„U posljednja dva dana karnevala vidjela sam veliko mnoštvo grijeha i krivica koje zahtijevaju kaznu. Gospodin mi je u samo jednom trenutku dao spoznati grijehe čitavoga svijeta učinjene toga dana. Onesvijestila sam se od užasa i makar sam poznavala svu dubinu Božjega milosrđa, čudila sam se što Bog dopušta postojanje čovječanstva. I Gospodin mi je dao spoznati tko je zaslužan za opstojnost čovječanstva: to su izabrane duše. Kada se ispuni broj izabranih, svijet više neće postojati.“

(Dn 926, 1937.)

„Posljednja dva dana karnevala. Moje su se tjelesne patnje povećale. Tješnje sam se sjedinila sa Spasiteljem u Njegovu trpljenju i molim Ga milosrđe za cijeli svijet koji luduje u svojoj pokvarenosti. Cijeli dan osjećala sam trnovu krunu na glavi. Kad sam legla nisam mogla položiti glavu na jastuk. U deset sati bolovi su prestali i zaspala sam. Idući dan osjećala sam se jako iscrpljeno.“ (Dn 1619, 1938.)

„Posljednji dan poklada, za vrijeme svete ure, vidjela sam Gospodina Isusa kako ga bičuju. O, nepojmljive li patnje! Kako je Isus strašno trpio kod bičevanja. O bijedni grješnici, kako ćete se u dan suda susresti s tim Isusom kojega sada tako strašno mučite? Krv je tekla po zemlji, a rane na tijelu su se razdirale. I vidjela sam kako na leđima zjapi otvoreno nekoliko ogoljelih rebara… Isus je tiho jecao i uzdisao.“ (Dn 188, 1933.)