Tihi mir unutar nas

Tihi mir unutar nas

Prije više od 10 godina vježbala sam svoju svijest i upravljanje svojim osjetilima. Voljela sam šetati i kada bih hodala bučnim zagrebačkim ulicama, svu svoju pažnju stavila bih na osluškivanje ptičjeg pjeva, na svoje disanje, na svoje korake (koji su tihi jer ne volim obuću koja stvara zvuk kuckanja dok hodam)…

U početku je izgledalo gotovo nemoguće u pozadini buke stotina automobila čuti ptičji pjev ili svoje korake. No, uz malo vježbe i upornosti to je postalo moguće i poprilično lagano. Sada znam vježbati istovremeno svjesno čuti različite zvukove, kao primjerice 2 zidna sata, lift, promet, lavež pasa, tipkanje po tastaturi, zvukove iz susjednog stana. Uz takve vježbe dosadno blebetanje uma stišavam i vježbam bivanje u sadašnjem trenutku. Također, smirujem već dobro poznate neugodne emocije koje nastaju recikliranjem priča iz prošlosti te ublažavam strahove, tjeskobu i anksioznost zbog nepoznate budućnosti u kojoj čuči mnogo opasnosti (kako to moj um voli predstaviti).

S osjetilom mirisa rjeđe sam vježbala svoju svijest i bivanje u sadašnjem trenutku. Sjećam se jednog noćnog vraćanja s plesnjaka u dom. Dio puta išla sam pješice jer mi se nije dalo stajati i čekati pola sata noćni prijevoz, a drugi dio puta vozila sam se u autobusu. Cijeli autobus zaudarao je na povraćanje i alkohol. Čim sam ušla u autobus, želudac mi se digao i skoro sam i ja povraćala. U tom trenutku odlučila sam se koncentrirati na parfeme suputnika. Mojoj svijesti trebalo je manje od minute da fokus sa smrada prebaci na mirise parfema. Osim što mi je ta sposobnost bila zanimljiva, omogućila mi je neugodno iskustvo pretvoriti u ugodno, a i činilo se kako je putovanje trajalo kraće nego inače.

Sada mi dolazi ideja kako bih mogla vježbati istovremenu svjesnost vizualnih podražaja koje dolaze i putem centralnog i perifernog vida. Vježbati istovremeno uočavati detalje perifernim i centralnim vidom.

Za sve ove vježbe koje sam navela potrebno je dotaknuti tihi mir unutar nas. Taj isti mir moguće je dotaknuti na više raznih načina. Primjerice, moguće ga je postići meditacijom, vježbama disanja, bavljenjem aktivnostima koje nas toliko zaokupljaju da izgubimo pojam o vremenu, osvještavanjem dijelova svog tijela ili osvještavanjem kucanja srca…

Zašto je taj tihi mir unutar nas uopće važan? Zato što nam omogućuje izdići se u dijelove sebe koje nisu samo fizičko tijelo, misli i emocije. Omogućuje nam dotaknuti energiju koja kola našim bićima. Omogućuje dotaknuti naše Više Ja, našu dušu pa i ono Božansko. Kada dotaknemo taj tihi mir unutar nas možemo: neugodne emocije i misli transformirati u ugodne, mijenjati našu budućnost i doživljaj prošlosti, izdići se iznad konflikte situacije i ljutnju/nemoć/frustraciju transformirati u razumijevanje, ljubav i suosjećanje.

Iz tog tihog mira unutar nas možemo kanalizirati znanja, ideje, poruke, primiti inspiraciju i kreativnost, osvijestiti svoju unutarnju snagu i moć. Moguće je i doživjeti fizička i/ili psihička iscjeljenja. Moguće je doživjeti čuda. Taj tihi unutarnji mir uči nas što je to naše autentično ja, a što su samo programi koje smo bez promišljanja prihvatili u svoj psiho-fizičko-duhovni sustav. Taj tihi unutarnji mir uči nas kako živjeti u skladu sa svojim srcem, kako svojim prirodnim talentima i darovima služiti svijetu, kako živjeti u skladu sa samom energijom Života.

Bez bivanja u sadašnjem trenutku nemoguće je biti slobodan čovjek. Nemoguće je stvoriti život kakav želimo sebi i svojim najmilijima, ako naš um stalno skače s prošlosti na budućnost, ako poput papige ponavlja informacije dobivene iz školskih udžbenika, obitelji i medija. Slobodan čovjek je onaj čovjek koji zna kako u svakom trenutku života postoji mnogo izbora. Takav čovjek također zna kako i zašto nešto radi, misli i osjeća te kako i zašto može to što radi, misli i osjeća promijeniti. Slobodan čovjek preuzima odgovornost za ono što mu se događa u životu. Preuzeti odgovornost možemo samo u sadašnjem trenutku.

Kada su naši izbori podržani iz mjesta tihog unutarnjeg mira, posljedice tih izbora korisne su i samoj osobi koja je izbor donijela, korisne su ljudima oko njega, kao i prirodi. Iz tihog unutarnjeg mira nije moguće donijeti odluku koja bi nekome mogla napraviti zlo. Može se činiti da takva odluka povrjeđuje nečiji ego, ali povrijeđen ego ne znači nužno da je učinjeno neko zlo. To samo znači da osoba kojoj je povrijeđen ego nije posljedice tuđeg izbora donesenog iz tihog unutarnjeg mira doživjela kroz svoj tihi unutarnji mir, već kroz dio uma koji vrti povrede iz prošlosti te brige i strahove iz budućnosti.

Primjerice, ako mi netko iz svog unutarnjeg mira kaže kako trenutno moj strah kontrolira mene, a ne ja njega i ja to doživim kroz svoj ego, sigurno ću se uvrijediti i naljutiti, krenuti s opravdanjima i rečenicama u stilu: „Ovo je moj život. Što ti znaš s čime se ja suočavam?! Ne razumiješ ti o čemu se tu radi.“ Ako tu rečenicu doživim kroz dio sebe koji je nadišao ego, tu poruku ću shvatiti kao poziv na uranjanje u svoj tihi unutrašnji mir, možda ću u osobi prepoznati učitelja/icu koji mi u toj mojoj krizi može pomoći, ali sigurno neću doživjeti kao zlo i nepravdu.

Sami znate koliko često ste tokom dana u doticaju sa svojim tihim mirom unutar sebe. Možda se niti ne sjećate kada ste ga zadnji put i doživjeli. U ovom tekstu imate nekoliko načina kako možete krenuti na put prema svom tihom unutarnjem miru. I ako ne uspijete prvi put tijekom neke izabrane vježbe doći do svog tihog unutarnjeg mira, budite nježni prema sebi. Pohvalite se jer ste pokušali, jer ste se odvažili potražiti ga. I pokušajte ponovno. Isplati se.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp