Distributeri narativa su most između kreatora narativa i izvođača radova na terenu u državama svijeta. Neki ih smatraju sukreatorima narativa, jer oni dizajniraju narativ i daju mu potrebno obličje. Uz to ga i šire kroz tematske kampanje, raznorazne publikacije, konferencije, privatne kontakte, poslovne projekte i na druge načine.
Distributeri narativa su:
- WEF, RIMSKI KLUB, GRUPA BILDERBERG, TRILATERALNA KOMISIJA, CFR, CEIP, RAND, KUCA CHATHAM, FILANTROPI, NGO (npr Green Peace i sl)
- UN, WHO, IMF, IPCC, WORLD BANK, EU …….
Svjetski ekonomski forum (WEF) je internacionalna logistička organizacija s bazom u Švicarskoj. Klaus Schwab je utemeljio ovu organizaciju jos 1971. godine s namjerom “poboljšanja stanja u svijetu”. U tu svrhu se od samog početka pokušava postići što solidnija umreženost svih globalistički orijentiranih pojedinaca s utjecajem, a to se najbolje postiže projektima koji su osmišljeni tako da kontroliraju svijet samoizabranom koalicijom multinacionalnih kompanija i odabranih organizacija civilnog društva (CSO), koje zajedničkim snagama rade na ostvarenju Velikog reseta, odnosno globalnog redizajna.
Jedan od vodećih projekata s tom svrhom je svima nam dobro poznat projekt pod nazivom ‘Mladi globalni lideri’. Riječ je o tome da vrbuju mlađe, perspektivne ljude iz mnogih područja i onda ih “školuju” po programima WEF-a. Poslije se ti isti ljudi nekim čudom nađu na vrlo visokim pozicijama u politici i ostalim strukturama moći i javnog života. Danas se teško može pronaći vlastodržac koji nije izašao iz škole WEF-ovih mladih globalnih lidera.
Ako im sam ne pripada, ovisi od njih u svom poslu i okružen je njima.
Trilateralna komisija i grupa Bilderberg
Skoro svi teoreticari zavjere, ali i mnogi klasicni teoreticari koji se ne bave istrazivanjem zavjere, smatraju da su Trilaterala i Grupa Bilderberg odskocna dska za legalizaciju tzv. Svjetske vlade.
Noam Chomsky je u više navrata kritizirao ove dvije grupacije zbog izjava kao npr. da se “stanovništvo svijeta treba svesti na svoje pravo stanje apatije i poslušnosti”. Osim toga, taj teoretičar tvrdi da “moderni demokratski sustav uopće nije demokracija, jer ga u svim njegovim segmentima kontrolira elita”. Chomsky je među prvima upozorio da će se sve elite i tajna društva ujediniti pod istom zastavom.
I nekadašnji američki republikanski senator B. Goldwater je u svojoj knjizi “With no Apologies” istaknuo da Trilaterala preuzima kontrolu nad četiri centra moći: političkim, monetarnim, intelektualnim/znanstvenim i crkvenim – u namjeri da stvori globalnu vladu koja bi bila nadređena vladama tzv. suverenih država. To je napisao 1980. godine. Danas skoro više nitko ni ne sumnja da je ta vlada već odavno formirana i lijepo radi, samo što još nije legitimna.
Rimski klub je loža slobodnih zidara, sastavljena od intelektualaca s visokim pozicijama u politici i znanosti. Utemeljio ga je D. Rockefeller i na njegovom posjedu u Italiji nastao je još 1968. godine. 2008. seli u Švicarsku.
Može se slobodno reći da je Rimski klub u današnje vrijeme posebno aktualan i da je inspiracija mnogim NGO grupama zelene orijentacije. Jedan od primjera je Greta Thunberg i klika koja stoji iza nje.
Još od samog početka djelovanja kluba stavio se naglasak na prenapucenost planete i nužnost da se reducira svjetska populacija (P. Ehrlich: “Populacijska bomba”).
Istaknuti član Rimskog kluba, H. J. Schellnhuber, jedan je od mozgova koji stoje iza klimatske agende UN-a, a treba navesti i da je uvaženi clan Vatikanske znanstvene akademije.
On stoji i iza formiranja Postdam instituta u Njemačkoj 1991. Taj je institut inače jedan od desetak najaktivnijih po pitanju silovanja svjetske populacije prizivanjem sudnjeg dana, odnosno ekološkog kolapsa. Schellnhuber je bio savjetnik ne samo Merkelici nego i papi Franji za vrijeme papinog rada na enklitici Ludato Si.
Godine 1991. Rimski je klub uzdrmao svijet knjigom “Prva globalna revolucija”, kad je predočeno javnosti da je planet praktički već na umoru, a za to smo krivi mi ljudi. Ta se knjiga oslanja na malo stariju zvijezdu kluba, “Granice rasta” i obje se te knjige mogu protumačiti kao otvoreni napad na humanizam:
“U namjeri da nađemo zajedničkog neprijatelja, koji će nas ujediniti, došli smo na ideju da zagađenje okoliša, klimatska prijetnja, glad, nestasica vode i sl … sve to odgovara našem cilju. Uopćeno govoreći, sve te nedaće imaju zajednički nazivnik. Sve je te opasnosti prouzročio čovjek i samo promjenom ljudske prirode mogu se otkloniti… Čovjek je neprijatelj čovječanstva.”
Da bi teza o čovjeku kao neprijatelju čovjecanstva zaživjela, moralo se pronaći nešto što bi eksplicitno dokazalo njegovu krivnju – i tako se izrodila ideja o CO2. Danas se klimatski otisak smatra dokazom da je čovjek štetan za planet i te se krivnje ne može osloboditi, jer što god radio ispusta CO2. Diše i ispušta velike količine CO2. Ako se kreće, još više. Ukoliko ima djecu, onda je to već pogubno za planet, jer se CO2 u tom slučaju umnogostručuje. Priča o klimatskim otiscima nije ništa drugo nego stalni napad na čovjeka, s obzirom da se on te “krivnje” može osloboditi jedino ako umre. Dok god je živ, ispušta CO2.
Za tu priču o CO2 ponajviše je zaslužan član Rimskog kluba M. Strong. On se zapitao ima li planet uopće šanse preživjeti s ovakvim ljudima kakvi smo mi. Nakon dužeg razmišljanja, uslijedio je i odgovor na to pitanje: “Iskreno rečeno, došli smo do točke kad je jedino rješenje da industrijski svijet propadne…..”
Inače, Strong je nekoliko desetljeća imao skoro nezamjenjivu ulogu distributera narativa i učinio je puno za njegovu promidžbu. On stoji iza stvaranja klimatskih panela UN-a (IPCC), kao i ujedinjenja tih panela sa Svjetskom meteorološkom organizacijom (WMO) i UNEP-om.
Tako je UN preuzeo ove izrazito opasne, protuljudske ideje i proslijedio ih u državne politike. Misao-vodilja IPCC-a je sažeta u Agendi 21/2030, gdje se izrijekom navodi da je čovjek glavni krivac za klimatske promjene. Ta se postavka na vrlo agresivan način provlači kroz medije, kako bi se stanovništvu svijeta nametnula planetarna panika i kako bi se ljudi u konačnici osjećali krivima samo zato sto su živi.
- UN, WHO, IMF, IPCC, WORLD BANK, EU……
Pod točkom 2 imamo samo jednog glavnog igrača, a to je UN. Sve ostale gore navedene formacije su dijelovi UN-a ili ovisne o njemu. EU je nad-državna unija, no sve priznate države svijeta (osim Vatikana) su prvenstveno članice UN-a, bile ili ne bile u sastavu neke unije. WHO je svjetska zdravstvena organizacija, odnosno zdravstvena organizacija UN-a. IPCC je klimatski panel UN-a. Svjetska banka je ogranak UN-a, isto kao i IMF. Ovdje treba dodati i onaj Tribunal u Haagu koji je također u sastavu UN-a.
U 6. mjesecu 2019. godine UN i WEF su potpisali Partnerski sporazum, po kojem je UN potpao pod skrbništvo WEF-a. Mnogi su tad postali teoretičari zavjere, iako im to nije bila specijalizacija od ranije te počeli uokolo širiti glasine da je izvršen tihi svjetski puč…
