Oni su Globalno javno-privatno partnerstvo (GJPP) i iako izabrani predstavnici postoje u njihovim redovima, oni ne određuju niti agendu, a niti politiku. Moramo prepoznati tko su GJPP i razumjeti implikacije njihovih poteza. Kako će ova skupina globalnih dioničara ukrasti globalna zajednička dobra i zašto bismo im se trebali oduprijeti?

Vladimir Seks – Tko vlada Hrvatskom ?

Prepoznajući što globalistički think tankovi i drugi kreatori politike podrazumijevaju pod globalnim zajedničkim dobrima, možemo vrednovati nevjerovatnu veličinu njihovih ambicija.

Dosljedno koriste obmanjujući jezik kako bi prikrili svoje namjere. Riječi poput ‘inkluzivno’, ‘održivo’, ‘pravednost’ i ‘prilagodljivost’ često se koriste za prikaz nekog nejasnog, ali u konačnici dvoličnog koncepta brige o zaštiti okoliša. Moramo dešifrirati njihov jezik kako bismo u potpunosti razumjeli njihove namjere, u nadi da ćemo im se moći oduprijeti i osporiti ih.

Dok nam je pažnja bila fokusirana na navodn globalne pandemije, odnosno pseudopandemiju, Globalno javno-privatno partnerstvo (GJPP), koje je organiziralo kaos, bilo je vrlo zauzeto. Stvorili su sustav procjene imovine koji će im omogućiti potpunu, globalnu ekonomsku kontrolu. To se temelji na ciljevima održivog razvoja (SDG) i koristi metriku kapitalizma dioničara. link na članak

Taj novi globalni ekonomski sustav je ono što političari misle pod “nanovo izgraditi bolje”. To je bit „Velikog reseta“ Svjetskog ekonomskog foruma.

Postavljanje temelja za novi Međunarodni monetarni i financijski sustav (IMFS) bio je ključ za pseudopandemiju. Novi IMFS proizaći će iz namjernog gospodarskog uništenja uzrokovanog odgovorima vladine politike na COVID 19. To je bilo planirano.

Izraz “build back better” („nanovo izgraditi bolje“ )prvi je popularizirao bivši američki predsjednik Clinton nakon tsunamija u Indijskom oceanu 2004. godine. Tijekom pseudopandemije prihvatili su ga političari diljem svijeta kako bi signalizirali da je projekt krađe “globalnih zajedničkih dobara” u tijeku.

Morat ćemo detaljnije razmotriti Agendu UN-a 21 i 2030, jer su oni ključni za krađu svih resursa, ali za sada se možemo na nju pozvati da bismo razumjeli što zapravo znači izraz “build back better” .To će nam objasniti zašto ga političari diljem svijeta koriste.

Cilj održivog razvoja 11b Agende 2030 kaže:

„Do 2020. značajno povećati broj gradova i naselja koji usvajaju i provode integrirane politike i planove prema… prilagodbi na klimatske promjene, otpornosti na katastrofe, te razvijati i provoditi, u skladu sa Sendaiskim okvirom za smanjenje rizika od katastrofa 2015.-2030. , holističko upravljanje rizikom od katastrofa na svim razinama.”

Sendai okvir za smanjenje rizika od katastrofa, napisan 2015., kaže:

“Faza oporavka, rehabilatacije i obnove, koju treba pripremiti prije katastrofe, ključna je prilika za “build back better”; prepoznavanje dioničara i njihovih uloga; mobilizacija ulaganja osjetljivih na rizik kako bi se izbjeglo stvaranje novog rizika; .. jačanje međunarodne suradnje i globalnog partnerstva.. potrebno je nastaviti jačati dobro upravljanje u strategijama smanjenja rizika od katastrofa na nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini.. te koristiti oporavak i rekonstrukciju nakon katastrofe za “build back better”, potpomognuta ojačanim modalitetima međunarodne suradnje. Potrebna je jasna vizija, planovi, nadležnost, smjernice i koordinacija unutar i među sektorima, kao i sudjelovanje relevantnih dioničara.. te potiče suradnju i partnerstvo među mehanizmima i institucijama za provedbu instrumenata relevantnih za smanjenje rizika od katastrofa i održivi razvoj.”

Politika “build back better”, pripremljena je uoči dolaska COVID-19. To je dio planiranog upravljanja rizikom i okvira pripravnosti za obnovu nakon “katastrofe”. To znači globalno sudjelovanje relevantnih dioničara u jačanju međunarodne suradnje i globalnih partnerstava kako bi se implementirali instrumenti za postizanje održivog razvoja.

Cilj održivog razvoja 11b bio je plan za značajno povećanje globalnog broja ljudskih naselja usvajanjem politike “build back better”, do 2020. Ovaj Cilj održivog razvoja sada je postignut zahvaljujući pseudopandemiji COVID-19. Konkretno, napredovala je planirana “mobilizacija ulaganja osjetljivih na rizik”, naznačena u Sendai okviru za smanjenje rizika od katastrofa.

Metriku dioničarskog kapitalizma – osmislio je Svjetski ekonomski forum, koji sebe opisuju kao međunarodnu organizaciju za javno-privatnu suradnju. U kombinaciji sa ciljevima održivog razvoja navedenim u okvirima UN Agende 21 i 2030, metrika dioničarskog kapitalizma omogućuje GPPP-u da ukrade cijelu Zemlju, sve njezine resurse i sve na njoj, uključujući i nas.

Kako bi nas kontrolirali, prelazimo u tehnokraciju s državom biosigurnosti koja djeluje kao središnji kontrolni mehanizam. Javno zdravstvo je novi fokus globalne sigurnosti, a centralizirana kontrola nad cijelim sustavom uspostavljena je tijekom i kao rezultat pseudopandemije.

Novi međunarodni monetarni i financijski sustav osmišljen je tako da poveže naše obveze u pogledu biosigurnosti s univerzalnim osnovnim dohotkom koji će se plaćati digitalnom valutom središnje banke. To će osigurati našu poslušnost, jer će središnje banke koristiti algoritme umjetne inteligencije u kombinaciji s praćenjem stanovništva npr. potvrdama za cjepivo ili neki drugi oblik sustava društvenog nadzora), a sve usmjereno na kontrolu svih naših transakcija, ponašanja i kretanja.

Zastrašujuće kucanje policije na vratima bit će zamijenjeno strašnim autoritarnim zvučnim signalom odbijenog plaćanja karticom. Ako ne možete kupiti hranu svojim novcem, nije bitno koliko ga imate. Pokornost ili gladovanje je jedini izbor.

Istražit ćemo ovu “novu nenormalnost”. Kako obuhvaća krađu svega od strane kapitalista favoriziranih dioničara, dok odabrane pobjedničke korporacije međusobno dijele resurse Zemlje. Ovo je vrhunac planiranog odgovora na pseudopandemiju.

Tijekom cijele pseudopandemije Svjetski gospodarski forum (WEF) je provodio PR o planiranom oporavku. Njihov „Veliki reset „samo je prepakiranje ideje stare stotine, ako ne i tisuće godina.

To je sebično uvjerenje da su neki posebni ljudi predodređeni i stoga imaju pravo voditi nas ostale. Ne zahtijevaju nikakvu vrstu legitimnog “demokratskog” mandata, pa čak ni podršku naroda. Njihov zahtjev za vlašću je zapovijed.

Svjetski ekonomski forum je zatražio navodno pravo da usmjerava tri ključna područja globalne politike. Oni to namjeravaju učiniti pomažući svjetskim čelnicima da upravljaju “ometajućim promjenama”.

Oni su se postavili kao ispred GJPP-a, kao organizacija za upravljanje četvrtom industrijskom revolucijom, rješavanje globalnih sigurnosnih pitanja i rješavanje problema globalnog zajedničkog dobra. Važno je napomenuti da SEF nije sam u svojim ambicijama, već vodeći zagovorniK šire platforme politike GJPP-a. Usredotočit ćemo se na treću sferu njihovog samoproglašenog autoriteta: kontrolu nad globalnim zajedničkim dobrima.

Ujedinjeni narodi (UN) djeluju kao središte politike za GJPP. Omogućuje dioničarima da uvedu politike, formulirane od strane think tankova, u nastajuću globalnu upravljačku strukturu. Željeni politički programi mogu se oblikovati i na kraju filtrirati do državnih, a zatim i lokalnih uprava diljem planeta.

U izdanju „Našeg Planeta“ iz rujna 2011. UN je ponudio opis globalnog zajedničkog dobra kao “zajedničkih resursa koje nitko ne posjeduje, ali na koje se cijeli život oslanja”. Godine 2013. Radni tim za sustave UN-a proširio je to i objavio “Globalno upravljanje i upravljanje globalnim zajedničkim dobrima u globalnom partnerstvu za razvoj nakon 2015.”

Između ostalog, napisali su:

“Međunarodno pravo identificira četiri globalna zajednička dobra, a to su otvoreno more, atmosfera, Antarktik i svemir. Resursi od interesa ili vrijednosti za dobrobit zajednice naroda – poput tropskih kišnih šuma i bioraznolikosti – u posljednje su vrijeme uključeni među tradicionalnim skupom globalnih zajedničkih dobara.. dok neki definiraju globalno zajedničko dobro čak i šire, uključujući znanost, obrazovanje, informacije i mir. Upravljanje globalnim zajedničkim dobrima ne može se provoditi bez globalnog upravljanja.”

Ova navika proširenja definicije globalnog zajedničkog dobra se nastavila. U travnju 2020. Banka koju podržava Rothschild Global Environment Facility ponudio je opsežniji popis zajedničkih resursa na koje se cijeli život oslanja:

“Kako bi zaštitili naše globalno dobro… čovječanstvo mora razviti nove načine poslovanja kako bi donijelo transformacijske promjene u prehrambenim, energetskim, urbanim te sustavima proizvodnje i potrošnje. Za ostvarenje ovog cilja bit će potrebne koalicije koje okupljaju vlade, poduzeća, financije i građane.”

Ta koalicija je GJPP, a građani su uključeni, putem civilnog društva, samo ako pristanu promovirati dogovoreni politički program. U prosincu 2020. glavni tajnik UN-a Antonio Gutteres stvarno je razradio koncept globalnog zajedničkog dobra. Obraćajući se publici okupljenoj na Sveučilištu Columbia, ključnoj akademskoj instituciji u razvoju tehnokracije, rekao je:

„Jednostavno rečeno, stanje planeta je narušeno.. ljudske aktivnosti su u korijenu našeg spuštanja prema kaosu.. oporavak od pandemije je prilika.. Vrijeme je da pritisnemo ‘zeleni prekidač’. Imamo priliku ne samo resetirati svjetsku ekonomiju već je transformirati.. Moramo ovaj zamah pretvoriti u pokret.. Sve je međusobno povezano – globalna zajednička dobra i globalna dobrobit.. To znači: Više i veće učinkovito upravljano očuvanje područja.. Poljoprivreda i ribarstvo pozitivno na bioraznolikost.. Sve više ljudi razumije potrebu za vlastitim svakodnevnim izborima za smanjenje ugljičnog otiska i poštovanje planetarnih granica.. Od prosvjeda na ulicama do zagovaranja putem interneta.. Od obrazovanja u učionici do angažmana zajednice.. Od glasačkih kabina do mjesta rada.. Ne možemo se vratiti na staro normalno.. Imamo nacrt: Agendu 2030., ciljeve održivog razvoja i Pariški sporazum o klimatskim promjenama. Sada je vrijeme transformirati odnos čovječanstva s prirodnim svijetom – i međusobno.”

Opet vidimo ponavljajuće teme GJPP-a. Planet se mora spasiti od nas, mi smo pošast koju moramo kontrolirati; Covid-19 je, kao i uvijek, prilika za transformaciju globalne ekonomije; naš opstanak i GJPP upravljanje globalnim zajedničkim dobrima su jedno te isto i sve se mora transformirati.

Nisu samo oceani (sve u njima i ispod njih), atmosfera (zrak koji udišemo), Antarktika (jedini kontinent s univerzalno poštovanim međunarodnim ugovorom koji ga štiti) i svemir spremni za grabež, pohlepa GJPP ne prestaje tu.

Energija (svi prirodni resursi), sva produktivnost i naša sredstva za život (radno mjesto), biološka raznolikost (ekosustavi i život na Zemlji), svo zemljište (upravljanje zaštićenim područjima), poljoprivreda i ribarstvo (sva hrana), naša potrošnja i ponašanje (ugljični otisci) , gdje nam je dopušteno postojati (planetarne granice), naša politička mišljenja i sustav, obrazovanje, zajednice u kojima živimo, pa čak i naši odnosi, sve će biti kontrolirano i transformirano od strane GJPP-a.

“Globalno dobro” je skraćenica koju GJPP-a koristi za sve. Sav život, svi resursi, sva zemlja, sva voda, zrak, zvijezde i svi mi. Njihova je namjera imati vlast nad svima.

Globalno zajedničko dobro nije fiksno. Ostali aspekti našeg postojanja stalno se dodaju. U lipnju 2021. SEF je definirao „Stanje Digitalnog dobra“. Kad god žele još nešto uvrstiti na popis koriste se jezikom održivog razvoja. Nema veze što ovo nema racionalnog smisla, poanta je prodati pojam s pravim privlačnim riječima:

“COVID-19 je istaknuo i ubrzao središnju ulogu digitalne tehnologije u našim životima. Ipak, digitalni ekosustav jedan je od najnejednakih i najnefunkcionalnijih aspekata našeg kolektivnog života. Kako možemo izgraditi digitalni ekosustav koji osigurava široko podijeljeno sudjelovanje i prosperitet? Tvrdimo da bi promjena našeg gledišta da vidimo tehnološku infrastrukturu kao digitalno zajedničko dobro, moglo pokazati put naprijed za uključiv i održiv ekosustav sa zajedničkom društvenom dobrom.“

Sada tvrde da imaju ovlasti da vladaju internetom i svom digitalnom komunikacijskom tehnologijom. Još jednom vidimo da je pseudopandemija katalizator ove transformacije i da je vlada samo provedbeni partner programa GJPP-a. Mi smo samo stoka koja plaća porez i kojaće financirati izgradnju carstva:

“U ovom postpandemijskom vremenu širokog gospodarskog i društvenog preispitivanja i ponovnog usklađivanja, naglasak na digitalnim zajedničkim dobrima može ukazati na put naprijed za kolektivni oporavak, solidarnost i napredak. Vlade će morati potaknuti stvarnu regulaciju privatno kontroliranih sustava… kao i osiguravanje financiranja kako bi se omogućio održivi ekosustav inovacija koji nisu dužni rizičnim kapitalistima ili velikim tvrtkama.”

Doista je izvanredno da je niska smrtnost obične prehlade pružila tako ogromnu priliku za globalnu transformaciju. Vodeće osobe unutar GJPP-a znale su da COVID-19 ne predstavlja veliku prijetnju. U svojoj knjizi COVID-19: The Great Reset iz lipnja 2020., autori Klaus Schwab i Thierry Malleret napisali su da je pseudopandemija bila:

“Jedna od najmanje smrtonosnih pandemija koje je svijet doživio u posljednjih 2000 godina….posljedice COVID-19 u smislu zdravlja i smrtnosti bit će blage…Ne predstavlja egzistencijalnu prijetnju, niti šok koji će ostaviti trag na svjetsku populaciju desetljećima.”

U središtu ove krađe svega svega leži dioničarski kapitalizam. U prosincu 2019. Schwab je napisao članak „Kakav kapitalizam želimo“. link na članak “Mi” koji se spominje u tom naslovu nisu bili “mi”, već GJPP, iako se u članku pretpostavlja da se svi slažemo s GJPP-ovom definicijom globalnih problema. Schwab je napisao:

“Dioničarski kapitalizam, model koji sam prvi put predložio prije pola stoljeća, pozicionira privatne korporacije kao povjerenike društva i očito je najbolji odgovor na današnje društvene i ekološke izazove.”

Zapažena je Schwabova upotreba izraza “povjerenik”. Taj izraz ima posebnu pravnu definiciju: “Osoba koja je imenovana, ili je po zakonu potrebna, za izvršenje trusta; onaj kojemu je dodijeljeno imanje, interes ili moć, na temelju izričitog ili impliciranog sporazuma da se njime upravlja ili vrši u korist ili za korištenje drugoga.”

Uopće nije očito da globalnim korporacijama treba povjeriti naše društvo. Mnogi od nas se ne bi složili, što u biti predstavlja jedan od glavnih razloga zašto nas nisu niti pitali. Nema opravdanja za Schwabovu tvrdnju. Ne govorim u ime nikoga osim sebe, ali kladio bih se da većina ljudi smatra da globalne korporacije značajno doprinose društvenim i ekološkim izazovima s kojima se suočavamo. Zašto bi itko vjerovao da treba odrediti upravo takva navodna „rješenja“?

Schwabova je smiješna tvrdnja. Ipak, to je inzistiranje dioničarskog kapitalizma. To je također osnova za ciljeve održivog razvoja UN-a i njihove političke platforme Agende 21 i 2030.

Unatoč njihovim tvrdnjama o sveznanju, GJPP i njihovi vodeći zagovornici, poput SEF-a i MMF-a, nisu nepogrešivi. Oni su samo ljudi, koji se u većini slučajeva ne razlikuju od bilo koga drugog na Zemlji.

Oni surađuju u velikom, iako ne bez presedana, globalnom naporu. Mnogi ljudi su pomislili da je operacija ovog razmjera nemoguća. Zašto to planiraju, teško je reći.

Već smo imali dva svjetska rata koja su zahtijevala slične stupnjeve međunarodne suradnje. Vjerojatno čak i više, ako uzmemo u obzir da su čitave populacije bile angažirane u tim kolektivnim naporima.

Postoje mnoge globalne korporacije koje vode mukotrpno složene međunarodne operacije. Oni uključuju globalnu logistiku, međunarodne financije i prekogranično usklađivanje propisa. Ova nastojanja diljem svijeta u velikoj se mjeri oslanjaju na hijerarhijsku, autoritarnu upravljačku strukturu. Samo nekoliko osoba na višim razinama odbora ima nadzor nad cijelim sustavom. GJPP se ponaša potpuno isto.

budući da obični ljudi vode ovu organizaciju, greške se događaju. U rujnu 2020. SEF je napravio promotivni video koji je, iz njihove perspektive, istaknuo da “nećete posjedovati ništa i bit ćete sretni”. Ovo im se užasno osvetilo i predstvljalo je PR katastrofu. Video je na brzinu povučen, prekasno da bi se sakrila prava namjera GJPP-a.

Međutim, izvorni članak, na kojem se video temelji, još uvijek se može pročitati. link na članak. Članak je napisala bivša danska ministrica okoliša, klimatska aktivistica i “mlada globalna čelnica” SEF-a, Ida Auken. Za razliku od većine nas, ona nije neupućeni sudionik. Ida je pomno odabrana glasnogovornica GJPP-a.

Promijenjen je naslov i dodano objašnjenje. Ida je rekla da njezin članak nije imao za cilj opisati njezinu “utopiju” i da je namjera bila istražiti “prednosti i nedostatke” moguće bliske budućnosti:

“Sve što ste smatrali proizvodom, sada je postalo usluga.. Kad su AI i roboti preuzeli toliki dio našeg posla, odjednom smo imali vremena dobro jesti, spavati i provoditi vrijeme s drugim ljudima.. S vremena na vrijeme shvatim bivam iznervirana zbog činjenice da nemam pravu privatnost. Nigdje ne mogu otići i ne biti registriran. Znam da je negdje zabilježeno sve što radim, mislim i sanjam. Samo se nadam da to nitko neće iskoristiti protiv mene. Događale su nam se sve te strašne stvari: bolesti stila života, klimatske promjene, izbjeglička kriza, degradacija okoliša, potpuno zakrčeni gradovi, zagađenje vode, zagađenje zraka, socijalni nemiri i nezaposlenost. Izgubili smo previše ljudi prije nego što smo shvatili da možemo učiniti stvari drugačije.”

Ponuda GJPP-a je jasna. U zamjenu za pokoravanje njihovoj volji i ustupanje posjeda na sve oni će se brinuti za nas.

Zašto, očito je pitanje. Ako kontroliraju sve resurse Zemlje, sve je besplatno, a umjetna inteligencija i roboti obavljaju većinu posla, zašto im mi trebamo? Što mi značimo njima? U takvom sustavu više im ne bismo bili potrebni. Zasigurno bi “gubitak previše ljudi” ukazivao na plan za puno manju globalne populacije.

Također trebamo primijetiti zašto je Idina predviđena budućnost neophodna. To je, baš kao što smo vidjeli u slučaju COVID-a 19, odgovor na niz kriza koje dovode do toga da se “stvari rade drugačije”.

Već vidimo posljedice blokade COVID-19 i gospodarskog razaranja. Približavanje niza kriza u sljedećih nekoliko godina razumno je predviđanje.

Kao što je Schwab primijetio, nije postojala egzistencijalna prijetnja. Posljedične katastrofe s kojima ćemo se vjerojatno suočiti bit će rezultat politike koju promiču predstavnici GJPP-a, poput Svjetske zdravstvene organizacije, a ne prehlade.

Bilo bi lako odbaciti Idina razmišljanja kao puku želju ideologa. Djelomično, vjerojatno jest. Međutim, kada pogledamo Agendu 21 i 2030, dolazi neugodna spoznaja.

Dok je agenda održivog razvoja oblikovana u smislu okolišnih briga i očitih humanitarnih načela, detalji predloženih politika predstavljaju potpuno drugačiji izgled. Pravi užas Idine vizije nije u tome što je ona među malom skupinom predstavnika GJPP-a koji su predani izgradnji ovog distopijskog zatvorskog planeta, pravi užas je u tome što u Agendi 21 i 2030 već postoji politički okvir koji će njezin krajolik budućnosti učiniti stvarnošću.

Nemojte se zavaravati, GJPP namjerava kontrolirati svaki aspekt Planete Zemlje i naših života. To je transformacija na kojoj rade i oni su iskoristili pseudopandemiju da pokrenu tu tranziciju. Ne postoji politička oporba GJPP-u. Oni su cijela realpolitika. Sve što im treba, da bi njihova ponuđena “rješenja” zatvorila zamku, je naša poslušnost.

U kombinaciji sa ciljevima održivog razvoja,a dok smo bili zaokupljeni prehladom s niskom smrtnošću, GJPP ne samo da je počeo graditi, već je dijelom i završio novi globalni monetarni i financijski sustav. Jednom instaliran, to će dovršiti njihov državni udar i omogućiti im da ukradu sve, a sve pod krinkom upravljanja globalnim zajedničkim dobrima.

U KREATIVNOM DRUŠTVU

ljudi će kao kolektivno tijelo upravljati društvom uz pomoć umjetne inteligencije. Svi resurski, vrijednosti, sredstva, usluge, agencije koje su bitne za razvoj ljudskog društva pripadat će ljudima. Ujedinjenje ljudi je najbitnija stavka u kojoj je moguće implementirati ovakvo društvo. To nije globalizacija, već ujedinjenje.