Nastavno na Deseti dio, i u ovoj objavi bavimo se još jednom Općom deklaracijom UN-a, i to Općom deklaracijom o bioetici i ljudskim pravima, prihvaćena od strane Generalne skupštine 19. listopada 2005. Osvrnut ćemo se samo na najvažnije članke, preporučamo svima da sami prouče ovu deklaraciju: ista je također iznad svih hrvatskih zakona, odluka, itd, i to prema Članku 1. tč. 2. “2. Ova je Deklaracija namijenjena državama. Ona također pruža smjernice za donošenje odluka ili praktično postupanje pojedinaca, skupina, zajednica, institucija i korporacija, bilo javnih ili privatnih, kada je to odgovarajuće i relevantno.”

“Članak 2. Ciljevi ove deklaracije su:
(a) osigurati opći okvir načela i postupaka za davanje smjernica državama u formuliranju njihovog zakonodavstva i politika u području bioetike;”

“Članak 3. – Ljudsko dostojanstvo i ljudska prava
1. Ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i temeljne slobode moraju se poštivati u cijelosti.
2. Interesi i dobrobit pojedinaca trebaju imati prioritet nad samim interesom znanosti ili društva.”
Stavak 2. gornjeg članka je od izuzetne važnosti s obzirom da se upravo ovim člankom razlikuje istinska, a ne ova kvazidemokracija, od bilo kojeg diktatorskog uređenja neke države, uključujući komunizam, jer je dobrobit pojedinca važnija od dobrobiti društva! Ona poštapalica kojom su se mediji i svi ostali zločinci koristili ‘misli na druge’ je u cjelosti u sukobi sa stavkom 2. Naravno da trebamo misliti na druge, ali ne na vlastiti račun, to treba biti osobna odluka zasnovana na istinskim znanstvenim činjenicama, a ne kriminalna medijska kampanja zastrašivanja nepostojećom opasnošću! Tvrdimo nepostojećom opasnošću, s obzirom da se tijekom cijelog vremena proglašene epidemije vrši objavljivanje lažnih podataka o broju ‘zaraženih’ i ‘umrlih’. O tome većina ljudi ovdje već sve zna. Isto tako, mnogi od nas su na vlastitoj koži osjetili kako donositelji odluka tijekom ovih nelegalno naređenih epidemioloških mjera nisu poštivali ni točku 1. ni točku 2. ove Deklaracije! Uistinu, nisu poštivali niti jedan članak kako ove Deklaracije, tako niti jednog drugog međunarodnog zakona, nego su mijenjali neke domaće zakone na način da su u suprotnosti i sa Ustavom, a naročito sa ovom Deklaracijom. Valjda se smatraju našim ‘bogovima’ koji mogu raditi što ih je volja, i sve to naravno ‘za naše dobro’ jer smo mi preglupi i trebaju nam takvi idioti da vode računa o našoj ‘dobrobiti’.

“Članak 5. – Autonomija i osobna odgovornost
Treba se poštivati autonomnost osoba u donošenju odluka uz preuzimanje odgovornosti za te odluke i uz uvažavanje autonomnosti drugih. (…)”
Nema potrebe komentirati, sve jasno. Donositelji odluka i zakona nisu niti u jednom trenutku vodili računa o značaju ovog članka, ne samo tijekom zadnje tri godine, nego tijekom tkz. osamostaljenja i uvođenja ‘kvazidemokracije’.

“Članak 6. tč. 1.- Pristanak
Bilo koja preventivna, dijagnostička i terapeutska medicinska intervencija može se provesti samo uz prethodni i slobodni pristanak dotične osobe koji podrazumijeva dobivanje dostatnih informacija. Kada je prikladno, dotićna osoba treba izraziti svoj pristanak a može ga i povući u bilo koje vrijeme i iz bilo kojeg razloga bez nepovoljnih posljedica i šteta.”
Ovdje se radi o bilo kakvim medicinskim intervencijama, nemojte zaboraviti nikada zašto i kada je ova Opća deklaracija donijeta! O tome smo govorili u devetom dijelu, a ovdje ćemo staviti samo jednu riječ: nacisti!

“Članak 11. – Nediskriminacija i nežigosanje predrasudama
Niti jedan pojedinac ili grupa ne smije biti diskriminirana ili žigosana predrasudama iz bilo kojeg razloga u kršenju ljudskog dostojanstva, ljudskih prava i temeljnih sloboda.”
A što reći na ovaj članak? Jesu li mnoge ‘žigosali’ kao antivaksere jer su odbili pripravak koji im može teško narušiti zdravlje? Jesu li ‘žigosali’ one koji su odbili nositi pokrivala za lice koje im također može teško ugroziti zdravlje, em su podloga za razvoj bakterija em onemogućavaju dovoljan unos kisika? A bili su ne samo ‘žigosani’, nego i obespravljeni, oni koji su odbili nepotrebno testiranje zabadanjem štapića duboko u nos nekoliko puta tjedno, koji štapić je obložen etilen oksidom, koja kemikalija je zabranjena za ljude? Što više reći na koje su sve načine i ovaj članak mnogi prekršili!

Članak 18. – Donošenje odluka i pristupanje pitanjima bioetike
“1. Stručnost, poštenje, integritet i transparentnost u procesu donošenja odluka treba promicati a napose deklaracije o svim sukobima interesa i primjerenoj razmjeni znanja. Treba uložiti svaki napor i nastojanje kako bi se najbolje dostupne znanstvene spoznaje i metodologije upotrijebile u pristupanju i periodičnim revizijama bioetičkim pitanja.
2. Osobe i stručnjaci koji se bave bioetikom te društvo u cjelini treba se angažirati u redovnim raspravama o toj temi.
3. Treba poticati mogućnosti za održavanjem pluralističkih stručnih javnih rasprava, kojima se traži iskazivanje svih relevantnih mišljenja.”
U postavljenom stožeru nije bilo niti stručnosti, niti transparentnosti, a o poštenju i integritetu nećemo niti govoriti! Umjesto održavanja javnih rasprava – stručnjaci se maltretiraju, omalovažaju, proganjaju a znanost se sastoji od: ‘jer mi to tako kažemo, nas par smo isključivi stručnjaci po ovim pitanjima, studije nisu potrebne, jer znanost smo MI i nitko drugi”. A što je sa ‘društvom u cjelini’ – mnogi članovi društva se proganjaju, prekršajno prijavljuju time kršeći sve važeće međunarodne zakone.

Članak 19. – Etički odbori
“Neovisni, multidisciplinarni i pluralistički etički odbori trebaju se osnivati, promicati i podržati na svim odgovarajućim razinama kako bi:
(a) izvršili procjenu relevantnih etičkih, pravnih, znanstvenih i socijalnih pitanja koja se odnose na istraživačke projekte koji uključuju ljudska bića;
(b) pružili savjete o etičkim problemima u kliničkom okruženju;
(c) izvršili procjenu znanstvenog i tehnološkog razvoja, formulirali preporuke i doprinijeli pripremama smjernica o pitanjima koja se nalaze u području primjene ove Deklaracije;
(d) poticali rasprave, obrazovanje i podizali javno mnijenje te sudjelovanje i angažiranost u području bioetike.”
Interesantno je kojom je brzinom vlada ‘za naše dobro’ postavila ministra unutarnjih poslova na čelo stožera za vođenje nelegalno proglašene epidemije, ali je li itko čuo da su bili osnovani i etički odbori? Jesu li poticali ili zabranjivali javne rasprave ili podizali javno mnijenje? Očigledno smo postali policijska država gdje su preko noći prekršili sve međunarodne zakone o ljudskim pravima, te Ustav RH. Pod izgovorom ‘epidemiološke’ krize’ uveli su diktaturu tijela, koje po Ustavu RH, na to nema pravo!

“Ustav članak 88.
Hrvatski sabor može, najviše na vrijeme od godinu dana, ovlastiti Vladu Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela i lokalne samouprave. (…)”
Što rade ustavni suci? Za što ih plaćamo? Stožer nije Vlada stoga se na stožer ne mogu prenijeti ama baš nikakve ovlasti! Nadalje, čak ni vlada nema pravo zadirati se u Ustavom utvrđena ljudska prava! Ovo i najveći laik može razumjeti, osim većine ustavnih sudaca! Ustavni sud je jednoglasno, po službenoj dužnosti, morao smjesta odbaciti svaku odluku stožera ili bilo kojeg drugog tijela, koja je zadirala u temeljna ljudska prava!

“Članak 22. – Uloga države – u promicanju ove Deklaracije
1. Države bi trebale poduzeti sve odgovarajuće mjere bez obzira da li su zakonskog, upravnog ili drugog karaktera, kako bi provele načela postavljena ovom Deklaracijom u skladu s međunarodnim zakonom o ljudskim pravima. Takve mjere podržat će aktivnosti u sferi obrazovanja, obučavanja i javnog informiranja.
2. Države trebaju dati poticaj osnivanju neovisnih, multidisciplinarnih i pluralističkih etičkih odbora, kao što je utvrđeno člankom 19.”

“Članak 27. – Ograničenja u primjeni načela
Ako primjenu načela Deklaracije treba ograničiti, treba to učiniti zakonom, uključujući zakone u interesu javne sigurnosti, za potrebe istrage, otkrivanja i vođenje krivičnog postupka u slučaju kaznenih prekršaja, radi zaštite javnog zdravlja ili zaštite prava i sloboda drugih. Bilo koji takav zakon treba biti u skladu s međunarodnim zakonom o ljudskim pravima.”
Sve izmjene i dopune Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a možda i sam taj zakon, su u cjelosti u suprotnosti sa ovom Općom deklaracijom, te Deklaracijom o ljudskim pravima! Podsjetite se članka 3. ove Deklaracije:
“1. Ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i temeljne slobode moraju se poštivati u cijelosti.
2. Interesi i dobrobit pojedinaca trebaju imati prioritet nad samim interesom znanosti ili društva.”

Ne može nitko zahtjevati da pojedinac izvrši neku radnju kako bi ‘zaštitio druge’ a da bi svoje vlastito zdravlje doveo u opasnost. To je osobna odluka o kojoj odlučuje svako pojedino ljudsko biće prema vlastitoj savjesti na osnovu pravovaljanih znanstvenih dokaza, te cjelovite i pravilne informiranosti.

“Članak 28. – Poricanje radnji koje su u suprotnosti s ljudskim pravima, temeljnim slobodama i ljudskim dostojanstvom
Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti na način da podrazumijeva traženje prema bilo kojoj državi, skupini ili pojedincu kako bi se on/ona angažirala u bilo kojoj aktivnosti ili izvršio/la bilo koju radnju koja je u suprotnosti s ljudskim pravima, temeljnim slobodama i ljudskim dostojanstvom.”

Dobro pročitajte ovaj članak jer je trenutno vrlo aktualna tema kako SZO pokušava ugroziti suverenost svih država na svijetu. Očigledno rade na svoju ruku, u cjelosti zanemarujući ovu Deklaraciju!
Vrijeme je da se svi zločinci i izdajice ljudskog roda smjeste tamo gdje im je mjesto – iza brave, i to doživotno. Kako ne bi pali na teret društva, svi bi oni trebali raditi i primati minimalni osobni dohodak s kojim će onda plaćati vlastito uzdržavanje, pa ako ne budu dovoljno zarađivali, dobro će im doći malo gladovanja kojeg su mnogima decenijama svojim odlukama nametali, neće vjerojatno imati dostatno za grijanje, neka do kraja života žive onako kako su ‘raji’ htjeli to nametnuti!

Link na Opću Deklaraciji o bioetici i ljudskim pravima:
http://web.ptfos.hr/images/dokumenti/znanstveni-i-strucni-rad/opca_deklaracija_o_bioetici_i_ljudskim_pravima_-_2005_unesco.pdf