Što se tiče mogućih rizika od davanja krvi cijepljenih, trenutno lovimo ribu u mutnoj vodi. Studija je nedavno pokazala da se mRNA tehnologija još uvijek može otkriti u krvi darivatelja do 28 dana nakon cijepljenja protiv Covida : ne može se isključiti mogućnost da bi primatelji ovih donacija mogli naknadno imati zdravstvenih problema sličnih onima mnogih cijepljenih ljudi s obzirom na trenutno stanje znanja: nema pouzdanih podataka koji bi opovrgli strahove mnogih kritičara lijekova za gensku terapiju u tom pogledu. Dok uzimanje mnogih lijekova dovodi do privremenog isključenja iz darivanja krvi i, na primjer, u Njemačkoj recimo PEI općenito savjetuje da se ne daje tijekom osam tjedana neposredno nakon infekcije SARS-CoV-2, nema ograničenja za osobe koje su cijepljene protiv Corone.

Montana: Rasprava o zabrani doniranja cjepiva

U Montani , republikanac Greg Kmetz stoga poziva na zabranu davanja krvi od ljudi cijepljenih mRNA cjepivima. Odgovarajući prijedlog zakona uveden je 17. veljače: njime se predlaže prekršaj za svakoga tko svjesno donira punu krv, plazmu, krvne produkte, krvne derivate, ljudsko tkivo, organe ili kosti koji sadrže “proteine ​​koji modificiraju gen, nanočestice, šiljaste proteine ​​s visokim brojem ​[sadržano] od strane Long Covid-19 ili drugih izolata uvedenih mRNA ili DNK cjepivima, mRNA ili DNK kemoterapijom ili drugom novom farmaceutskom mRNA ili DNK biotehnologijom.”

Kmetzov potez podupire još nekoliko republikanaca. “Mnogi moji birači se pitaju, samo zato što čujemo te dvije riječi ‘sigurno i učinkovito’ više od milijun puta, znači li to istinu?” Kmetz je tvrdio na saslušanju, napominjući da on politički predstavlja sve one, uključujući i one koji osiguravaju sigurnost zaliha krvi. Ostali zagovornici ukazivali su na opasnost od krvnih ugrušaka od cijepljenja ili su tvrdili da bi svatko trebao imati pravo na krv koja nije genetski modificirana, tako da se u hitnim situacijama ne treba brinuti o mogućim negativnim učincima darivanja.

Bez krvi cijepljenih ljudi jedva da je ostalo davanja

No, dotični zakon (House Bill 645) također izaziva protivljenje. Organizacije poput Vitalanta, koja upravlja sa 120 krvnih centara diljem SAD-a, upozoravaju da bi takav zakon smanjio zalihe krvi u Montani do 80 posto. Čelnik istraživačkog instituta Vitalant ide i dalje te upozorava da je više od 90 posto dosadašnjih darivatelja cijepljeno ili barem već zaraženo SARS-CoV-2. Glavni medicinski službenik američkog Crvenog križa u zapadnim Sjedinjenim Državama također govori o udjelu “cijepljenih” davalaca krvi od 80 posto: On konkretno misli na stopu cijepljenja u državi, gdje je 80 posto građana primilo najmanje jedno cijepljenje protiv Covida. Nacrt zakona ugrožava živote ljudi zbog posljedičnog nedostatka krvi darivatelja, se kritizira.

Potrebne su neovisne studije koje koriste velike uzorke kako bi se istražilo koliko dugo se mRNA tehnologija može detektirati u krvi onih koji su cijepljeni i koliki je rizik da primatelji doista pate od tipičnih nuspojava cijepljenja nakon donacije. No, u etabliranoj znanosti malo je interesa za takve studije – zbog čega je možda Kmetzov nacrt zakona formulirao posebno široko. Nekima je to predaleko pa barem preporučuju precizniju definiciju pacijenata s dugim covidom koje treba isključiti iz donacija. Neki sumnjaju i u izvedivost: najviše bi se u upitnik za darivatelje moglo staviti pitanje o cjepnom statusu, ali ne postoje testovi koji bi tu informaciju valjano provjerili.

Hoće li Kmetzov nacrt zakona doista biti i implementiran krajnje je upitno, barem zbog nadolazeće nestašice. Međutim, pozitivno je što se ponovno skreće pozornost na nedostatak jasnoće u vezi s mjestom mRNA cjepiva u tijelu cijepljenih ljudi i posljedičnim zdravstvenim rizicima (također za primatelje krvi, plazme i organa): Pritisak i prije ili kasnije će ipak biti više neovisnih istraga. Međutim, svatko tko je ovisan o darivanju krvi teško bi mogao izbjeći krv cijepljenih ljudi i to ne samo u SAD-u.