Ništa izvana ne može ispuniti unutarnji osjećaj nedostatka

Ništa izvana ne može ispuniti unutarnji osjećaj nedostatka

Cijeli svoj život slušam, gledam i osjetim cijelim svojim Bićem kako nisam dovoljno nešto, kako nema dovoljno za sve, kako drugi nisu dovoljno ili kako sam predobra za nekoga, kako je nešto predobro da bi bilo istinito…

I cijeli život dajem sve od sebe kako bi unutarnji osjećaj nedostatka nestao, kako bih utješila svoju unutarnju bol od koje sam i prečesto u životu bježala, radila sve kako je ne bih osjetila, kako bih je potisnula, kako bih je nazvala nekim drugim imenom, uvjerila samu sebe da nisam ja ta koja je odgovorna za taj osjećaj…

U jednom periodu života smatrala sam kako taj osjećaj nedostatka dolazi zbog majčine smrti, a budući da nije oživjela nekim čudom, zaključila sam kako će ta praznina u meni prebivati zauvijek.

Kako je vrijeme odmicalo, zaključila sam kako će taj osjećaj unutarnjeg nedostatka nestati kada nađem partnersku ljubav. Jedan period u mom životu mislila sam da je tako nešto za mene nemoguće ostvariti, da se dečkima ne sviđam, a oni su mi često govorili da sam predobra za njih. Nikad nisam razumjela što znači da sam predobra, ja koja je iznutra toliko „s*ebana“. I kada sam prestala očajnički tražiti spas u partnerskoj ljubavi, taj isti dan upoznala sam dečka koji mi je danas muž. Bez obzira na sve što smo prošli, taj osjećaj unutarnjeg nedostatka nije nestao.

Onda sam pomislila kako je taj osjećaj nedostatka ovdje zato što nisam išla u srednju školu koju sam primarno željela, a onda niti na fakultet koji sam primarno željela. Nakon završene socijalne pedagogije i rada u struci, u jednom trenutku sam odlučila izaći iz struke i završiti modni dizajn – ono što sam smatrala da je moj put. Završila sam modni dizajn, ali osjećaj unutarnjeg nedostatka nije se time riješio.

Onda sam zaključila kako će taj osjećaj unutarnjeg nedostatka i unutarnje boli nestati, kada konačno postignem poslovni i financijski uspjeh. I to se još nije dogodilo, ali sam danas sjela u proces s namjerom da razgovaram direktno s tim osjećajem unutarnjeg nedostatka i unutarnje boli.

I pokazala mi se slika u kojoj sam ja u sredini kruga i oko mene su ljudi koji upiru prstom u mene i govore mi: „Ti si kriva za… Nisi dovoljno dobra. Moraš biti drugačija. Moraš se prilagoditi.“

U tom krugu ja sam unutar sebe osjetila da vrijedim, bez obzira na to što govori okolina, no dio mene je sve te riječi prihvaćao i identificirao se s njima. Taj dio mene pomislio je kako ću se bolje i lakše uklopiti u društvo, ako potisnem osjećaj vlastite vrijednosti i ako budem sličnija njima – ljudima koji su zaboravili na vlastitu vrijednost. Svoj osjećaj vlastite vrijednosti potisnula sam ispod dubokog sloja tuge, tuge koja je dovoljno intenzivna kako mi ne bi palo na pamet zaroniti ispod nje i ponovno potražiti svoj unutarnji osjećaj vlastite vrijednosti i cjelovitosti.

Danas sam napravila upravo to – uronila u tu tugu i shvatila kako osjećaj unutarnjeg nedostatka i boli potječe od moje (nesvjesne) odluke da odbacim ono Izvorno iz sebe i da na to mjesto ubacim ono što okolina uči da trebamo imati u životu kako bismo pokazali sebi i drugima da vrijedimo – uspjeh, materijalne blagodati, obrazovanje, status, brak, djecu, obitelj…

No, što god od toga imala ne mogu osjetiti istinsku ispunjenost, ako svoje cijelo Biće ponovno ne ispunim osjećajem vlastite vrijednosti i bezuvjetne ljubavi prema samoj sebi. Moje kosti ispunjene su strahom, a ako ih ispunim ljubavlju strah nestaje. Moja pluća ispunjena su tugom, a ako ih ispunim ljubavlju, tuga nestaje. Moja jetra ispunjena je ljutnjom, a ako je ispunim ljubavlju, ljutnja nestaje. Moja krv ispunjena je samoodbacivanjem i ako je ispunim ljubavlju, samoodbacivanje nestaje…

Svi imamo sposobnost uranjanja u sebe i sposobnost transformacije energije unutar sebe. No, malo tko od nas zna kako surađivati s emocijama, kako raditi s energijama, razlikovati što je priča ranjenog ega, a što je pjesma našeg Srca… U kolektivnoj svijesti ljudi urezana je umjetno stvorena potreba za odbacivanjem Sebe i onoga što jesmo kao cjelokupno Biće. Neki zbog toga više odbacuju ono fizičko i materijalno, dok drugi više odbacuju ono duhovno i energetski. Da bismo zaista osjetili smislenost svog života i svega što se događa oko nas, potrebno je uroniti u sebe i podsjetiti se kako se radi s energijama.

Mnogo toga sam već otkrila i podsjetila se, no mnogo toga još uvijek otkrivam i podsjećam se. I zaista želim s vama podijeliti ono do čega sam došla tijekom svih ovih godina rada na sebi te što mi se na tom putu pokazalo kao više ili manje učinkovito. Iz tog razloga organizirala sam u suradnji s jednim prekrasnim čovjekom (koji ne želi da ga javno označim) predavanje pod nazivom „Idu li duhovnost i fizička realnost zajedno?“

Predavanje će se održati 04.03.2023. u 18 h na Črnomercu. Broj sudionika ograničen je na 14 i zbog toga je potrebno rezervirati svoje mjesto. Mjesto možete rezervirati na mali putpjesmesrca@gmail.com, broj mobitela 098 956 8479 ili putem privatnih poruka na FB stranici Put Pjesme Srca. Kako bi cijena sudjelovanja na predavanju svima bila dostupna (nikome preskupa niti prejeftina), odlučili smo se za dobrovoljni prilog, jer tako sami odlučujete koliko želite i možete dati. Predavanje će trajati između 2 i 3 h.

Više o događaju možete pročitati na
linku https://www.facebook.com/events/568533231904455/?ref=newsfeed.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp