Možda sam u svojim tekstovima objavljenim na FB stranici Put Pjesme Srca objasnila od kud taj naziv prvo stranice, a onda obrta, no sigurna sam da nikad nisam objasnila kako je nastao logo niti što mi on znači. Danas ću pisati o tome što se krije iza samog naziva i samog loga. Pa krenimo…
Još dok sam studirala socijalnu pedagogiju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, starija sestra nagovorila me da napravim facebook stranicu na kojoj ću objavljivati svoje ručne radove. Bilo mi je to pomalo zastrašujuća ideja, no bez obzira na to napravila sam stranicu. Na samom početku stranica se zvala „Pletena umjetnost“. Objavljivala sam fotografije ručnih radova nastalih uglavnom šivanjem, pletenjem te kačkanjem.
Također, tijekom studentskih dana počela sam pisati pjesme koja sam počela objavljivati na blogu koji već dugo nije aktivan. Kako je blog postao neaktivan, tako sam na osobnom facebook profilu počela objavljivati pjesme i tekstove. U jednom trenutku počela sam se pitati zašto sve svoje talente, interese, znanja i vještine odvajam po nekim mentalnim kućicama, a onda po različitim životnim aspektima, zašto to sve jednostavno ne spojim u jedno.
U međuvremenu, moja facebook stranica mijenjala je ime u „RebiCROj“ zato što mi stari naziv nije odgovarao sadržaju koji sam objavljivala. Kad sam krenula objavljivati i tekstove na spomenutoj stranici, više nije odgovarao niti taj naziv, pa sam ga ponovno promijenila u „Rebekin svijet“. I neko vrijeme to mi je odgovaralo, jer se zaista radilo o mom svijetu, o putu osobne transformacije u kojoj sam svoje talente, znanja, vještine i interese počela prihvaćati kao nešto vrijedno te spajati u jedno. No, u jednoj točki razvoja, kada sam se sama već opustila i prihvatila „svoj svijet“, došlo je vrijeme da taj svoj svijet otvorim i svijetu oko sebe. Jedno vrijeme razmišljala sam kako bih mogla preimenovati stranicu, a da se iza tog imena krije „moj svijet“ – ono što Jesam i da se u isto vrijeme krije otvorenost tog mog svijeta prema svijetu izvan mene.
U jednom kanaliziranom pisanju došla mi je informacija o imenu „Put Pjesme Srca“. Namjerno sve riječi pišem velikim početnim slovom i objasnit ću vam zašto.
Riječ Put u nazivu odnosi se na životni put, jedan jedinstveni i neponovljivi životni put koji živim ja i svaki čovjek koji je ikada hodao planetom, koji hoda planetom i koji će hodati planetom. Ne postoje dva jednaka životna puta. Postoje slični putevi, postoje iste ljudske potrebe u pozadini tih puteva, postoje iste zakonitosti kojima podliježemo u ovoj dimenziji, ali ne postoje dva jednaka životna puta. S druge strane, taj Put nije u kamenu uklesan. Taj Put je proces, putovanje na kojem se nađemo na mnogo raskrižja i mnogo kružnih tokova u kojima biramo svoj daljnji tijek života. Svojim izborima odlučujemo krećemo li se po cestama života koje su u skladu s našom Pjesmom Srca ili su u suprotnosti s njom.
Pjesma Srca odnosi se na način izražavanja naše Duše, način na koji se naša Duša želi izražavati na ovom svijetu, što želi naučiti… Ta Pjesma je također jedinstvena, originalna i neponovljiva. To je tiha glazba koju svako Srca pjeva svakim svojim otkucajem. To je glazba na koju je većina ljudi naučila biti gluha, programirani smo da je zanemarujemo i da slušamo buku vanjskom života, buku suludih pravila i očekivanja društva zbog koji mnogi izaberu staviti društvene maske i glumiti ono što nisu, već ono što misle da bi drugi htjeli da oni jesu ili ono što misle da će im donijeti u život sigurnost, mir, zdravlje, radost, ljubav, bogatstvo… I ja sam godinama bila gluha za Pjesmu svog Srca, godinama sam živjela onako kako se očekivalo od mene, godinama sam skrivala svoje talente, znanja i vještine od same sebe, a onda i svijeta… Bojala sam se da ću biti odbačena, sama, jadna, kažnjena, bez krova nad glavom, ako budem ono što Ja autentično Jesam.
Put Pjesme Srca je put u vlastitu unutrašnjost. Taj put često je obrastao korovom i šikarom, a da bismo uživali u njemu potrebno je taj put urediti. Uređenje puta često znači izbacivati iz svoje podsvijesti potisnute emocije, programe i vjerovanja koja nas ograničavaju i drže u izmjenama uloga žrtva – nasilnik – spasitelj. To je kao da imate podrum u koji godinama spremati kramu iz tko zna kojih razloga i onda jedan dan odlučite podrum iskoristiti za ono što će vam bolje služiti. No, da bi vam taj podrum bolje služio, potrebno je prvo izbaciti kramu, a tek onda unijeti nove stvari. Tako je i sa našom podsvijesti i našom Pjesmom Srca. Da bismo je ponovno čuli, potrebno je prvo očistiti komunikacijske kanale koji su zakrčeni svakakvim podsvjesnim smećem. To smeće može potjecati iz naše prošlosti, od naših predaka, iz prošlih života, iz kolektivne svijesti i s razine naše duše (kada duša nije naučila lekciju, pa je nakupila karmu, a uz karmu ostala je aktivna i potreba za učenjem neke lekcije).
Što se tiče nastanka loga, u tom procesu kombinirala sam kanalizirano pisanje, talent za crtanje, znanje crtanja u Illustratoru te google tražilicu. U kanaliziranom pisanju dobila sam određene riječi (neke na engleskom, neke na hrvatskom jeziku) i uputu da potražim slike tetovaža pod tim pojmovima. Svašta sam našla i iz tog procesa izašao je popriličan broj različitih skica. Uz pomoć prijatelja i razgovora sama sa sobom odlučila sam se za logo koji možete vidjeti na profilnoj slici facebook stranice. Nakon odluke krenula je izrada loga u Adobe Illustratoru.
Oblik loga odnosi se na beskonačan put, na vječno postojanje duše te srce za koji mnogi kažu da je dom duše. Zelena boja asocira me na rast, vječan rast i razvoj duše koji doživljavamo na tom putu.
Zlatne crtice nastale su tako što sam snimila svoj glas dok izgovaram riječi „put pjesme srca“, napravila sam snimku zaslona tog grafičkog prikaza zvuka glasa te tu fotografiju ubacila u program za crtanje. Ova verzija nije 100% točna verzija mog glasa, zato što mi je jedna poznanica (stručna za grafički dizajn) savjetovala da te crtice malo pojednostavim, da im smanjim broj i podebljam ih. Dala mi je stručno objašnjenje zašto je to bolje i poslušala sam je. Prvo mi je bilo malo žao što su te crtice izobličena verzija mog glasa, a onda sam shvatila da je to zapravo odlično, jer na tom putu osobne transformacije, putu vraćanja svojoj autentičnosti mi zaista prolazimo kroz razne deformacije stvarnosti, kroz razne iluzije, njihovo osvještavanje i rješavanje. Zlatna boja tih crtica i teksta asociraju me na sklad, vrijednost, nešto što je sveto, na ljubav, na suptilne dijelove našeg bića (koje većina nas uopće ne osjeti i ne percipira, zanemaruje i tako se iz dana u dan sve više ranjava na toliko mnogo način), na svjetlost naše Duše, onoga što svi mi Jesmo u svojoj srži.
Kroz tekstove u sklopu svoje Pjesme Srca opisujem vlastita iskustva transformacije, vlastite procese vraćanja svojoj Pjesmi Srca, spoznaje do kojih dolazim te tehnike i znanja koja mi na tom putu služe.
Kroz individualne i grupne usluge nudim svoja znanja, vještine, vodstvo i podršku na putu povratka Vašoj Pjesmi Srca. Nitko osim vas ne može znati što je i kako zvuči Vaša Pjesma Srca. Ono po čemu znate da ne plešete na nju kroz život su osjećaji besmisla, beznađa, bezvoljnost, dugotrajna frustracija, anksioznost, konfliktni odnosi, psihičke i/ili fizičke bolesti, nezadovoljstvo itd… Život je čarolija, no tako dugo dok biramo put društvenih pravila i očekivanja te pritom zanemarujemo svoju Pjesmu Srca, sami sebe odvajamo od te Čarolije. Moguće je vratiti se na nju i plodovi tog procesa vraćanja su divni. Sam proces zna biti i težak i neugodan i bolan, no kad znate raditi sa svojom podsvijesti, sa energijama, kad znate kako funkcionira podsvijest, sva ta težina, neugoda i bol zapravo se brzo zamjenjuju osjećajima mira, ljubavi, prihvaćanja, razumijevanja… No, budući da je to Put, odnosno proces, promjene nekad ne idu brzo kako bismo mi željeli (odmah jednim tretmanom riješiti sve energetske blokade i da se nakon tretmana svi aspekti života poslože na način da više nikad nemamo probleme – to ne ide tako isto kao što neko stubište ne svladavamo u jednom koraku, već ga prolazimo stepenicu po stepenicu), Promjene idu brzinom kojom ih naš cjelokupni sustav može podnijeti i brzinom koja ovisi o našoj otvorenosti i spremnosti za suočavanje s „unutarnjim demonima“.
Svi imamo potencijal živjeti svoju Pjesmu Srca, no ne biramo je svi čuti i uskladiti svoje kretanje s njom. U slučaju da odlučite ili ste već odlučili ili ćete tek odlučiti krenuti na taj Put, u tekstovima koje pišem možete naći mnogo korisnih informacija, koje se temelje na vlastitom iskustvu. Ako na tom putu ikada zatrebate pomoć, podršku, vodstvo, usmjeravanje, ohrabrivanje i osnaživanje, toplo preporučam individualne tretmane sa stručnom osobom. To mogu biti i ja, ako tako odlučite. U tom slučaju dostupna sam na mail putpjesmesrca@gmail.com, broj mobitela 098 956 8479 te na FB stranici Put Pjesme Srca.
Volite se i budite nježni prema sebi!