Nakon ovog zastrašujućeg eksperimenta, umrlo je 11-ero djece, dok su druga djeca patila od oštećenja mozga, otkazivanja organa i paralize. Obitelji oštećene djece tek godinama kasnije dobile su naknadu za štetu koju im je prouzročio Pfizer, ali djeca su prije toga morala biti podvrgnuta DNA analizama kako bi se dokazalo da su doista bili žrtve propalog Pfizerova eksperimenta.

Tek 2009. godine Pfizer je pristao platiti odštetu u iznosu od 75 milijuna dolara, iako nikada nisu priznali da je njihov eksperimentalni lijek doista ‘kriv’ za oštećenja koja su pretrpjela oštećena djeca.

Neki su ljudi posumnjali da je DNA testiranje samo novi izgovor da im ne bude plaćena odšteta, jer nisu svi od sudionika primili odštetu, već samo neki, a moramo znati da se radi o većinom neukim i nepismenim ljudima koji niti ne znaju što je DNA testiranje i s kojima je lako manipulirati, pa su čak neki od njih i odustali od DNA testiranja u strahu da se radi o nekom novom eksperimentu. Ostatak novca koji nije podijeljen obiteljima, točnije 25 milijuna dolara uloženo je u izgradnju Medicinskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti i istraživanja kako bi se lokalno stanovništvo moglo boriti protiv raznih bolesti i epidemija na licu mjesta.

Dovoljno je vidjeti ovakve snimke i zamisliti se koliko farmaceutske kompanije doista misle na naše zdravlje, a koliko na svoj profit. Razna testiranja koja vrše u zemljama Trećeg svijeta dovoljno govore o tome. Testiraju svoje eksperimentalne lijekove i cjepiva od čega ljudi umiru ili trpe stravične posljedice. Jedno je sigurno – ne može im se vjerovati.