Mnogi ljudi vjeruju da su klimatske promjene postupne. Međutim, to nije uvijek slučaj. U

znanosti poznajemo smjer katastrofizma – hipotezu o periodičnim jakim planetarnim

katastrofama, koje dovode do masovnih izumiranja i mijenjanja lica Zemlje. Geološka

povijest našeg planeta pokazuje da je Zemlja već više puta doživjela takve faze globalnih

klimatskih promjena. Geolozi razmišljaju u milijunima godina i obično razmatraju ogromna

razdoblja, a s geološke točke gledišta – 12 tisuća godina je vrlo kratko vremensko razdoblje.

Međutim, studije posljednjih 120 000 godina pokazuju da su se katastrofalne promjene na

planetu doista dogodile u najnovijoj povijesti.

Geološke naslage ukazuju na to da su se događaji koje znanost trenutno smatra

nepovezanima dogodili tijekom ciklusa. Na primjer, kretanje magnetskih polova ne može

izazvati vulkanske erupcije ili glacijacije. Međutim, jasno ćete vidjeti da se baš to događalo i događa se upravo sada. Jer sada ulazimo u 12-tisućljetni ciklus.

Slike rastućih klimatskih kataklizmi, milijuna izgubljenih i uništenih ljudskih života, užasavaju.

Kataklizme eskaliraju, a mi tu ništa ne možemo učiniti. Pogotovo kada većina ljudi ne zna

prave razloge za ono što se događa. Uzrok globalnih klimatskih promjena na Zemlji i

kataklizmi koje se sada povećavaju na planetu uglavnom proizlaze iz astronomskih procesa s ciklusom od 12 tisuća godina i 24 tisuće godina. Ova cikličnost je neizbježna.

Znanost o Zemlji poznaje mnoge cikluse povezane s rotacijom Zemlje: promjenu dana i noći,

godišnjih doba. Poznati su i drugi – ciklusi Milankovitcha, ciklusi povezani s rotacijom drugih objekata u Sunčevom sustavu. Ali postoje i ciklusi koji nadilaze Sunčev sustav. Oni su

povezani s galaktičkim procesima. Neke je od njih moderna znanost već proučavala, a neki se tek počinju proučavati.

Ciklus koji određuje katastrofalne događaje na planetu je ciklus galaktičkih razmjera i nadilazi Sunčev sustav. Iz tog razloga, promjene se sada događaju ne samo na Zemlji, već i u

Sunčevom sustavu, pa čak i sa susjednim zvijezdama u našem kraku galaksije. Ova

informacija je dostupna u javnosti zahvaljujući naporima pojedinaca. Ciklus od 12 tisuća

godina trenutno je vrlo malo proučavan. Ali sada sudbina cijelog čovječanstva

ovisi o informacijama i istini o ovom ciklusu.

Sada je nemoguće ostati ravnodušan, jer je to jednostavno smrtonosno. Upravo sada čujete

u medijima da klimatske promjene samo povećavaju temperaturu atmosfere. Ali daleko je

od toga. Sada ulazimo u blok sve veće unutarnje aktivnosti Zemlje, koji određuje klimatske

promjene.

Planet doživljava velika geodinamička preustrojavanja. Povećana seizmička i vulkanska

aktivnost, povećana geotermalna temperatura, povećano otplinjavanje i mnoge druge

činjenice. Nažalost, danas znanost ne razmatra sve te aspekte sveobuhvatno. Ovo je fatalna

pogreška.

Procese koji se odvijaju počet ćemo razmatrati s gledišta suvremenog otapanja ledenjaka.

Koji su zapravo uzroci njihova topljenja?

Sada znamo da se otapanje ledenjaka Antarktika i Grenlanda događa odozdo prema gore,

zbog aktivacije otvora magme ispod njih. Magma se diže bliže površini u područjima tanke

kore i u zonama poznate magmatske aktivnosti, a to povećava vulkanske erupcije u oceanu i

na kopnu. Povećava se seizmičnost na dnu oceana, povećava se geotermalna toplina, a to

dovodi do zagrijavanja nižih slojeva oceanske vode. To pak dovodi do ubrzanih strujanja i

promjena u cirkulaciji atmosfere. Potresi se povećavaju i na kopnu, kroz rasjede se

oslobađaju zapaljivi plinovi, povećava se broj prirodnih požara. Podzemne vode u regijama s

tankom Zemljinom korom se abnormalno zagrijavaju. Nastaje sve više vrtača. Nastaju nove

pukotine koje vodu preusmjeravaju duboko u Zemlju. Svi procesi se intenziviraju.

Dirigent ovih promjena je jezgra našeg planeta koji prolazi kroz promjene u ciklusu od 12

tisuća godina zbog utjecaja vanjskog zračenja. Podcjenjujemo snagu jezgre; čini nam se da ako je jezgra toliko ogromna i troma, ne može utjecati na površinu Zemlje. Ali smo u zabludi, kao i sitne bakterije na kori jabuke, koje misle da su one razlog zašto jabuka pada na tlo u jesen.

Rečeno je da ulazimo u ciklus od 24 tisuće godina, a posljedice ulaska u ovu fazu mnogo su

složenije nego u slučaju kada čovječanstvo ulazi u ciklus od 12 tisuća godina.

Pokušajmo to objasniti na apstraktan način.

Primjerice, zamislimo sat, brojčanik na satu. Ovaj brojčanik sata je naša galaksija. Gore se

nalazi cijeli Svemir, njegov veliki dio. Dok ispod već postoje galaksije, a one su prema rubu

svemira, da tako kažemo. A na brojčaniku je 12 sati i 6 sati. 12 sati usmjereno je prema

svemiru, dok je 6 sati usmjereno prema rubu svemira.

Što je ciklus? Ovo treba razumjeti. Ciklus je kada je naša galaksija u stanju svoga okretanja, a stalno se okreće, pa je ciklus njezina okretanja točno 24 000 godina. Dakle, dva puta je

izložena zračenju. Drugim riječima, iz svemira, iz Univerzuma, iz galaksija postoji zraka

svjetlosti, poput lasera, koja jednostavno sjaji. Sjaji ne samo na našoj, već i na drugim

galaksijama. Dolazi do združivanja i slaganja. I to je vrlo teška interakcija – to nije svjetlo, to

je nešto malo drugačije.

Radi se o energiji. To je protok energije i vrlo snažno zračenje, kada uđemo u gravitacijsku

interakciju, u jako izraženu interakciju sa Svemirom, s masama galaksija duž jedne linije.

Recimo, na ovu liniju dođemo dva puta tijekom razdoblja rotacije. Kada dođemo do točke od

6 sati (to je ciklus od 12.000 godina), tada cijela naša galaksija iznad nas i brojni planeti

doživljavaju ovaj udar. Ali kad uđemo u ovo zračenje, i u to vrijeme smo na 12 sati, ispada da

smo na prvoj crti bojišnice. Uostalom, naš se planet nalazi u rukavcu Saphare, u rukavcu naše galaksije, planet se nalazi gotovo na rubu rukavca, pa se ispostavlja da nas ništa ne štiti. I poput mnogih drugih solarnih sustava, mi smo zapravo štit za našu galaksiju, za sve planete i sustave koji se nalaze niže. Stoga se događa mnogo jači utjecaj nego kada smo u točki od 6 sati, što znači, kada se okrenemo.

Zbog ovih interakcija koje se odvijaju, mnogi će ljudi postaviti pitanje: „Kako to? Jasno je da

se galaksija okreće. Događa li se to stalno ili kako?” Dakle, galaksija se ne okreće samo oko

sebe, već postoje i spiralna kretanja same galaksije u svemiru: ne samo oko svoje osi, već i

drugačije. I tako, ulazeći u ovaj ciklus, kada se sve to spoji, ovdje smo izloženi tom procesu

interakcije.

Zašto to u drugim vremenima nije toliko opasno? Zato što se u drugim trenucima tijekom 12

tisuća godina ovaj utjecaj događa duž tangentne linije, što znači, duž kose linije. Nema

izravnog zračenja. Ovo se može objasniti na primjeru Sunca. Zašto usred ljeta, dok je vruće i

Sunce je u zenitu, imamo najtoplije dane? Zato što zrake udaraju izravno. Ili kad sunce

počinje zalaziti ili dolazi jesen, na primjer, ili je zima – sunce je sa strane i zrake ide uz

tangentnu liniju, nema izravnog utjecaja. Zbog toga je toplo, ali ne previše. Tako utječe.

Ili još bolje, reći ćemo ovako, za potpuno pojednostavljeno razumijevanje. Zamislimo

sljedeće. Metak ispaljen iz pištolja leti strogo vodoravno. A meta je postavljena strogo

okomito. Dakle, metak je pogađa izravno. I ovdje, naravno, ako materijal nije sasvim čvrst,

brzina dovoljna, tvrdoća metka dovoljna – tada ovaj materijal biva probijen. No, dovoljno je

samo promijeniti kut naše mete da metak skrene pri dodiru. Drugim riječima, meta više nije

postavljena strogo okomito, već pod kutom. Dakle, kad pogodi metu, metak će se odbiti.

Isto je i ovdje: 12 tisuća godina događa se odbijanja ovih zraka i ne nanosi nam veliku štetu.

Ali kad postoji izravan utjecaj – tada počinju nevolje.

Definitivno znamo za klimatske promjene, i one su katastrofalne. Kada se vratimo u geološke

zapise, uzorke ledenih jezgara, podatke o vulkanima, otkrivamo da ne samo da se cikličnost

događala vrlo nedavno, nego i prilično često, i da je točno u skladu s tim velikim godišnjim

ciklusom – ciklusom yuga, ako hoćete – rasponom od dvadeset četiri do dvadeset šest tisuća

godina prolaska kroz vrlo zanimljive dijelove svemira.

Prije dvanaest tisuća godina bio je to Campi Flegrei u Italiji. Prije 24 000 godina to je bila

Tambora na Novom Zelandu. To je točno u skladu s ciklusom. Vratimo se trideset šest tisuća godina unatrag. Još jednom, isti super vulkan Italije, vulkanska

polja Campi Flegrei.

Moramo spomenuti i kralja svih nedavnih cikličkih katastrofa, a to je erupcija planine Toba

prije sedamdeset pet tisuća godina. I da vam dam predodžbu o tome koliko je Toba bila

ogromna i koliko je bila destruktivna. Kad je došlo do erupcije, ljudska se populacija smanjila na 7.000-10.000 ljudi.

Kada pogledate supervulkansku eksploziju, ona zasjenjuje bilo koje ljudsko oružje. Ona je

jednaka tisućama atomskih bombi Hirošime koje bi eksplodirale svake sekunde.

Količina materije izbačene u zrak toliko je velika da izaziva vulkanske zime. I to je ono što nas stvarno pogodi, jer kada se usjevi smanje, ljudi počinju gladovati. Ali nije u pitanju samo glad.

Da biste stvarno dobili predodžbu koliko su vulkani opasni, možemo istaknuti pad Rima. Što

se dogodilo tijekom toga? Ljudi su ogladnjeli, oboljeli i nastupila je Justinijanova kuga. I sto

milijuna ljudi u Europi umrlo je u nekoliko godina. Ubio ih je vulkan.

Borba u kojoj smo sada je borba za potencijalni opstanak naše vrste.

Suočavamo se sa stvarnom mogućnošću, ukoliko se ne saberemo i počnemo pripremati za

ovu kataklizmu, gašenja ljudskog života na Zemlji. Supervulkan je sasvim sposoban potpuno

uništiti neku vrstu.

I kažem, ako se ujedinimo, ako zaista stavimo svoja srca i svoje umove na zadatak da se

ispravno pripremimo, onda ne samo da bismo mogli preživjeti ono što dolazi, već bismo

mogli biti prva vrsta na ovom lijepom malom plavom planetu koja će preživjeti kroz sljedeće cikličko uništavanje.

Mislim da smo spremni za više. Mislim da smo došli do točke u našoj zrelosti kada bismo

mogli doći k sebi. Ne mislimo na ;”Oh, vlade će poduzeti ovo ili ono…” Ne. Mi, kao ljudi, možemo se početi okupljati i stvarno napraviti ogroman napredak prema tome.

To je sila ljubavi. To je jedinstvo. To je ujedinjenje čovječanstva.

Dakle. Tko će ujediniti ljude?

Možda smo to mi. Možda je to naš posao. Još uvijek imamo neograničen resurs kreativnosti koji možemo iskoristiti, kada se svi ujedinimo na putu prema zajedničkom cilju.  I uz tu ideju spremnosti, kada stvarno stanete i razmislite o tome, vi u biti niste sigurni u

svijetu, osim ako se i vaš susjed također ne pripremi. I tako je to stvarno dobar poticaj za

početak ujedinjenja.

To nije težak koncept za razumjeti. Da bismo imali civilizaciju koju ćemo predati svojoj djeci, da bismo im imali što ostaviti, moramo je prvo izgraditi.

Prisjetimo se riječi nekih ključnih ljudi u širenju propagande o utjecaju co2 na klimu.

“Nije li jedina nada za planet da će

industrijalizirane civilizacije propasti?

Nije li naša odgovornost da to ostvarimo?”

–  Maurice Strong ,

osnivač  UN-ovog programa za okoliš  (UNEP)

“Moramo se nositi s ovim problemom globalnog zatopljenja.

Čak i ako je teorija globalnog zatopljenja pogrešna,

činit ćemo pravu stvar u pogledu

ekonomske i ekološke politike.“

–  Timothy  Wirth ,

predsjednik Zaklade UN-a

• ••

ATMOSFHERIC Physicist, profesor meteorologije na MIT-u i bivši glavni autor IPCC-a  Richard

1. Lindzen, istražuje politiku i ideologiju iza CO2- centričnosti koja opsjeda agendu klimatskih promjena koje je stvorio čovjek. Njegov sažetak ide u samo srce – zašto je ugljični dioksid postao središnji dio globalne debate o klimi: “Za mnoge ljude, uključujući birokraciju u Vladi i ekološki pokret, pitanje je moć. Teško je zamisliti bolju točku poluge od ugljičnog dioksida za preuzimanje kontrole nad društvom. Neophodan je za proizvodnju energije, neophodan je za disanje. Ako ga demonizirate i steknete kontrolu nad njim, takoreći, kontrolirate sve. To je ljudima privlačno. Više od četrdeset godina otvoreno se govori da ovo pitanje treba pokušati iskoristiti u razne svrhe, od preraspodjele sjever/jug, do energetske neovisnosti, do bogzna čega…”•••
   
   
   

   “CO2 za različite ljude ima različitu privlačnost. Uostalom, što je to? – nije zagađivač,

   proizvod je disanja svakog živog bića, proizvod je disanja svih biljaka, neophodan je za život

   biljaka i fotosintezu, proizvod je svih industrijskih spaljivanja, proizvod je pogona – mislim,

   ako ste ikada željeli  točku poluge za kontrolu svega, od izdisaja do vožnje, ovo bi bio

   san. Dakle, ima neku vrstu temeljne privlačnosti za birokratski mentalitet.”

   Mnogi ljudi ovakvu politiku nazivaju birokratizmom jer postaje sve jasnije da cijelom pričom

   upravljaju birokrati koji s pravom znanošću nemaju nikakve veze. Ipak, birokratizam je

    

   moćno oružje, jer ima sve resurse ovog svijeta i može kupiti kakvu god studiju, model,

   znanstvenika, sveučilište. Nije li novac taj koji vrti gdje burgija neće? Ipak, svi novci ovog

   svijeta neće nas spasiti kad se sinkroniziraju klimatske kataklizme.

   Zaključno, želimo apelirati na klimatske znanstvenike koji brane antropogeni čimbenik –

   vrijeme je da pregazite svoj ponos i progovorite o pravim uzrocima klimatskih promjena. Kad

   cijeli svijet shvati kolika je to obmana i laž, da ste svojim kukavičlukom zatočili cijelo

   čovječanstvo… Sada je prilika da sve promijenite i pokažete svoje ljudske kvalitete. Još uvijek

   postoji mogućnost za ispraviti stvari. Ne trebamo ratovati jedni s drugima. Čovječanstvo

   trenutno ima samo jednog neprijatelja: klimu.

   Zapravo nije pitanje kolika je prosječna temperatura izvan našeg prozora. Pitanje je globalnih

   promjena, destruktivnih procesa koji se odvijaju na našem planetu. Oni se ne mogu mjeriti

   temperaturom – to su ciklični procesi, a moderna znanost treba zajedno raditi na

   proučavanju tih pojava.

   Prisjetite se što vas je dovelo u znanost. Potraga za istinom. Ta prirodna radoznalost,

   marljivost, pedantnost, strpljivost. I što je najvažnije – poštenje, poštenje prema sebi!

   Kreativno društvo kao model upravo služi da se ovakve stvari, kakve se događaju s

   klimatskim promjenama, ne događaju. Jedni vuku na jednu stranu i gledaju samo vlastite

   interese, neke uopće nije briga što se događa, dok su nekim ljudima zablokirani pristupi

   javnosti pa ne mogu iznijeti istinu na svjetlo dana. To se u Kreativnom društvu neće moći

   događati ako ga osnujemo, jer će čovjek i njegov interes biti jedini i dominantan.