Najbolji trenutak u životu je onaj kada postaneš skupljač dobrih trenutaka. Tada počinješ cijeniti svoje vrijeme i postaješ vrlo pažljiv oko toga kako izgledaju tvoji trenuci. Čim osjetiš da je nešto krenulo krivim smjerom, odmah odlaziš, štiteći sebe i svoje trenutke. Dan ide. Bježi. Nemaš vremena za loše energije. Tako brzo kako prođe jedan dan, proći će i život.

Moraš čuvati sebe, tko će ako nećeš ti? Bez problema okrenut ću danas leđa lošim ljudima za koje vidim da mi žele ili čine zlo. Nekad mi je za to trebala cijela vječnost, pokušavala sam sebe uvjeriti kako možda ima šanse da ipak nisu onakvi kakvima su se činili. Ali bili su – lažljivi, pokvareni, koristoljubivi, spletkari,…

Stalno sam im nalazila opravdanja, danas više ne. Nemam vremena. Ne trebaju mi više takve životne lekcije. Naučila sam ih. Neki ljudi ih nikada ne nauče te dočekaju starost okruženi krivim ljudima. Radije biti sam, nego okružen lošim energijama i ljudima koji nisu ni iskreni, ni poticajni i koji će ti bez problema okrenuti leđa kada za to dođe pogodan trenutak, onaj koji ih razotkriva i u potpunosti demaskira.

Svijet je jedan veliki maskenbal. I kada padnu maske, većina ljudi bježi glavom bez obzira, jer jedino s maskom na licu znaju funkcionirati u društvu. Kada im skineš masku, nestaju. Takvi nam ne trebaju na putovanju zvanom Život.

Ne trebaju nam maske. Trebaju nam iskrena lica i pogledi u kojima se možemo ogledati, oči u čijoj se iskrenosti možemo okupati kao u najljepšem i najbistrijem jezeru.

Priznajmo sebi koliko volimo iskrene, drage, tople i ugodne ljude. Rijetki su, ali ima ih. Budimo takvi, budimo svakome tko nas poznaje ugodno društvo. U tome je tajna. U ugodnosti. Ugodnost društva čini naše trenutke posebnima. Nitko nema pravo učiniti trenutak nečijeg života neugodnim. Budimo jedni drugima ugodni.

Nema boljeg kolekcionarstva od skupljanja lijepih trenutaka. Nisam to prije znala, ali nakon jednog specifičnog životnog razdoblja tijekom kojeg sam osvijestila svaki novi trenutak kao novi početak – kao novo rođenje, to jako dobro znam. Svako drugo kolekcionarstvo je potpuno beskorisno i potpuni je gubitak vremena.

Ljudi skupljaju svakojake stvari tijekom života i onda im u jednom trenutku te materijalne stvari postanu teret. Što će s tim svojim kolekcijama koječega sada kada vrijeme sve brže leti i kada se bliži kraj njihova životnog putovanja? Što ako njihovi potomci nemaju interes za umjetnine koje su tako marljivo skupljali? Ili za njihovu kolekciju maraka ili rijetkih novčića? Donirat će ih gradskim muzejima.

Numizmatičari i ostali kolekcionari igrali su se, bilo im je zabavno, ali možda bi im život bio ljepši da su bili skupljači lijepih trenutaka. Vezanost za materijalne stvari je bolesna. Ona od ljudi čini robove, a da toga nisu svjesni. Trebamo se osloboditi vezanosti za stvari. To su samo rekviziti pozornice na kojoj se svi mi nalazimo. Svi smo tu u prolazu. Ne vežimo se stoga ni za što opipljivo, već radimo na tome da u svoja sjećanja upišemo što više lijepih trenutaka. Svaki je od njih biser koji nema cijenu.

I, ne bojmo se demona – nosača bočica s otrovom, postavljača prepreka i podmetača zamki. Ima ih svaka bajka. Oni su začini bajkama. Sreća je prevladati ih i pobijediti. Oni su izazov koji se pojavio pred nama kao neki negativac u računalnoj igrici koji je tu kako bi nas spriječio u uživanju u životu i ukrao nam trenutke koji bi mogli biti lijepi, ali, eto, neće biti zahvaljujući njima – demonima. Njihova je misija krađa trenutaka svakome tko im se nađe na putu. Sjetimo se toga kada ih sretnemo i ne brinimo se ni zbog čega.

Ne zaboravimo da i anđeli dežuraju danonoćno kako bi nam pomogli da se što prije vratimo sebi i kako bismo samima sebi dokazali koliko brzo možemo preskočiti neku prepreku, zaobići je i onda se brže – bolje vratiti onome što najviše volimo – skupljanju lijepih trenutaka.

Ne gubimo vrijeme na kradljivce ljepote naših trenutaka. Oni će se uvijek periodično pojavljivati na stazama svačijeg života. Nakon svakog susreta s njima još ćemo se više veseliti svakom novom lijepom trenutku. Još ćemo ga više voljeti i u njemu uživati. Nakon tih neugodnih trenutaka koje smo morali izgubiti s demonima, još ćemo više voljeti naše životne anđele, naše iskrene prijatelje s kojima je život lijep i svaki trenutak više nego ugodan.

Ne tugujmo nikad za izgubljenim vremenom. Nema izgubljenog vremena. To je bilo naše vrijeme učenja. Sada je to iza nas. Ništa nije izgubljeno. Sve ima svoj smisao. Veselimo se radije lijepim trenucima života. I skupimo ih što više možemo. Svaki je od njih još jedna naša nova pobjeda u igri zvanoj Život. Koje li kolekcije. Neprocjenjive. I kada misliš da si na kraju, s takvom neprocjenjivom kolekcijom – zapravo si na početku. I vrijeme ti je prijatelj, jer si ga na vrijeme počeo poklanjati onome što je vrijedilo više od svega – ljepoti svakog trenutka.