Isus revolucija

Isus revolucija

Film ‘Jesus Revolution’ nastao je po istinitom događaju iz ranih ’70-tih godina u Kaliforniji i govori o prehtodnoj velikoj podjeli u američkom društvu, na konzervativce i hipije, podsjećajući nas na jedno lijepo vrijeme, ali i na to da su društvene podjele oduvijek postojale. 

Chuck Smith (Kelsey Grammer) je pastor koji vodi odumiruću, dosadnjikavu crkvu punu starčadi, a njegova kćer se priključuje hipi pokretu koji pokušava odbaciti stare regule te kroz glazbu i halucinogene droge doći do istine.

Spletom okolnosti u njihov život ulazi Lonnie Frisbee (Jonathan Roumie), mladi propovjednik koji je revno tražio više stanje svijesti, čuo svu muziku, čvaknuo sve droge i shvatio da je to – kao i religijska rigidnost bez duhovnosti – samo još jedna laž.

Smith otvara vrata svoje crkve hipijima i događa se “Isus revolucija”: tisuće i tisuće mladih ljudi u potrazi za Istinom dolaze slušati propovjedi Frisbeeja i Smitha, biti dotaknuti Duhom Svetim i krstiti se. Jedan od njih je i Greg Laurie (Joel Courtney).

I dok će Frisbee kasnije zabrijati da je on taj koji donosi probuđenje (nije rijetkost da one koje Bog poziva sotona sruši kroz ego) i gotovo potpuno izgubiti vjeru, a Smith svoju službu privoditi kraju, upravo će Laurie potaknut Duhom osnovati Calvary Chapel – jednu od najvećih kršćanskih zajednica u SAD-u i danas.

Zanimljiv detalj je da je film snimljen za samo 15 milijuna dolara, a do sada je zaradio vrtoglavih 52 milijuna dolara. To pokazuje i da su u Americi ljudi gladni normalnih, inspirativnih priča. I potpuno siti šopanja woke ideološkim glupostima.

No uz to što je ‘Jesus Revolution’ hommage nekom normalnijem svijetu iz prošlosti i lijepa priča o potrazi mladih ljudi za Istinom, podsjeća nas da podijeljenost društva u kojoj danas živimo nije nikakva novost i da je zapravo oduvijek postojala.

Podsjeća nas da većina onih na suprotnoj strani nisu zli i pokvareni, već samo – izgubljeni.

I podsjeća nas da ne smijemo te ljude otpisati i ljubomorno čuvati svoje odumiruće i dosadnjikave zajednice grčevito držeći Istinu za sebe, već im moramo – otvoriti svoja vrata i svoje ruke, kako bi Istina došla i do njih.

Umjesto podjele na “klečavce” i “kmečavce”, gledanje preko nišana i skakanje jednih drugima za vrat, ovaj film nas vjernike poziva da na mržnju ne odgovaramo pasivnom flagelacijom, već aktivnom ljubavlju. Tada će doći i probuđenje.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp