Sandra Rubić – Lice ljubavi

Sandra Rubić – Lice ljubavi

Kako li je samo Ljubav lijepa… Ona ne dolazi kad tragamo za njom. Kad je želimo ili insceniramo. Ni kad je glumimo. Mnogi su ljudi glumili ljubav iz očaja. Ili usamljenosti. Ili zato da dokažu nešto… Pa onda im duša bude kao pustinja.

Ali Ljubav je dama koja dolazi na čisto. I kad ona hoće. I kad je čovjek spreman. Baš spreman. Spreman prihvatiti. Da mu ništa nije “kao”. I kad više ne uspoređuje. I kad ne razmišlja bi li ili ne bi. Kad ne misli “a daj bilo što”. Ili kad misli “to je to”.

Pa sad ti znaj…

Ali, znat ćeš. Znat ćeš potpuno i bez greške. Pa ćeš se čuditi kakvo lice Ljubav ima. Ona je jednostavno genijalna. I onda ćeš se pitati kako si uopće pristao na bilo što, što je manje od Ljubavi. Ali ne treba žaliti. U životu imamo dva vremena gledati njeno predivno lice. Vrijeme iza rođenja, dok nam još fizički vid nije formiran i vrijeme nakon što smo se nagledali svih onih lica neljubavi.

Kad ugledaš lice Ljubavi, neće ti biti žao ni umrijeti. Ona je mir kroz koji teče životnost. Ona je radost koja miluje tijelo. Sva naša tijela. Izlazi iz nas i zrači kao Sunce. Pa se kupaš u toj toplini i svjetlosti.

Kako uopće znati da si postao Ona? Prepoznat ćeš to stanje kad ugledaš svakodnevna mala čuda. Ona mala čuda što miluju dušu… Onda kad osjetiš koliko si beskonačan i kako grliš tu beskonačnost…

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp