U prethodnom dijelu vidjeli smo kako su usvojeni i proglašeni međunarodni ugovori, deklaracije, konvencije i sl. sastavni dio hrvatskog pravosuđa i iznad su svih hrvatskih zakona. Danas ćemo se svi skupa upoznati sa OPĆOM DEKLARACIJOM O LJUDSKIM PRAVIMA, usvojena i proglašena od strane hrvatske vlade 12. studenoga 2009. godine. Idemo od početka, a za svoje vlastito dobro vi pročitajte cijelu Deklaraciju, i to nekoliko puta, jako pažljivo, riječ po riječ. Mi ćemo se dotaknuti samo onih članaka za koje u ovom trenutku smatramo da su najvažniji.
Preambula, 1. stavak: “Budući da je priznanje urođenog dostojanstva te jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu,”
U ovome stavku najvažnije je zapamtiti da su ljudska prava neotuđiva! Ne postoji niti jedno tijelo na cijelom svijetu, odnosno vlada, organizacija, bilo tko, tijelo ili osoba, imalo pravo na bilo koji način uskratiti nekome njegova neotuđiva ljudska prava! Točka!
Preambula, 3. stavak: “budući da je bitno ljudska prava zaštititi vladavinom prava, kako čovjek ne bi morao pribjeći, kao krajnjem sredstvu, pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja”
Ovo je vrlo interesantno naročito u svjetlu svega što nam se događa zadnje skoro tri godine, tiranija i ugnjetavanje velikog dijela hrvatskog građanstva! Prema gornjoj rečenici, po onome što piše, u cjelosti je u redu da se čovjek pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja!
Preambula, stavci 6 – 8: “budući da su se države članice obvezale da u suradnji s Ujedinjenim narodima osiguraju promicanje općeg poštovanja i primjene ljudskih prava i temeljnih sloboda,
budući da je opće razumijevanje tih prava i sloboda od najvećeg značaja za puno ostvarenje te obveze,
sada, stoga, Opća skupština proglašava ovu Opću deklaraciju o ljudskim pravima kao zajedničko mjerilo postignuća svih naroda i nacija, kako bi svaki pojedinac i svako tijelo u društvu, imajući ovu Deklaraciju stalno na umu, težili poučavanjem i obrazovanjem promicati poštovanje ovih ljudskih prava i sloboda te kako bi se postupnim domaćim i međunarodnim mjerama osiguralo njihovo opće i djelotvorno priznanje i primjena među narodima država članica i među narodima na područjima pod njihovom jurisdikcijom.”
Gore čitamo sljedeće: Hrvatska vlada se je obvezala ne samo primjenjivati ove opće prihvaćene deklaracije o ljudskim pravima, nego da se putem obrazovanja svaki pojedini čovjek mora upoznati sa istima, da svakog čovjeka mora podučiti o ovim ljudskim pravima, te na taj način osigurati promicanje i poštivanje svih članaka ove deklaracije! To je potvrđeno i u članku 26. st. 2. ove Deklaracije: „2. Obrazovanje treba biti usmjereno punom razvoju ljudske osobnosti i jačanju poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ono mora promicati razumijevanje, toleranciju i prijateljstvo među svim narodima, rasnim ili vjerskim grupama te podupirati djelovanje Ujedinjenih naroda na održavanju mira.”
Da li je ova, ili bilo koja druga deklaracija o ljudskim pravima bilo gdje podučavana? U školama? Nigdje nikada! Većina građana pojma nema da ova deklaracija postoji! A to znači da niti jedna vlada nakon proglašenja ove odluke nije izvršila svoju obvezu, dapače, raznoraznim vrstama manipulacije i tiranije krši maltene sve članke ove deklaracije!
Članak 1. “Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću te trebaju jedna prema drugima postupati u duhu bratstva.”
Kao što smo u Devetom dijelu već pojasnili, ljudska bića svoja suverena i neotuđiva prava stječu rođenjem!
Članak 2. st. 1.
Svakome pripadaju sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovina, rođenje ili drugi status.
Predlažemo da dobro pročitate ovaj članak 2. naročito se osvrnuti na riječi “drugo mišljenje” te “drugi status” te da zapišete na komad papira koja su vam prava i slobode bila oduzeta odlukama, naročito tijekom zadnje tri godine, od strane vlade, sabora, stožera te raznoraznih institucija, kao HZJZ-a, ministarstava, rukovodstva tvrtki za koju radite, trgovaca, zaštitara, itd. Zapišite, da se ne zaboravi jer su svi oni, prema članku 20. Ustava RH osobno kazneno odgovorni za kršenje vaših suverenih i neotuđivih ljudskih prava. Da to potvrdimo, na trenutak ćemo skočiti na zadnji članak ove Deklaracije, pa se onda nastavljamo gdje smo stali.
Članak 30.
“Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili osobe da poduzmu bilo koju aktivnost ili izvrše bilo koji čin usmjeren na uništenje ovdje utvrđenog bilo kojeg prava i sloboda.”
Vjerujemo da nije potrebno objašnjavati riječi ‘ništa’ a ostatak teksta označava ‘nitko’, ili ‘bilo kojeg prava i slobode’, bilo da se radi o državi ili nekoj osobi, apsolutno nitko nikada pod nikakvim okolnostima prema ovoj Deklaraciji koja je iznad svakog zakona, nema pravo nikome ograničiti ljudska prava i slobode!
Članak 6.
“Svatko ima pravo da ga se svugdje pred zakonom priznaje kao osobu.”
Ovo je izuzetno interesantan članak Deklaracije, kaže da svatko ima “pravo” da ga se svugdje pred zakonom prizna kao osobu? Čovjek koji ima pravo da ga se pred zakonom prizna kao ‘osobu’, jednako ima pravo zahtjevati, te inzistirati da ga se pred zakonom smatra isključivo kao ljudsko biće. Vrlo moguće, mada to ne tvrdimo, ali izgleda da se zakoni koji se odnose na ‘osobu’ ne mogu primjeniti na ‘ljudsko biće’. O tome smo više govorili u Devetom dijelu, da se tu ne ponavljamo. Ono što je važno znati da su ljudska prava, a ne prava osobe, suverena i neotuđiva.
Članak 17.
„1. Svatko ima pravo vlasništva samostalno ili u zajednici s drugima.
2. Nitko ne smije biti samovoljno lišen svojeg vlasništva.”
Ovo je također interesantan članak koji bi trebalo dobro proučiti. Što se sve u ljudskom životu smatra vlasništvom? Da li smo mi vlasnici naše cjelokupne zarade? Jesmo li vlasnici naših domova, zemljišta, automobila, itd? Ukoliko jesmo, onda kojim pravom neke osobe smatraju da imaju pravo otuđiti dio naše imovine bez našeg pristanka? Da li nas građane itko pita koliko možemo izdvojiti od dohotka zarađenog vlastitim radom, ili nam jednostavno to samovoljno, pod prijetnjama, oduzimaju? Jako interesantna tema o kojoj bismo morali početi razmišljati. To pravo nema nitko, a to po članku 30. ove Deklaracije koja je iznad svih hrvatskih zakona!
Članak 19.
„Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.”
Zapišite koliko vam je puta neki ‘factchecker’ oduzeo pravo primanja i širenje informacija i ideja bez uplitanja? Vidite, vratimo se članku 30. koji kaže sljedeće: “Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili osobe da poduzmu bilo koju aktivnost ili izvrše bilo koji čin usmjeren na uništenje ovdje utvrdenog bilo kojeg prava i sloboda.”
Svi oni vlasnici društvenih mreža koji ograničavaju širenje ideja i informacija su u prekršaju ovog članka, jer nikada ne zaboravite: ova je Deklaracija pravno iznad svakog drugog zakona bilo koje zemlje!
Vrijeme je da se svi mi skupa uozbiljimo u zaštiti svojih neotuđivih ljudskih prava! Vrijeme je da se udružimo i da počnemo podnositi tužbe, ne samo kaznene prijave! Nemojte više govoriti da to nema smisla, pa čak i u našem trulom sudstvu postoji dosta poštenih sudaca. U to smo se uvjerili u zadnjih godinu dana, oni koji su podnijeli pravilno tužbu, pozivajući se na prave članke zakona, podnoseći dokaze koji su neosporivi, dobili su tužbe! Možemo svi mi skupa skupiti novce, imati predstavnika i podnijeti zajednički tužbu, prvo protiv Faktografa, pa redom protiv svih koji su se postavili kao neprikosnoveni ‘bogovi’ u ovom kvazidemokratskom društvu!
Članak 20. st. 1.
„1. Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja.”
Da vas podsjetimo najvažnijeg članka ove Deklaracije, članak 30! „“Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili osobe da poduzmu bilo koju aktivnost ili izvrše bilo koji čin usmjeren na uništenje ovdje utvrđenog bilo kojeg prava i sloboda.” Prema članku 30. niti jedna država, niti jedna grupa ili osoba ne smije poduzeti bilo koju aktivnost ili vršiti bilo kakav čin koji je usmjeren na uništenje ovdje utvrđenog bilo kojeg ljudskog prava! U prijevodu, stožer nema pravo, sabor nema pravo, vlada nema pravo, HZJZ nema pravo, ministri nemaju pravo – nitko nema pravo poduzeti bilo kakvu aktivnost koje krši nečija ljudska prava, a ova je Deklaracija iznad svakog hrvatskog zakona i dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske.
Premda smo se u ovom dijelu usredotočili na Opću deklaraciju, sada ćemo se taknuti malo i Kaznenog zakona, članak 291.
„(1) Službena ili odgovorna osoba koja iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost pa time sebi ili drugoj osobi pribavi korist ili drugome prouzroči štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do dvanaest godina.”
Veliki broj odluka koje je stožer donio u direktnoj su suprotnosti sa velikim brojem članaka ove Deklaracije. Svoje su ovlasti svi redom redovito zloupotrebljavali, veliku materijalnu korist na štetu velikog broja građana ostvarili su određeni subjekti, kao HZJZ na testovima, doniranim maskama koje nisu dali medicinskim ustanovama na korištenje, nego su ih prodavali, itd. Onemogućili su rad malim obrtnicima dok su istovremeno velike tvrtke istog profila obavljanja djelatnosti slobodno nastavile s radom.
Za ostala nedjela, ova inicijativa je uz podršku stotine građana već podnijela 4. kaznene prijave za genocid i slična kaznena djela protiv odgovornih te također podnijela zahtjev haškom tužiteljstvu za pokretanje istrage protiv odgovornih osoba.
Vrijeme je da se ‘probuđeni’ doista i probude! Do sada velika većina probuđenih kao da se takmiči tko zna više, toliko su usredotočeni na ono što ‘oni’ rade i planiraju, da su u cjelosti zaboravili da se radi o običnim ljudima koji koriste ljudsku naivnost kako bi nad njima vladali. Vrijeme je da počnemo razmišljati isključivo o tim djelima kao o zločinima nad čovječanstvom i da se zločinci moraju privesti pravdi, ovako ili onako!
U sljedećem dijelu ćemo govoriti o tome kako narod legalno, samostalno i neposredno, može sve ovo riješiti u vrlo kratkom roku!
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/2009_11_12_143.html
