Prediktivno programiranje kao priprema za digitalno porobljavanje čovječanstva

Prediktivno programiranje kao priprema za digitalno porobljavanje čovječanstva

Često se, dok gledamo neke filmove ili serije, znamo u sebi upitati – na što nas sada moćnici žele pripremiti, zar ne? Događa li se to i vama? Kao da znamo, kao da slutimo da se putem raznih medija moćnici karmički čiste, programirajući usput naše umove da prihvate sve ono što inače ni u ludilu ne bismo prihvatili kao nešto normalno. Tako su nas godinama pripremali i za tzv. ‘novo normalno’ i kada je napokon ‘novo normalno’ stiglo, većina je ljudskih umova bila spremna prihvatiti to ‘novo normalno’, jer su bili programirani da ga prihvate. Glavna svrha prediktivnog programiranja je upravo to – da psihološki prevari umove masa da prihvate velike traumatske događaje prije nego što se oni doista i dogode, a kojima bi se u protivnom, da im umovi nisu bili unaprijed pripremljeni na njih, po svemu sudeći svim silama, masovno oduprli. No, s obzirom da se ovdje radi o manipulaciji masama iliti cijelim čovječanstvom, tada možemo reći da je čovječanstvo palo na testu zaštite vlastitog uma i sprječavanja ispiranja istog.

U knjizi Secret Society and Psychological Warfare, Michael Hoffman opisuje tehnike kontroliranja uma otkrivajući nam tajne metode kojima se koriste manipulatori pokušavajući zavladati našim umovima. Autor u knjizi piše da se spomenute metode kontroliranja uma izvode na prikriven način te da su obično popraćene određenim okultnim znakovima i simboličkim riječima. S obzirom da se sve odvija vrlo suptilno, taj proces neće izazvati nikakav smisleni odgovor u obliku protivljenja ili otpora od strane mete, odnosno promatrača kojim se manipulira. To je jedna od najučinkovitijih i vrlo perfidnih tehnika psihološkog ratovanja i silovanja ljudskog uma.

Mnogi psiholozi smatraju da je tišina oblik pristanka. I upravo zbog toga ovi mračni manipulacijom opsjednuti okultisti vjeruju da dobivaju naš pristanak dok provode tobože prikrivenu, ali nama ipak znanu izvedbu programiranja naših umova. Na njima je da pokušaju, a na nama je da se odupremo njihovim pokušajima kontroliranja naših umova.

Sve u svemu, ono što oni čine je ono što mi poznajemo kao ‘prediktivno programiranje’. S prediktivnim programiranjem, umovi masa su impregnirani vizualima nekog velikog događaja prije nego što se dogodi. To se radi putem svih oblika medija i može biti vrlo suptilno, tako da nitko ne primijeti, ali kao što vidimo iz priloženog, to može biti i vrlo opasno, samo što većina ljudi naprosto nije svjesna te opasnosti. Ljudi nisu ni svjesni koliko ih konzumacija krivih medijskih sadržaja može otrovati i skupo koštati, pa tako i njihova zdravlja i života. Slijepo vjerovanje sustavu u kojem živimo i čiji smo svi mi zarobljenici, vrlo je opasno. 

I, koliko god nam se činilo da se prediktivno programiranje događa na suptilan i latentan način, znajmo da podsvijest sve primjećuje i na našu veliku žalost – lako se može programirati ponavljanjem. Naša podsvijest kreira 95% našega života. I tako ovi wannabe kontrolori naših umova samo u nedogled ponavljaju sve što žele da prihvatimo kao stvarnost i novu realnost. Budući da nam se ove slike dostavljaju kroz zabavu, one ne izazivaju smislen odgovor protivljenja ili bilo kakvog otpora. Dok čovjek upija u sebe razne medijske sadržaje, on je obično u stanju opuštenosti i smanjene svjesnosti – perciptivno vrlo otvoren i kao takav podložan utjecajima manipulatora. S obzirom na smanjenu svjesnost velike većine ljudi o tehnikama manipulacije umom, veliki broj ljudi bez problema prihvaća sadržaje koje njihova podsvijest bilježi i kada se neki događaj kojeg su osmislili manipulatori doista dogodi u stvarnosti, već nam je poznat i kao takav posve prihvatljiv, bez obzira koliko nam u normalnim okolnostima isti nikada ne bi bio prihvatljiv, mi mislimo da tako jednostavno mora biti. To je utisnuto u našu podsvijest. Ali, ne mora biti tako. Tko kaže da mora? Tko nam je to rekao i kada?

To je trik s umom, ali djeluje tako da sve ljude drži kao u zatvoru, a taj zatvor je zatvor ljudskog uma. Ljudi cijele svoje živote prožive zaključani u stanju ‘gledatelja – promatrača’. Ovo stanje ‘promatrača’ uzrokuje ono što je poznato kao paradigmatsko sljepilo, a to je kada osoba nije sposobna vidjeti bilo koju drugu stvarnost osim one kojoj je već bila izložena u medijima.

Ova paradigmatska sljepoća će uzrokovati da se osoba emocionalno pokrene tek onda kada se suoči s alternativnim gledištima koja ta osoba nije programirana prihvatiti. Ljudi su robovi stereotipa i predrasuda koje se u njih usađuju od ranog djetinjstva. Većina ljudi tako funkcionira. Nisu svjesni da su predrasude i stereotipi tu da ih učine masom ispranih mozgova, a ne ljudima koji će misliti svojim glavama. Ti stereotipi i predrasude proizvodi su manipulatora. Nekome je odgovaralo da određeno društvo usvoji određene stereotipe i predrasude. Razmislimo o tome. Ništa što nam se servira ne bismo smjeli prihvaćati zdravo za gotovo, samo zato jer nam to govore autoriteti ili netko kome bespogovorno vjerujemo – roditelji, učitelji, profesori, doktori, vjerski službenici, mediji, političari, poslovni autoriteti ili bilo tko drugi na ovome svijetu. Ne kažem da ne trebamo vjerovati nekome, ali sve što čujemo i vidimo, sve što nam netko govori trebamo uzeti s rezervom kako bismo zaštitili svoj um i sačuvali svoj mir te kako bismo sami mogli razlučiti o čemu se zapravo radi. Jer uvijek se o nečemu radi, o nečemu što nije izrečeno, već je sakriveno iza riječi i pokretne slike. 

Autoriteti su vrlo suspektna i varljiva kategorija. Ljudi se njima koriste kako bi lakše argumentirali svoje stavove i lakše došli do prihvaćanja kod ciljane publike. Ne nasjedajmo na autoritete. Svi smo mi samo ljudi, a ako je netko opsjednut svojim autoritetom, neka time ne siluje naše umove. Ne zanima me ničiji autoritet. Nikada me nije zanimao. Tko god mi je u životu prišao noseći oko vrata natpis nekog svog autoriteta u prvom planu, u startu mi je bio odbojan jer mi je djelovao poput nekoga tko želi zarobiti moj um i zatrovati moj energetski prostor svojim stavovima. Najinteresantniji i najdivniji umovi koje sam u životu upoznala bili su najskromniji i najsamozatajniji ljudi na svijetu. S njima sam uvijek ugodno razgovarala i družila se. To činim i danas. Ničije monologe ne slušam. Tu smo kako bismo čuli jedni druge i malo razmijenili misli jedni s drugima, ali ne kako bismo jedni drugima manipulilrali.

Netko će reći – sve je danas manipulacija. I bit će u pravu. Čim se probudiš i uključiš radio, netko s tobom manipulira, čuješ reklamu koja te zove u kupnju nekog proizvoda (na tebi je hoćeš li ga kupiti ili ne), čuješ pjesmu koja te u mislima vraća u zagrljaj staroj ljubavi (no to ne znači da ćeš u tom zagrljaju ponovno i biti ako to ne želiš), izađeš van, sretneš susjeda koji ti propovijeda neku svoju religiju, odupireš se, ideš dalje, zvoni ti telefon, nova manipulacija, tko god bio. Da, sve je manipulacija na ovaj ili onaj način, a na nama je da budemo svjesni svakog životnog koraka i svake životne odluke. Mi smo ti koji ih donosimo. Dobre odluke odvest će nas u dobrom smjeru, loše u lošem. Stvari su tako jednostavne. Tijekom dana donosimo niz odluka. Mi smo ti koji ih donosimo. Mi odlučujemo hoće li netko manipulirati s nama ili ne.

Budimo svjesni naše moći i moći našeg uma, jer u protivnom će upravljanje našim umovima preuzeti netko drugi. Moćni su to trikovi kojima se koriste manipulatori željni upravljanja našim umovima, a rješenje je u biti vrlo jednostavno. Vrlo je lako izaći iz tog promatračkog zatvora i napokon progledati.

Moramo samo prestati živjeti kao promatrači tuđih stvarnosti čemu uvelike doprinose i društvene mreže koje ljudima oduzimaju previše dragocjenog vremena tijekom dana i moramo početi stvarati našu vlastitu realnost iz minute u minutu. Upitajmo se – koliko cijenimo naše minute? Uvijek govorimo o godinama, mjesecima, tjednima, danima, a nikad o minutama. Svaka minuta je dragocjena. Upamtimo to i ne poklanjajmo ih krivim sadržajima i krivim ljudima. Ne trčimo stoga u tuđe svjetove, već stvarajmo svjetove oko sebe. Svatko je od nas graditelj svog života i svog malog raja – onakvog kakav nama najviše odgovara. Nismo rođeni kako bismo bili nečiji promtrači i sluge, već kako bismo bili kreatori vlasitog života i kao takvi suvereni i ravnopravni sudionici igre zvane Život.

Također, moramo biti jako oprezni što se tiče sadržaja koje percipiramo te pomno birati sadržaje koje ćemo unijeti u naš sustav. Sve je stvar izbora. I sadržaji koje pratimo, i ljudi s kojima se družimo, i mjesta koja posjećujemo, i odmorišta na kojima se zaustavljamo. U svakom trenutku možemo krenuti dalje i natrag u svoj mir, u svoje obnavljanje i resetiranje.

Evo kako su nas putem filmova godinama pripremali za korona virus. Naša je podsvijest zapamtila sve što smo tijekom godina gledali i kada je pandemija počela, ljudi su u velikom broju na sve to gledali kao na nešto što se može dogoditi, čak štoviše – kao na jednu potpunu katastrofu koja prijeti uništenju čovječanstva zbog čega su pristajali na svakojake ludosti, zatvarali se u svoje domove (čitaj: samozarobljavali se), stavljali zaštitne maske na lice, distancirali se jedni od drugih, dezinficirali ruke na svakom koraku, navlačili gumene rukavice na ruke, stavljali one smiješne vizire na lice, neki su čak stavljali i vreće na glavu,  čekali su satima u redovima za cijepljenje, jednom riječju – izvodili su čuda kao da su hipnotizirani, što su po svemu sudeći i bili i još uvijek su. Nažalost. Programirani su prihvatiti sljedeću katastrofu, o čemu god se radilo. I ponovno će, kada do toga dođe, u velikom broju poslušno slušati upute sustava kako bi  recimo (a što je vrlo izgledno da će se ovaj puta ići na to) – spasili planet.

Ljudi su u vlasti medija. Njih glavni mediji posjeduju. Imaju ih u šaci. Većinu ljudi. Budimo sretni što to nismo svi mi i što ima ljudi koje nitko ne može ni u što uvjeriti dok se sami u nešto ne uvjere. Nevjerojatno je kako je ljude lako izmanipulirati i isprogramirati da prihvate nešto nenormalno kao posve normalno, samo zato što tako piše u njihovoj podsvijesti i samo zato što imaju osjećaj da su to već negdje vidjeli. Tome služi propaganda, a trebali bismo imati na umu da se putem medija ne propagiraju samo proizvodi i usluge, već se na prikriven način propagira i agenda Novog svjetskog poretka. Zar su ljudi tako plitki? Sve je tako prozirno i servrirano nam je na pladnju sustavnih medija i zabavne industrije. Dovoljno je samo malo otvoriti oči i pogledati oko sebe.

Izvor video snimki: SIMUN NEWS ROOM, YouTube

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp