Moć

Moć

Slab čovjek nije toliko „teret“ drugima, koliko je teret samome sebi. Što je slabost? Izuzetna melankolija i razdražljivost. To znam, jer su to i moje osobine, ali u čemu je stvar? Stvar je kako se nosiš s time. Ako plasiraš samo traljavosti i pi*darije, ništa od tebe; ali opet, ponavljam: to radiš radi sebe, a ne radi drugih.

Što je još slabost? Slabost je lijenost; ali lijenost iz jedne duhovne dimenzije i perspektive; a to je u biti, da ne posjeduješ sklonost ka razvijanju teorija i brušenju umijeća. Dakle, moraš imati nekakvu tehniku, nešto u čemu si dobar – i to onda usavršavati.

Što je, dalje, slabost? Slabost je vezanost ili ovisnost o nekome ili nečemu. No, ako bi išli u krajnost, onda su svi ljudi slabi, manje-više.

U čemu je opet stvar? Stvar je biti svjestan određenog hendikepa, s ciljem (a to je glavno) da ga određenim metodama, u određenom intervalu ili periodu, kad ojačaš, skineš s *urca, odnosno da ga odbaciš, stopiraš, blokiraš, neutraliziraš i u konačnici: nadvladaš i prevladaš.

Dok si toga svjestan, dobro je, jer ima šanse. I sve dok na tome radiš, isto je dobro. U tom slučaju prihvati pomoć; ali samo kao trenutni „ustupak“ – koji te drži u stabilnosti dok u potpunosti ne razviješ sve najjače duhovne i fizičke moći.

Dakle, rad na sebi. A što je onda slabost? Slab je onaj koji ne radi na sebi, niti to pokušava, ili pak „misli“ da je „*eben“, „kul“, prihvatljiv itd. – takav kakav je, a vuče „repove“ trauma iz osnovne škole. I to je dobro, pod uvjetom da se s tim namjeravaš obračunati i da konzistentno na tome radiš.

Dakle, što je u konačnici ultimativna slabost? To je potpuni nedostatak vizije, perspektive, introspekcije i analize. Ako to nemaš, s ničim (živim) ne možeš ni započeti.

Što dakle, sa slabima? Pokušati ih „natjerati“ da izađu iz lažne zone komfora i počnu preuzimati odgovornost, u smislu duhovnog napretka i nadogradnje; a baza u svemu tome, mora biti, neizostavno, i fizički trening.

To sve još uključuje i disciplinu i suzdržanost. To uključuje i određeni mazohizam. To uključuje rano buđenje, bar u 5h. Ali, isto tako i isplanirani dan. Bez rutine se ne može. Nema tolerancije za ikakva „opravdanja“ itd. Čovjek mora biti jak. Zašto? Da dokaže samome sebi kako ima snage nositi se sa samim sobom.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp