Prijatelj mi je napisao: „Zamisli, ide Uskrs, a mi u Slavoniji ne možemo od naših seljaka kupiti naše domaće proizvode koje godinama kupujemo – zdravu i sigurnu hranu. Čemu to vodi? Kod nas su danas na tržnici zaprijetili seljacima da više ne mogu prodavati mesne prerađevine na tezgama, jaja ni mliječne prerađevine. Nekima su oduzeli robu, hranu koju prodaju, kobasice, slanine, šunke…“
Evo – počeli su zabranjivati seljacima prodaju domaćih proizvoda. Kako to da to našoj naciji ne smeta? Koliko to poveza imamo preko očiju? U svojoj sebičnosti sami ćemo sebi zatrti sjeme. Ako sebe volimo onda bismo trebali stati uz naše seljake jer bez njih nema ni nama života.
Što nas čeka kad njih zabrane? GMO za tri obroka plus 3d šnicla. Koliko ćemo tako opstati? Život je domino, kad jedna kockica padne, past će i druga i doći će red i na našu. Krajnje je vrijeme da prestanemo kopirati tuđe nametnute zakone i da svoju zemlju uredimo po našim mjerilima.
Promjena kreće od pojedinca. Prestanimo igrati po njihovim pravilima. Ne trošimo više na uvozne proizvode, prestanimo financirati uvozni lobi. Ne daju seljacima prodavati jaja i mesne proizvode… E, pa onda trebamo biti bez toga sve dotle dok nam ne vrate naše hrvatske proizvode koje je dala naša zemlja i naš narod. Budimo domoljubni na pravi način. U praksi, a ne samo u teoriji. Svatko od nas može dati svoj mali doprinos vraćanju našim izvornim vrijednostima i spašavanju svega što je naše.
