U današnjem društvu, kada govorimo o zakonima koji upravljaju čovječanstvom, možemo slobodno reći da vlada konfuzija na međunarodnoj, ali i na lokalnoj razini. Samo u SAD-u u legislativi postoji više od 100 milijuna kodova. Razna pravila pod raznim jurisdikcijama često se kose s pravnim ugovorima, normama i međunarodnim poveljama.

Nadalje, zakoni ne vrijede isto za sve. Moćne zemlje mogu ih kršiti kako god žele. Zanimljivo je da nitko nema hrabrosti te ljude osuditi, iako su njihovi zločini evidentni, dok s druge strane male zemlje trpe samo zato što su male. Ista stvar se događa i na lokalnim razinama.

Sudstvo i zakonodavstvo uglavnom je u rukama politike pa je moguće kršiti zakone i ustavne norme i to opravdati trivijalnim pravnim mišljenjima. Lojalni političari gotovo nikad ne završe na optuženičkim klupama, tako da sudstvo uglavnom u toj sferi služi kao batina kojom se u red dovode oni koji nisu lojalni ili oni koji su malo dublje zagrabili u vreću.

Zakoni koji se donose često nisu u interesu čovječanstva već su doneseni kao rezultat lobiranja raznih interesnih skupina, privatnika, poslovnih ljudi itd.

Možemo reći da je sadašnje stanje, pogotovo kad se uzme u obzir globalna pravna pozicija unutar pandemije korona virusa, užasna i da je vladavina zakona gotovo u potpunosti narušena. Moguće je sve kupiti novcem, zakone i njihova tumačenja pa čak i njihovo provođenje ili neprovođenje. Takav mentalni stav nas je doveo do ove točke u vremenu, točke sumraka ljudske civilizacije. Nered se pokušava srediti donošenjem novih zakona i Sabor se pretvorio u pokretnu traku koja štanca zakone. Tih zakona toliko ima da ih nitko više ne čita već samo, po nalogu stranačkog vođe ili koalicijskog partnera, digne ruku za njegovo izglasavanje. Tolika količina zakona stvara izvanrednu konfuziju koja se koristi na razne načine. Prereguliranost je termin koji se od nedavno počeo koristiti.

U Kreativnom društvu neće biti vlasti, tj. neće biti vladara. Bit će bezvladarstvo. Vladat će ljudi i sami će donositi zakone i pravila te će određivati procedure na koji način će se organizirati koji sektor. Neće biti potrebe za prereguliranošću niti svakodnevnim “štancanjem” zakona. Postoje općeniti zakoni višeg ranga i nije potrebno definirati svaki zarez. 

Zakone će ljudi donositi na lokalnoj i globalnoj razini. Na lokalnoj razini će se govoriti o stvarima koje ne trebaju brinuti cijelo čovječanstvo, kao što su neki lokalni projekti i slično, dok će u pitanjima koja su bitna za cijelo čovječanstvo sudjelovati cijelo čovječanstvo. Postojat će softwerska mreža povezana internetom s računalima i pametnim telefonima u kojima će ljudi imati digitalni identitet kako bi mogli jednostavno pritiskom na dugme ili klikom miša odlučivati o vlastitoj sudbini.

Ovakvo neposredno odlučivanje izvanredan je način kojeg je praktično nemoguće falsificirati i koji je toliko praktičan i transparentan da je sada potpuno jasno zašto nije uveden i ranije.

O svim detaljima će se dogovarati ljudi kada se Kreativno društvo napravi. Kako će to izgledati u detalje, nije potrebno sada govoriti.

Dakle, Kreativno društvo nije društvo bezvlađa. Postoje zakoni, pravila i službe koje se time bave kao i tehnologija koja bi olakšala provjeru kršenja zakona i normi. Dapače, po nekim kriterijima Kreativno društvo bi bilo rigoroznije u slučaju kršenja zakona nego li je to slučaj sada. Naime, danas ako imaš novaca moguće je platiti kaznu u dogovoru s javnim tužilaštvom i nastaviti kršiti zakone i dalje, bez ikakvih posljedica. U Kreativnom društvu to ne bi bilo moguće, niti bi netko pukom uplatom mogao “oprati” svoje lice pred čovječanstvom. Kršitelji zakona, prema sadašnjim nacrtima Kreativnog društva, morali bi raditi javne poslove u svoje slobodno vrijeme za korist svih ljudi, bez ikakve naknade. Tzv. korisni rad kao otplata nedopustivog ponašanja.

Postoji mnogo hipotetskih pitanja koja ljudi postavljaju: „Što ako….?“ Naravno da se ne može sve predvidjeti unaprijed, ali ljudi su tu da donesu ispravnu odluku i zakon kada za to bude prilika. Tako bi to trebalo biti u Kreativnom društvu. Ljudi će konačno biti sami svoji gospodari.