Ne treba puno dvojiti pred brojnim kipovima koje je oblikovala Marija Ujević-Galetović (Zagreb, 20.listopada 1933. – Zagreb, 13. ožujka 2023.) stoga što je njezin kiparski rukopis odmah prepoznatljiv. Mek, obli, očišćen svakog viška, elegantan, taktilan, kultiviran, moderan. Po svojoj prilici jedna je od najzastupljenijih kiparica sa spomenicima postavljenim u javnom prostoru. U Staroj Vlaškoj u Zagrebu je August Šenoa, koji se naslonio na austro-ugarski oglasni stup, kako bi i taj urbani identitet Zagreba dobio svoj spomenik, ali i da Šenoa dobije prostor na kojem se mogu ispisati njegove riječi. Mirno i dostojanstveno stoji filozof Frane Petrić u Cresu pred svojom vilom, u „sretnom gradu“, prema novom renesansnom konceptu grada bez srednjevjekovnih zidina, otvorenom prema moru. U prolazu Ilica –Bogovićeva u Zagrebu svira nam njezin Vlaho Paljetak, a u Osoru, gradu muzike i skulptura, u fotelju uvalio se Jakov Gotovac. Po njemu se penju djeca brojnih turista i sjedaju mu u krilo, tako da se taj spomenik nalazi u albumima po cijelom svijetu.

Ako prigovaraju neki spomeniku književnika Miroslava Krleže, možda mu je doista svjesno ili podsvjesno razvukla hlače kao u klauna i dala mu pokajnički izraz lica, budući da je Hrvatsku enciklopediju pokrenuo i vodio njezin otac Mate Ujević  prije rata (Drugog svjetskog), da bi se Leksikografski zavod poslije rata nazvao Miroslav Krleža, u kojem je naš uvaženi književnik odigrao ulogu drugog osnivača. Tako, pričaju Šibenčani,  da je Marija Ujević koja je oblikovala monumentalni lik kralja Petra Krešimira IV., kralja koji je vladao Dalmacijom i Hrvatskom (Regnum Dalmatiae et Chroatiae) postavljenog u šibenski perivoj R. Visianija, ostavila  bez krune, jer je naša vrsna kiparica tražila da joj se pokaže originalna kruna kao predložak, ali naši povjesničari nisu točno znali kako izgleda, niti su se domislili je li kruna ostala u Budimu, Beču ili je u Vatikanu.

„Trkač“ na Aleji skulptura na Savskom nasipu u Zagrebu bliži je skulpturi „Žena mačka“ i cijelom tom ciklusu, čistoj elegantnoj stilizaciji nadrealnih elemenata, skulpturi koja je snažno nadahnula, usput rećeno, Stephana Lupina. Jedan od radova koji mi je Marija s ponosom pokazivala je Memorijalna kapela Bruni Bušiću na zagrebačkom Mirogoju iz 1997.-1999.. Tamna kocka u kojoj vise staklene, prozirne „suze“, odaje strogost koncepcije koja u svom minimalizmu ima sažetu energiju sućuti i pijeteta. Izložba slika koju je priredila u Zagrebu 2017. pokazala je izvanredan kultivirani odnos prema bojama i sadržaju koji je nosio gdjekad elemente nadrealne figuracije u doziranoj igri sa svakodnevicom. To izražaja je došla potpuna jednostavnost kompozicije koja je unutar toga bila bogata finim dekorativnim detaljima.

Marija Ujević-Galetović predavala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je i sama diplomirala 1958. u klasi prof. Frane Kršinića, koji je nesumnjivo prenio na mladu Mariju osjećaj za fine oble, meke volumene i redukciju svakog suvišnog detalja. Nakon zagrebačke Akademije Marija Ujević-Galetović usavršavala se na londonskoj Central School of Art. Kao profesorica odgojila je mnoge kipare, a zaslužno je dosegla i titulu akademkinje HAZU.