Elektronički karton pacijenata (ePA) vrlo je kontroverzan, i to s pravom. Činjenica je: da su postojale uvjerljive prednosti ePA za stanovništvo, ne bi bilo potrebe za uvođenjem opt-out postupka. Lauterbach se kladi da su građani ili previše lijeni ili – u slučaju starijih građana – premalo tehnički potkovani da bi se bunili: Do 2025. trebalo bi postići da 80 posto osiguranika koristi ePA. Lauterbach oduševljeno poboljšava skrb jer bi se time izbjeglo dupliranje pregleda i kritične interakcije lijekova. Međutim, oni pacijenti koji doista nisu u mogućnosti predočiti svoj plan liječenja svom liječniku i koji slučajno daju iste pretrage nekoliko puta, već dugo mogu slobodno koristiti EHR – za ostale osiguranike (a time i za većinu) ovi aspekti su nebitni.

Za njemačkog ministra nezdravstva fokus nikada nije bio na zdravlju građana – to je impresivno dokazao u tzv. pandemiji. Onaj tko s gotovo dvije godine zakašnjenja prizna nuspojave eksperimentalnog lijeka za gensku terapiju koji je htio legalno nametnuti ljudima, svima je otkrio svoje prioritete i stoga više ne zaslužuje povjerenje. Baš kao što se kod takozvanih cijepljenja radi o profitu farmaceutske industrije, ona se također navodi kao korisnik ePA: Nakon što je BioNTech najavio da će svoj kontroverzni projekt istraživanja raka provesti u Velikoj Britaniji umjesto u Njemačkoj, planirana digitalizacija zdravstvenog sustava odjednom je krenula vrlo brzo .

Podaci za Big Pharmu – bez mogućnosti prigovora

Osjetljivi podaci iz elektroničkog dosjea pacijenata trebali bi teći u podatkovni centar zdravstvenih istraživanja (iz Saveznog instituta za lijekove i medicinske proizvode), gdje sveučilišta te farmaceutske i zdravstvene tvrtke mogu podnijeti zahtjeve za pristup podacima. Zasad je nejasno tko će točno imati financijsku korist od toga – neće to biti građani. Podaci su pseudonimizirani (tj. ključ se može koristiti za utvrđivanje točnog identiteta pojedinaca kojima skupovi podataka pripadaju).

Sada građani ePA-e mogu barem prigovoriti – ali postoje daljnji podaci koji bi trebali stići u Big Pharmu: ” Svijet “ (iza barijere plaćanja) već je istaknuo da stope naplate zakonskih društava za zdravstveno osiguranje, koje su središnji od listopada 2022. pohranjen u istraživačkom podatkovnom centru mogu pristupiti tvrtke.

Pikantno: Građanin tome nema načina proturječiti. To uključuje opsežne podatke od 73 milijuna osiguranih osoba – uključujući informacije o medicinskim dijagnozama, tretmanima, operacijama i lijekovima. Također su samo pseudonimizirani (a ne anonimizirani). Podaci se moraju izbrisati tek nakon 30 godina. Ova baza podataka stvorena je 2019. godine zakonom Jensa Spahna, ali Lauterbach ne smatra potrebnim sada prilagoditi propis – s obzirom na daljnju upotrebu podataka za “istraživanje” – i osigurati da stanovništvo može koristiti svoje podatke i uloženim prigovorom ih zaštititi. To daje dubok uvid – iako Lauterbachov pristup ne bi trebao nikoga iznenaditi.

Razvlastiti tijela za zaštitu podataka

Kako izvještava heise.de, novi zakon Lauterbacha učinkovito lišava ovlasti i Saveznog ureda za informacijsku sigurnost (BSI) i Saveznog povjerenika za zaštitu podataka (BfDI). Lauterbach im želi ukinuti “klasično pravo veta u smislu sporazuma”. Od tada savezna tijela nadležna za zaštitu podataka i informatičku sigurnost mogu sudjelovati samo u jednom savjetodavnom odboru. Savezni povjerenik za zaštitu podataka Ulrich Kelber je – što nije iznenađujuće – prethodno kritizirao Lauterbachovu inicijativu i izrazio zabrinutost oko postupka isključivanja. To ga sada očito skupo košta.

Na kraju, prvenstveno na građanima treba biti da spriječe sve veće narušavanje zaštite podataka. Ako šutiš, ne moraš se nužno složiti – ali ništa ne mijenjaš.