Ángel Fournier, glavni kubanski veslač posljednjih godina i smatran najboljim sportašem u povijesti Otoka u toj disciplini, iznenada je preminuo u četvrtak u Havani sa samo 35 godina.
Prema službenoj stranici Cubadebate, sportaš je preminuo od srčanog udara.
Rođen 31. prosinca 1987. u općini Guantanamo Caimanera, godinama je bio glavna figura na otoku u modalitetu jednosjeda.
Među njegovim glavnim natjecateljskim uspjesima su dvije srebrne medalje (Chingju 2013. i Sarasota 2017.) i jedna bronca (Amsterdam 2014.) na svjetskim prvenstvima. Također je osvajao medalje svih boja na različitim svjetskim kupovima u ovoj disciplini.
Fournier je također sudjelovao na tri Olimpijske igre kao pojedinačni igrač. Prvi je bio u Pekingu 2008., gdje je osvojio 12. mjesto i nije stigao do finala. Četiri godine kasnije, u Londonu 2012., osvojio je sedmo mjesto, a u Rio de Janeiru 2016. popravio je svoj rezultat, završivši u istoj disciplini na šestom mjestu.
Osvojio je četiri panamerička naslova: jedan u Guadalajari 2011.; dva u Torontu 2015. (samac i dvojac; uzeo je i srebro u četvercu na pariće) i još jedan u Limi 2019.
Prema službenim novinama Juventud Rebelde, Fournier se nakon zahtjeva za napuštanjem reprezentacije 2020. s obitelji nastanio u Sjedinjenim Državama, zemlji u kojoj je do sada živio.
Prošlog siječnja rekao je za Cibercubu da je 2019. prošao kroz “kardiovaskularne poteškoće, ali ih je već prevladao; nakon toga sam osvojio zlatnu medalju na Panameričkim igrama u Limi i brončanu medalju na Svjetskom kupu u Poljskoj.”
“Međutim, između pandemije Covida, kojoj se nije nazirao kraj, i suprugine trudnoće, odlučio sam zatražiti mirovinu. S prvom kćeri već sam izgubio sve što znači biti otac u tim lijepim počecima, s drugom Nisam. Želio sam da se i meni dogodi ista stvar”, objasnio je.
O povijesnom egzodusu sportaša koji Kuba proživljava, komentirao je: “Tko želi ostati ako nema kruha za doručak, ako nakon napornog treninga nema ručka u podne? Boga mi! Osim toga, oni nisu samo veslači ili kanuisti, oni su i iz drugih sportova: igrači bejzbola, hrvači, boksači, atletičari… od olimpijskih i svjetskih prvaka i osvajača medalja do obećanja koja žele sebi probiti put. Mladi ljudi vide što se događa s onima koji su nam dali toliko slave i radije se odlučuju za budućnost koja jamči napredak za njihovu obitelj i za njih same. Druga su vremena. Sportski pokret na Kubi je kaotičan.”
I zaključio: “Nova generacija, bez poticaja, želi se dokazati na drugim mjestima, trenirati u pristojnim uvjetima. Njihove odluke nisu nimalo zamjerljive. To su hrabre, čvrste odluke i moraju se poštovati.”
