Ukratko, to što „rade“ – ničemu ne služi. Pare se troše na takve pi*darije, gledano i iz aspekta globalnih korporacija i institucija, ali i iz perspektive svakidašnjih potrošača. Tu na snagu stupa marketing, koji je postao glavna premisa: prodaj, podvali, zaradi, zakini, prevari, uvali, uvjeri, nagovori, isperi (mozak) – a to se odnosi na svakog aktera koji se služi bilo kakvom vrstom oglašavanja.

Jer što je to sve? To je bitka za preživljavanje koja nema sluha za zakinute, oštećene, ugrožene, osiromašene i bespomoćne. Oni su zapravo svedeni na puki teret, i kad bi neki od aktera, to samo mogli, izbrisali bi tu navedenu strukturu iz društva; iako je na neki način to i učinjeno, jer za njih vrijede, odnosno ne vrijede – nikakva prava, koja isključivo štite bogate, utjecajne i dominantne.

Imamo polarizaciju, s tim, da ova slabija, ali brojnija skupina, nema ni snage, ni žara, ni hrabrosti, ni vizije – kako se suprotstaviti ovim krvožednim akterima koji isfuravaju priču natjecanja, konkurencije i borbe na život i smrt.

Ukoliko nisi „učlanjen“ – u matricu, tj. ukoliko si nekim slučajem beskućnik, ti zapravo i ne postojiš. Ali to je samo jedna skupina. Ima tu masu drugih faktora koji sprječavaju raznovrsne talente koji bi mogli štošta, ali primjerice: vise na burzi.

Dakle, sve što se plasira je u temelju pogrešno – apsolutno sve. I sve dok ljudi ne uključe svoj mozak, tj. logiku, neće biti poboljšanja, niti napretka. U to u što se ljudi „kunu“ – u svoje dosege tehnologije – to će ih na kraju izjesti i uništiti, tako da od svega, čovjek – u pravom smislu riječi – više neće ni živjeti na Zemlji.