- Ivan Pernar
- 16/04/2023
- 21:54
Sjećam se kad sam kod Bujanca najavio da idem za Zambiju. Mnogi od vas su vjerovali u mene, da ću odraditi sve kako treba i da vas neću razočarati. Mediji su tada govorili, da sam ja krenuo, ali ne za Zambiju, potom da me neće pustit u Zambiju, pa da ja nikakvog tužitelja nisam vidio, pa da ja neću biti svjedok, sad pak tvrde da moje svjedočenje nije bitno i da ja nemam što za reći…
Ali ako zaista nije bitno i ako ja nemam što za reći, čemu ulaganje sve te energije u moju diskreditaciju i omalovažavanje? Čemu toliki hejterski članci, optuživanje mene za sve i svašta ako sam ja nebitan lik u cijeloj priči?
Čemu sazivanje sudskog ročišta u predmetu starom 8 godina i inzistiranje na tome da se isto održi iako je jasno da mu ne mogu pristupiti? Bit će zanimljivo ako ih u Zambiji osude na višegodišnje kazne zatvora, a pravosudna inspekcija u Hrvatskoj nastavi inzistirati na tome da je sve bilo po zakonu.
Tada će i najveći slijepci dovesti u pitanje način na koji naše pravosuđe funkcionira. Po mom sudu ovaj slučaj više govori o našem pravosuđu nego o ovih 8 optuženika. Iako je njih osmero na optuženičkoj klupi, smatram da se zapravo sudi našem pravosuđu i da će presuda više reći o njemu, nego o samim optuženicima jer bez podrške “našeg” pravnog sustava nikad se oni ne bi našli u poziciji u kojoj se sada nalaze jer nikada ne bi mogli ishoditi dokumente s kojima su krenuli put Zambije.
Braneći njih, HDZ (stranka pravomoćno osuđena za kriminal), zapravo brani “naše” pravosuđe jer ono stoji iza hrvatskih dokumenata kojima oni mašu. A braneći “naše” pravosuđe – brane i sebe jer su oni pisali zakone i kadrovirali po sudovima.
