CO2 zablude

CO2 zablude

Danas nije sporno da se klima mijenja, no službena politika kaže da je glavni krivac za promjenu klime na Zemlji CO₂. Kažu da CO₂ kroz efekt staklenika djeluje na povećanje temperature na Zemlji i na taj način mijenja klimu. CO₂ se stvara kao nusprodukt procesa disanja živih organizama, modernog načina života čovjeka i industrijskih aktivnosti, pa bi prema tome čovjek trebao biti glavni krivac za klimatske promjene. A odmah ćemo vam na početku reći: „Jedna od najvećih zabluda našeg vremena je da su ljudi krivi za klimatske promjene zbog antropogenih emisija CO₂.” Kao argument, navodi se da postoji konsenzus znanstvenika o ovom pitanju, koji ih, navodno, čini 99%. Ali to je laž!



Oni koji aktivno promiču ključnu ulogu antropogenog čimbenika u klimatskim promjenama prešućuju da taj konsenzus nema znanstvenu osnovu. Ovo uvjerenje je umjetno stvoreno na način da se znanstvenicima koji imaju drugačije mišljenje ne daje mogućnost da javno govore ili su izloženi šikaniranju javnosti, medijskoj cenzuri, njihova istraživanja ne dobivaju javno financiranje… A teorija klimatskih promjena kao posljedica emisije CO₂ nema znanstveni dokaz.

Oni kojima nije dan glas došli su do zaključka da su atmosferske razine ugljičnog dioksida radikalno fluktuirale tijekom geološke povijesti Zemlje, ali općenito su padale (u prošlosti ih je bilo čak 5000 dijelova na milijun, trenutno ih je oko četiristo dvadeset dijelova na milijun).

Čini se da se nema nikakvog dokaza da povećanje razine CO₂ uzrokuje povećanje temperature. Ustvari upravo je suprotno! Najprije se povećava temperatura oceana, pa onda temperatura zraka pa tek nakon 10-11 mjeseci raste količina CO2. Kad pada temperatura oceana onda po istom uzorku nakon 10-11 mjeseci pada i količina Co2. Uz to nas se uvjerava da su današnje temperature neobične i bez presedana, da nikada nismo imali ovakvu temperaturu, tisućama godina. A to jednostavno nije tako, jer postoji karta koja pokazuje temperaturu u posljednjih 11 000 godina koja je pronađena pri bušenju jezgre leda na Grenlandu, koja opovrgava ove navode.


Promatrajući opet izmjenjivanje toplih i ledenih razdoblja u dugom vremenskom razdoblju, razvidna je izmjena tih doba. Prije tisuću godina, prije oko 2000 godina i prije oko 3000 godina imali smo topla razdoblja, a sve ukazuje da su to bila razdoblja globalnog zatopljenja. Bilo je to mnogo prije nego što su emisije CO₂ koje je stvorio čovjek imale značajan udio u Zemljinoj atmosferi, stoga znamo prirodne varijabilnosti ovih pojava. Trend zagrijavanja u kojem se trenutno nalazimo započeo je prije više od tri stotine godina. Ali opet, dvjesto pedeset godina zagrijavanja dogodilo se prije nego što je CO₂ počeo igrati značajnu ulogu. Ali od nas se traži da vjerujemo da su one prirodne sile koje su pokretale temperature od početka vremena iznenada prestale u 20. stoljeću? Svima je već jasno da tzv. „hokejaška palica” ne drži vodu i da su izglednija predviđanja klimatologa da će uskoro početi „globalno hlađenje”.(“Hokejaška palica” poznat je naziv za grafikon nazvan tako zbog oblika krivulje koju pokazuje, a koji je temelj za sve daljnje aktivnosti na planu suzbijanja klimatskih promjena. Njime se porast temperature, tzv. globalno zatopljenje, opisuje rekonstrukcijom temperature tijekom posljednjih 1000 do 2000 godina, koje izgledaju prilično poput hokejaške palice: nakon dugog razdoblja relativno malih temperaturnih varijacija (“osovina”), pokazuje da se oštar porast tijekom prošlog stoljeća (“oštrica”). Značajan porast.



Ipak, CO₂ je vrlo slab staklenički plin, a da ne govorimo da je beznačajan udio ljudskim djelovanjem stvorenoga CO₂, te da je vodena para najjači staklenički plin. Ali pretpostavka „što je više CO₂, više je vodene pare” – nikada nije dokazana. U eksperimentalnim uvjetima provedeni pokusi dokazali su da ugljični dioksid zaustavlja toplinu, ali nije dokazano nikakvo zagrijavanje. Dakle, CO₂ ne može zagrijati, ali ono što može zagrijati je voda… vodena para.

Tko bi imao koristi od ove katastrofalno skupe agende? Samo politička i politički povezana elita – Goldman Sachsova odijela koja bi požnjela milijarde od trgovanja dozvolama za ugljik; Al Gore, korporativni i politički insajderi koji bi zgrtali bogatstvo od svojih veza s energetskim tržištem koje je namjestila vlada i ulaganja u politički korektne tehnologije. I razmislite o moći koju bi vlade imale da kontroliraju potrošnju energije. Kontrolirajući energiju, kontrolirajte ljude. Nije ni čudo što su vlade potrošile desetke milijardi dolara na promicanje ovog scenarija i potporu političkih panela kao Međuvladinog panela za klimatske promjene  (IPCC) za širenje željenih “nalaza”.

dr. Mark W. Hendrickson, ekonomist


I da postavimo na mjesto priču o čovjeku kao glavnom uzročniku emisije CO₂ u atmosferi, razjasnimo koliki su postoci u pitanju. Kao što smo rekli, CO₂ nije jedini staklenički plin, i sigurno nije pretežiti. Znači, udio CO₂ u efektu staklenika iznosi svega 1%. Na tih 1% čovjek svojim industrijskim aktivnostima utječe s 4%. 4% od 1% ne može biti glavni uzročnik klimatskih promjena. A usporedbe radi, navedimo i da geolozi koji proučavaju vulkane ističu kako vulkani znatno povećavaju količinu CO₂ u atmosferi. Kažu da veliki vulkani, kao Krakatau ili Vezuv, tijekom samo jedne erupcije emitiraju više CO₂ u atmosferi nego ljudi svojim aktivnostima u godini dana. I nastavljamo… Istraživanja koja su napravljena na Antarkticima, u ruskoj bazi Vostok (Istok), na način da su bušili naslage leda i pratili promjene u atmosferi u posljednjih 6 000 godina, pokazala su da je porast temperature prethodio porastu CO₂. To nije čudno kad se zna da se, na primjer, u čistoj vodi na 5˚C može otopiti 3g CO₂, dok se na temperaturi od 25˚C može otopiti svega 1,5 g. To izgleda malo, no kad se uzme u obzir podatak da je ⅔ planeta prekriveno oceanima, dolazi se do ogromnih vrijednosti. Pod utjecajem sezonskih oscilacija temperature oceana, CO₂ bude ili apsorbiran ili ga oceani ispuštaju. Govori se o 90 gigatona CO₂ koji svake godine sudjeluje u tom procesu. U atmosferi je tri tisuće milijardi tona CO₂. A ukupne emisije stvorene od ljudi godišnje su između dvadeset i trideset milijardi tona. Ali ako pogledamo ocean, onda ima daleko više CO₂. Tako je izmjena CO₂ između oceana i atmosfere u potpunosti zasjenila ljudsko djelovanje.

Još detaljnija analiza govori da antropogeni, ili od čovječanstva proizveden ugljični dioksid, pokazuje manje od 3% povećanja u odnosu na 1960. godinu. A priroda proizvodi ostalo, dakle 97% povećanja dolazi iz prirode.

O apsurdnosti CO₂ kao uzročnika globalnog zatopljenja govori i činjenica da se ne zagrijava samo Zemlja, već se zagrijavaju i ostali planeti. Tu je i Mjesec, a to je sasvim druga atmosfera, koja nema veze s CO₂, pa je sasvim jasno da se radi o utjecaju Sunca koje se ne uzima u obzir u današnjim klimatskim modelima.

Parcijalno razmatranje problema klimatskih promjena ravno je ludosti, jer nikakvo konstruktivno rješenje ne može proizaći takvim pristupom problemu. Ali mogu se napuniti nečiji džepovi, pa onda možda cijela priča o CO₂ ima smisla, bar u potrošačkom društvu.

U Kreativnom društvu sve manipulacije, u kojima se na osnovu plasiranja neistina stiče osobna korist, neće biti moguće.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp