Strah i je i nije opravdan. Otpori jesu i nisu nešto što treba slušati i čemu treba vjerovati.

Sve ovisi u kojoj mjeri živite svjestan život, a u kojoj mjeri ste na autopilotu. Sve ovisi kako se u svojoj koži osjećate, što doživljavate u svojoj vanjskoj realnosti te što želite i očekujete od sebe, drugih i svog života. No, kako god bilo, ti otpori definitivno nisu intuicija.

Ukoliko svoj život živite većinom na autopilotu (a to znači da vašim ponašanjem i mislima upravljaju podsvjesni programi, potisnute emocije i majmunski um), pritom ste se pomirili da je sasvim „normalno“ osjećati se u vlastitoj koži kako se osjećate i u vanjskoj realnosti doživljavati što doživljavate, tada je strah od kopanja po podsvijesti opravdan iz vašeg stanja svijesti. U takvom stanju svijesti dozvoljavate da otpori od promjene upravljaju vašim životom, a kada to dozvolite, tada u vaš život stižu situacije koje logično i s lakoćom možete protumačiti kao dokaz i potvrdu da ste u pravu i da je opasno kopati po vlastitoj podsvijesti.

Ukoliko svoj život živite u velikoj mjeri na autopilotu, ali se nikako ne možete pomiriti da je vaše unutarnje stanje i ono što vam se događa u vanjskoj realnosti nešto što je prirodno i što želite nastaviti doživljavati, tada je strah od kopanja po vlastitoj podsvijesti djelomično opravdan.

Zašto?

U takvoj fazi razvoja svijesti postoji dio vas koji želi promjenu, koji zna da postoji nešto bolje te da možete i zaslužujete bolje, a u isto vrijeme postoje dijelovi vas koji pod svaku cijenu žele spriječiti promjenu, koji su se naviknuli tako preživljavati i ti dijelovi vas napravit će sve da vas odmaknu od ideje kopanja po podsvijesti. U takvoj fazi razvoja događaju se situacije koje možete s lakoćom protumačiti kao dokaze da ste na dobrom putu i da trebate nastaviti s promjenom, no događaju se i situacije koje je lakše protumačiti kao dokaze da je sve to glupost, uzaludno trošenje novaca, vremena i drugih vrsta energije. U takvoj fazi razvoja majmunski um želi preživjeti, a izvorni dio vas želi doći do izražaja i želi u sve većoj mjeri početi upravljati vašim životom.

U toj fazi razvoja svijesti postoji mali milijun različitih otpora. I što idete dalje u svom razvoju, ti otpori su sve profinjeniji i sve teže uočljiviji. No, svaki put kada prihvatite cijelu tu unutarnju zbrku, kada shvatite da postoje otpori i da imate izbor ići niz dlaku otporu ili se s njime suočiti, vi zapravo razvijate moć izbora i snagu svoje svijesti. Svaki puta kada izaberete ići niz dlaku otporu, vi birate stagnaciju razvoja svoje svijesti. Svaki puta kada odlučite suočiti se sa svojim otporom i usprkos otporu napraviti neku promjenu, vi trenirate i razvijate svoju svijest, svoju snagu, svoju slobodu, svoje autentično Ja… Nakon svake takve unutarnje „pobjede“ počinjete u sve većoj mjeri osjećati promjene u svom tijelu, u svojim emocijama, mislima, doživljavanju svijeta, sposobnosti nošenja sa stresom, u međuljudskim odnosima…

Nakon što dobijete desetke i stotine, možda i tisuće takvih unutarnjih „bitaka“, vaša svijest dolazi do točke razvoja u kojoj strah od kopanja po podsvijesti postaje potpuno neopravdan. Tada shvaćate da sve što se nalazi u podsvijesti utječe na vaš život bez obzira jeste li vi toga svjesni ili ne i bez obzira znate li što se u vašoj podsvijesti nalazi ili ne znate. Od prave istine o vašem unutarnjem stanju duboko u podsvjesnom i nesvjesnom dijelu vas, o pravom stanju vaše protočnosti za različite energije unutar cjelokupnog bića možete pokušati pobjeći, no svaki takav pokušaj automatski je osuđen na propast jer ono što treba biti promijenjeno, što treba nadrasti, od čega se treba energetski odvezati, deidentificirati, kad-tad reflektirat će se u nekom području našeg života. Kod nekih i nekad to će se odraziti na fizičko i/ili psihičko stanje, na financijsku situaciju, na međuljudske odnose, (ne)plodnost, ljubav…

I u jednom trenutku shvatite kako je puno lakše ići kroz život svjesno promatrajući svoja unutarnja stanja i svjesno promatrajući ono što se događa izvan vas kao ogledalo vaših pravih unutarnjih stanja i te refleksije shvatiti kao poziv na iscjeljenje nekih ranjenih unutarnjih dijelova sebe. I nakon toga shvatite kako je bilo koja vrsta samozavaravanja dugoročno štetna za vas i druge. Tada shvatite kako bilo kakav pokušaj manipuliranja Životom i drugim ljudima je za vas i druge također dugoročno štetan. Tada shvatite da je najlakše, najbrže i najbolje za vas (a često i za druge ljude), svakodnevno brinuti o svom energetskom stanju i o unutrašnjoj higijeni. I tada život počinje teći. Počinju se događati čuda, sinkroniciteti, promjene koje niste zamišljali niti u najluđim snovima… I vrlo često se dogodi da pomislite: „Ovo nije uopće ono što sam planirala u svom životu i kako god da je nekad izazovno, ne bih mijenjala niti jednu sekundu svog života nizašto.“

Ljudi koji aktivno razvijaju svoju svijest nisu opterećeni tuđim životima, znaju reći ne, cijene svoj mir, znaju svoje jake i slabe strane, ne bacaju svoje životno vrijeme uzalud, ponosni su na sebe, protočni su za emocije, spremni su preispitati vlastita uvjerenja, različitosti ne shvaćaju kao prijetnju i razlog za sukob/natjecanje/borbu moći, već ih shvaćaju kao bogatstvo, priliku za učenje i divljenje raznovrsnosti života…

Bila sam netko tko je bio zarobljen u unutarnjoj crnoj rupi bez dna, tko je sve što se događalo oko mene tumačio kao dokaz da me nitko ne voli, da nikome nisam važna, da bi svima bilo bolje bez mene, da nisam dovoljno dobra, da sam kriva za sve što se drugima događa, da sam nemoćna i grešna te da zaslužujem patiti…

Sada sam netko tko pliva kroz različite dijelove sebe kako hoće i kad hoće, uz sve manje drame i bez vezivanja… Netko tko osjeti puno više različitih boja i senzacija unutar sebe, ali i oko sebe. Netko tko je doživio mnogobrojne promjene u svom životu, tko je izazov u poslovnom aspektu života doživljavao vrlo dramatično i osobno.

U ovom trenutku mi je taj izazov zapravo smiješan (iako bi mnogi rekli da sam luda jer takvu situaciju, koja uopće nije smiješna, sada nazivam smiješnom). I danas sam odlučila kako više neću nalaziti opravdanja za to da dalje ne razvijam svoje usluge i priču Put Pjesme Srca, već ću tu priču nastaviti razvijati ma gdje god bila i što god radila. Ostanem li bez svega, ta priča je nešto što nosim u sebi i naći ću način da je živim i razvijam. Možda to neće biti način koji sam planirala, priželjkivala i očekivala, ali učeći iz vlastitog iskustva, taj način bit će bolji nego ga trenutno mogu zamisliti.

I za kraj… Je li strah od kopanja po vlastitoj podsvijesti opravdan?

Iz moje perspektive nije. Podsvijest i sve što se nalazi u njoj je dio mene. Ako se bojim onoga što se nalazi u mojoj podsvijesti, znači da se bojim dijelova sebe. Da, neki dijelovi su ranjeni i njima nije uvijek najugodnije pogledati u oči, ali neki dijelovi su skrivena blaga koja sam sakrila i od sebe i od drugih. Tako da je kopanje po podsvijesti korisno na minimalno dva načina:

Prvo: omogućuje otkrivanje ranjenih dijelova sebe i njihovo iscjeljivanje
Drugo: omogućuje otkrivanje skrivenog blaga, koje smo sakrili od sebe i drugih.

Posljedica i jednog i drugog je više unutarnjeg mira, smisla, svrhovitosti, zahvalnosti i životne radosti…

Ako još niste, od srca preporučam zaroniti u svoje dubine i ako u tome želite moju podršku i vodstvo, javite se na mail putpjesmesrca@gmail.com, na broj 098 956 8479 ili u privatne poruke na FB stranici Put Pjesme Srca, jer theta tretmani su odlični za to.