proizlazi iz ovog priznanja i želje privatnog sektora da bude dio globalnih regulatornih procesa donošenja odluka.“

Sukob interesa je očit. Od nas se jednostavno očekuje da prihvatimo, bez sumnje, da su globalne korporacije predane stavljanju humanitarnih i ekoloških razloga ispred profita. Navodno je sustav globalnog upravljanja vođen GJPP-om na neki način koristan za nas.

Vjerovati u to zahtijeva znatan stupanj naivnosti. Mnoge dioničke korporacije osuđene su ili javno pozvane na odgovornost za zločine koje su počinile. To uključuje i ratne zločine. Očigledna pasivna suglasnost političke klase da bi ti tzv. “partneri” trebali učinkovito definirati globalnu politiku, propise i prioritete potrošnje čini se kao infantilna lakovjernost.

Ova naivnost je, sama po sebi, farsa. Kao što su mnogi akademici, ekonomisti, povjesničari i istraživači istaknuli, korporativni utjecaj, pa čak i dominacija političkog sustava, povećavao se generacijama. Izabrani političari su dugo bili mlađi i nezreli partneri u ovom aranžmanu.

S dolaskom GJPP-a bili svjedoci smo procesa formalizacije ovog odnosa, odnosno stvaranja kohezivnog svjetskog poretka. Političari se od tada jednostavno drže scenarija. Političari više ne pišu scenarij.

Važno je razumjeti razliku između vlade i upravljanja u globalnom kontekstu. Vlada polaže pravo, možda kroz kvazidemokratski mandat, da postavlja politiku i zakone.

Navodne zapadne predstavničke demokracije, koje uopće nisu demokracije, model su nacionalnih vlada u kojoj izabrani predstavnici čine izvršnu vlast koja donosi zakone. Na primjer, u Hrvatskoj to se postiže kroz parlamentarni proces.

Možda najbliža stvar ovom obliku nacionalne vlasti na međunarodnoj razini je Opća skupština Ujedinjenih naroda. Ona ima slabe zahtjeve za demokratskom odgovornošću i može donositi rezolucije koje, iako ne obvezuju države članice, mogu stvoriti “nova načela” koja mogu postati međunarodno pravo kada ih kasnije primijeni Međunarodni sud pravde.

Međutim, ovo zapravo nije tzv. „svjetska vlada”. UN nema ovlasti da donosi zakone. Jedini način na koji njegova “načela” mogu postati zakon je sudska presuda. Nesudska ovlast stvaranja zakona rezervirana je za vlade i njihov se zakonodavni doseg proteže samo na njihove nacionalne granice.

Zbog često napetih odnosa između nacionalnih vlada, „svjetska vlada“ postaje nepraktična. Uz neobvezujuću prirodu rezolucija UN-a i uz prisutno međunarodno nadmetanje za geopolitičku i ekonomsku prevlast, trenutno ne postoji ništa što bismo mogli nazvati svjetskom vladom.

Tu je i dodatni problem nacionalnog i kulturnog identiteta. Većina stanovništva nije spremna za daleku, neizabranu svjetsku vladu. Ljudi općenito žele da politička klasa ima više demokratske odgovornosti, a ne manju.

GJPP bi sigurno želio voditi svjetsku vladu, ali nametanje otvorenom silom je izvan njihovih mogućnosti. Stoga su iskoristili druga sredstva, kao što su obmana i propaganda, kako bi promovirali pojam globalnog upravljanja.

Bivši Carterov savjetnik za administraciju i osnivač Trilateralne komisije Zbigniew Brzezinski prepoznao je kako bi ovaj pristup bilo lakše provesti. U svojoj knjizi iz 1970. „Između dva doba: Uloga Amerike u tehnotronskoj eri“, napisao je:

Iako je cilj oblikovanja zajednice razvijenih nacija manje ambiciozan od cilja svjetske vlade, on je lakše dostižan.”

Posljednjih 30 godina vidjeli smo brojne oblike GJPP-a kako se koncept globalnog upravljanja razvijao. Velika prekretnica bio je nacrt Svjetskog Ekonomskog Foruma o upravljanju s više dioničara. Svojom publikacijom „Svačiji Posao: Jačanje međunarodne suradnje u međuovisnom svijetu iz 2010.“, SEF je istaknuo elemente oblika globalnog upravljanja dioničara GJPP-a.

Osnovali su svoja vijeća Globalne agende kako bi raspravljali i predlagali politiku koja pokriva praktički svaki aspekt našeg postojanja. SEF je stvorio odgovarajuće globalno upravljačko tijelo za svaki aspekt našeg društva. Od naših vrijednosti i gospodarstva, preko naše sigurnosti i javnog zdravlja, naših sustava socijalne skrbi, potrošnje, pristupa vodi, sigurnosti hrane, kriminala, naših prava, održivog razvoja i globalnog financijskog i monetarnog sustava, ništa nije ostalo netaknuto.

Izvršni predsjednik SEF-a, Klaus Schwab, objasnio je koji je cilj globalnog upravljanja:

Naša je svrha bila potaknuti proces strateškog razmišljanja među svim dionicima o načinima na koje bi međunarodne institucije i aranžmani trebali biti prilagođeni suvremenim izazovima. Vodeće svjetske vlasti rade u interdisciplinarnim vijećima Globalne agende s više dionika kako bi identificirale praznine i nedostatke u međunarodnoj suradnji i kako bi formulirali konkretne prijedloge za poboljšanje. Ove su rasprave vodile kroz regionalne sastanke Foruma tijekom 2009., kao i nedavni godišnji sastanak Foruma 2010. u Davos-Klostersu, gdje su mnogi od novih prijedloga testirani s ministrima, izvršnim direktorima, čelnicima nevladinih organizacija i sindikata, vodećih akademika i drugih članova zajednice u Davosu. Globalni proces redizajniranja omogućio je neformalni radni laboratorij ili tržište za niz dobrih političkih ideja i prilika za partnerstvo. Nastojali smo proširiti međunarodne rasprave o upravljanju, poduzeti preventivnije i koordinirane akcije o cijelom nizu rizika koji su se nakupljali u međunarodnom sustavu.”

Do 2010. SEF je preuzeo na sebe da započne proces globalnog redizajna. Definirali su međunarodne izazove i predložili rješenja. Na sreću GJPP-a, njihovi prijedlozi za njih su značili više mogućnosti kontrole i partnerstva. SEF je nastojao predvoditi širenje ovog međunarodnog upravljanja.

Hrvatski Premijer Andrej Plenković je po vlastitim riječima značajan igrač u političkim vodama zapadnjačkog kapitalizma. Na slici sa Aleksandrom Sorosom (SEF Davos 2019)

U samo jednom primjeru, 2019. u Davosu Vlada Republike Hrvatske na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem najavila je svoje partnerstvo sa SEF-om za razvoj budućih poslovnih, gospodarskih i industrijskih propisa. Vlada Republike Hrvatske bila je predana podržavanju regulatornog okruženja stvorenog od strane globalnih korporacija koje će tada biti regulirano istim propisima koje su same te korporacije osmislile. link na članak

SEF nema izborni mandat bilo koje vrste. Nitko od nas nema priliku utjecati ili čak dovoditi u pitanje njihove prosudbe, a oni ipak rade u partnerstvu s našim navodno demokratski izabranim vladama i drugim dioničarima GJPP-a kako bi redizajnirali planet na kojem svi živimo.

Dioničarski kapitalizam leži u srcu GJPP-a. U biti, uzurpira demokratsku vlast (ili vladu bilo koje vrste) stavljajući globalne korporacije u središte donošenja odluka. Unatoč tome što ne dobivaju autoritet ni od koga osim od sebe, čelnici GJPP-a prisvajaju za sebe modernu interpretaciju “božanskog prava kraljeva” i vladaju apsolutno.

U siječnju 2021. SEF je govorio o tome kako gledaju na dioničarski kapitalizam:

Najvažnija karakteristika modela dionika danas je da su ulozi našeg sustava sada potpunije globalni. Ono što se nekoć smatralo eksternim efektima u donošenju nacionalne ekonomske politike i donošenju pojedinačnih korporativnih odluka sada će se morati uključiti ili internalizirati u poslovanja svake vlade, tvrtke, zajednice i pojedinca. Planet je… središte globalnog ekonomskog sustava i njegovo zdravlje treba biti optimizirano u odlukama koje donose svi drugi dionici.”

GJPP će sve nadzirati. Svaku vladu, svako poslovanje, naše takozvane zajednice (gdje živimo) i svakog od nas pojedinačno. Nismo mi prioritet. Prioritet je planet. Ili barem tako tvrdi SEF.

Centralizirana kontrola nad cijelim planetom, svim njegovim resursima i svima koji na njemu žive je temeljni sustav vrijednosti GJPP-a. Nema potrebe tumačiti namjere GJPP-a, ne moramo čitati između redaka. To je jasno navedeno u uvodu SEF-ove inicijative Velikog reseta:

Kako bi poboljšao stanje u svijetu, Svjetski ekonomski forum pokreće inicijativu Velikog reseta. Kriza Covid-19. iz temelja mijenja tradicionalni kontekst za donošenje odluka. Nedosljednosti, neadekvatnosti i kontradiktornosti višestrukih sustava – od zdravstva i financijskih do energetskih i obrazovnih – izloženi su više nego ikad.. Lideri se nalaze na povijesnom raskrižju.. Dok ulazimo u jedinstveni prozor mogućnosti za oblikovanje oporavka, ova inicijativa ponudit će uvide koji će pomoći u informiranju svih onih koji određuju buduće stanje globalnih odnosa, smjer nacionalnih ekonomija, prioritete društava, prirodu poslovnih modela i upravljanje globalnim zajedničkim dobrima.”

Treba napomenuti da je SEF samo jedna partnerska organizacija među mnogima u GJPP-u. Međutim, oni su možda najutjecajniji u pogledu odnosa s javnošću tijekom cijele pseudopandemije. Suprotno nadama Buse & Walta, vidimo globalnu, korporativnu diktaturu u nastajanju, ne mareći za upravljanje planetom.

Svijet treba resetirati kažu u SEF-u, mada nitko ne objašnjava što to zapravo znači i tko ima pravo jednostrano resetirati svijet!

GJPP će odrediti buduće stanje globalnih odnosa, smjer nacionalnih ekonomija, prioritete društava, prirodu poslovnih modela i upravljanje globalnim zajedničkim dobrima. Ne postoji mogućnost da bilo tko od nas sudjeluje niti u jednom njihovom projektu niti u naknadnom formiranju politike.

Dok, u teoriji, vlade ne moraju provoditi politiku GJPP-a, realnost je takva da to moraju. Globalne politike postale su sve veći aspekt naših života u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Mehanizam prevođenja inicijativa politike GJPP-a, prvo u nacionalnu, a zatim regionalnu i na kraju lokalnu politiku, može se jasno identificirati promatranjem održivog razvoja.

Godine 1972. privatno financiran, nezavisni istraživački centar Rimski klub (CoR) objavio je „Granice rasta“. Kao što smo vidjeli s izlaskom iz pseudopandemije, Rimski klub je koristio računalne modele kako bi predvidio ono što je odredio da su složeni problemi s kojima se suočava cijeli planet.

Njihova ponuđena mišljenja proizašla su iz naručenog dinamičkog modela “Svijet3“ proizašlog od strane Massachusetts Institute of Technology (MIT), u kojemu se pretpostavlja da bi globalna populacija iscrpila prirodne resurse i zagadila okoliš do točke u kojoj bi se neizbježno dogodio “prekoračivanje granica i kolaps”.

Ovo nije znanstvena “činjenica” nego samo predloženi scenarij. Do sada se nijedno od predviđenih predviđanja nije ostvarilo.

Znanstveni i statistički podaci o tvrdnjama iznesenim u izvješću „Granice rasta“ bili su plodni. Međutim, zanemarujući sve sumnje, model “Svijet3” čvrsto je usađen u središte okruženja politike održivog razvoja.

Godine 1983. Brundtlandovu komisiju sazvao je bivši norveški premijer Gro Harland Brundlandt i tadašnji glavni tajnik UN-a Javier Pérez de Cuéllar. Obojica su bili članovi Rimskog kluba. Na temelju vrlo upitnih pretpostavki u modelu “Svijet3”, krenuli su u ujedinjavanje vlada iz cijelog svijeta kako bi provodili politike održivog razvoja.

Komisija je 1987. objavila Brundtlandovo izvješće, također poznato kao „Naša zajednička budućnost“. Središnji dio ideje održivog razvoja, iznesene u izvješću, bila je kontrola stanovništva (smanjenje). Ova politička odluka da se riješimo viška ljudi, osvojila je međunarodno priznanje i nagrade za autore.

Temeljne pretpostavke za prijedloge ove politike uopće nisu javno osporene. Akademska i znanstvena rasprava je bjesnila, ali se o njoj skoro u potpunosti nije u javnosti izvješćavalo. Koliko je javnosti bilo poznato, znanstvene pretpostavke i nagađanja bile su dokazana činjenica. Sada je nemoguće dovesti u pitanje ove nedokazane pretpostavke i očito netočne modele, a da ne budete optuženi za “klimatsko poricanje”.

To je rezultiralo izvješćem o „Milenijskim razvojnim ciljevima“ koji su nakraju 2015. Ujedinjenim narodima omogućili, puno usvajanje ciljeva održivog razvoja, a oni su zauzvrat pretočeni u vladine politike. Na primjer, vlada Republike Hrvatske je ponosno najavila posvećenost ciljevima održivog razvoja, u Strategiji niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske  do 2030. usvojenu od strane Sabora 2. lipnja 2021. godine. link na članak, link na Narodne novine

Ciljevi održivog razvoja već imaju utjecaj na regionalnoj i lokalnoj razini u županijama, gradovima, mjestima i općinama diljem Republike Hrvatske. Gotovo svako vijeće diljem zemlje ima “plan održivog razvoja”.

Bez obzira na to što mislite o globalnim prijetnjama s kojima se možemo suočiti, a možda i ne, podrijetlo i put distribucije rezultirajuće politike su jasni. Privatno financiran, globalistički think-tank bio je pokretač političkog programa koji je doveo do stvaranja globalnog političkog okvira, usvojenog od strane vlada diljem svijeta, što je utjecalo na zajednice u gotovo svakom kutku Planete Zemlje.

Ciljevi održivog razvoja su samo jedan od brojnih primjera globalnog upravljanja od strane GJPP-om na djelu. Uloga izabranog političara u ovom procesu je zanemariva. Oni samo služe za provedbu i prodaju politike javnosti.

Nije važno koga birate, smjer politike je postavljen na razini globalnog upravljanja. To je diktatorska priroda GJPP-a i ništa ne može biti manje demokratsko od toga.
U Kreativnom društvu kojeg zajedno gradimo ujedinjenjem, stajemo na kraj planovima elite o globalizaciji i porobljavanju čovječanstva.

 

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp