Upoznajmo Ustav – Trinaesti dio

Upoznajmo Ustav – Trinaesti dio

Danas ćemo pogledati kako su se to zastupnici pretvorili u vladare i tko o tome odlučuje?

Proces vam je sljedeći: postoje ‘demokratski’ izbori, redovni ili izvanredni. Onda su najglasniji oni iz par najvećih stranaka, oni imaju i najveći budžet pa imaju i najveći doseg građanstva te naravno, i kontrolu nad medijima.

Birače obasipaju lažnim obećanjima o bajnoj budućnosti i onda neki građani povjeruju tim lažima te glasuju. Na izbore najčešće izlaze oni koji su dio hobotnice, oni sugrađani o kojima se isto zna nekada govoriti, a to su vam najčešće oni koji su se uhljebili na određenim malim pozicijama u državnim službama i oni moraju glasati za ‘svoje’stranke kako svoje pozicije ne bi izgubili!

Nova stranka bi značila nove ljude na njihovim pozicijama. Znamo da je na zadnjim izborima glasovalo samo oko 46% birača, a to znači da preko 50% građana/birača nema svoje zastupnike jer više nikome ne vjeruju, i to s razlogom, bravo ljudi!

Onda, stranka koja je dobila najviše glasova, odnosno ima najveći broj ‘zastupnika’ počinje s obradom drugih izabranih zastupnika kako bi pridobilanjihove glasove za sastavljanje vlade, (na zadnjim izborima to je bio HDZ, dobio je ‘cijelih’ 17% glasova od ukupnog broja birača, to se nekako pretvorilo u 62 zastupnika).

Znači oni su morali uvjeriti još 14 zastupnika da uđu u koaliciju s njima kako bi oformili ‘vladu’. S obzirom da su i ministri dio ‘vlade’ – odjednom nad narodom ‘vladaju’ ljudi koje narod nije niti birao ali dolaze iz stranke ‘pobjednika’ kako bi izvršavali naloge svojih ‘vladara’.

Vidite, to je ta nedemokratska ‘kvaka’!

Građani biraju zastupnike, i to na osnovu obećanja datih tijekom kampanje, a onda zastupnici biraju ‘vladu’ i to na osnovu međusobnog osobnog dogovora a ne na osnovu onoga što je dobro kako za Hrvatsku tako i za njene građane! U čemu je problem?

Pa, ako oko 54% birača nije izašlo na izbore, i to ne zbog toga što su lijeni ili nezainteresirani, nego stoga što nemaju povjerenja u ovaj sustav niti u stranke, to jest, ti građani/birači nemaju povjerenja niti u jednog kandidata ili stranku te su ostali bez zastupnika, ali naravno, ‘vladare’ to uopće ne interesira jer sami određuju način kako sustav funckionira, u cjelosti su isključili građane iz donošenja bilo kakvih odluka, te sami kroje naše sudbine kako to njima odgovora. Donose zakone koji odgovoraju njihovoj, a ne građanskoj dobrobiti, izglasali su čak i Ustav koji njima odgovara, napravili su izmjene i dopune Ustava koji podržava njihov totalitarizam, te su oformili sustav koji je ustvari diktatura nad naivnim ljudima, koji vjeruju da žive u demokraciji.

A kako postižu da vladaju bez odgovornosti? Pa nitko im ništa ne može jer uvijek odlučuje njihova većina, bez koje većine i ne bi mogli oformiti tkz. ‘vladu’, pa vam je sve ostalo samo jedan igrokaz! Oporba je igrokaz, ne bori se oporba za dobro naroda, oporba se bori za vlast nad narodom!

Kako se su riješili svake odgovornosti? O tome smo govorili u Petom dijelu, uveli su svima imunitet od odgovornosti. Kako je to moguće u jednom demokratski uređenom društvu da izabrani zastupnici imaju imunitet od odgovornosti prema svojim biračima? A kakva su ‘prava’ dali građanima?

Ustav predviđa pravo na prosvjed. Zašto bi u jednom demokratskom društvu uopće postojala potreba za prosvjedima? Ustav predviđa pravo na štrajk. Zašto bi radnici morali u jednom demokratskom društvu, gdje je Ustavom utvrđeno da svaki radnik mora primiti dohodak koji mu omogućava dostojanstven život, štrajkati? O tome smo govorili u Četvrtom dijelu. Nadalje, Ustavom je utvrđeno da se može organizirati referendum od strane saborskih zastupnika – građani ga ne mogu samostalno organizirati. Referendum, po Ustavu, mogu pokrenuti isključivo Vlada HR ili saborski zastupnici.

Što se dogodilo s temeljnim člankom da ‘vlast pripada narodu i proizlazi iz naroda’? Kako to narod vlada putem svojih predstavnika kada predstavnici nemaju nikakvih odgovornosti prema svojim biračima? Ova kvazidemokracija koju sprovode u lijepoj našoj je čista iluzija slobode i ravnopravnosti, te ‘vladavine’ naroda. Činjenica je da smo prihvatili diktaturu jedne male grupe građana kojima su neki poklonili povjerenje, ali, tuđi zastupnik nema prava krojiti sudbinu onih koji nemaju zastupnika! Međutim, naše samoprozvane vladare to ne interesira, uostalom, tko smo mi građani za njih? Isključivo krave muzare s kojima rade što ih je volja, muzu ih do istrebljenja jer samo mučemo u prazno i dozvoljavamo zlouporabu građanskog povjerenja!

U sljedećem dijelu govoriti ćemo o neotuđivim ljudskim pravima da kroje vlastitu sudbinu!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp