Iza te slobode gmižu, u sve pore, kao lava iz vulkana – otuđenost, osama, materijalizam, licemjerje, grabež, pohlepa, strah, taština, osornost, grubost, nemoć, prodanost i još mnogo toga lošega. A što je s ljubavi? Gdje je i kako bi ona danas po nekima trebala izgledati? Parola/geslo/misao vodilja i u konačnici farsa molitvenog pokliča – Budimo muževni! – tjera me na pitanje – A što je to ili što bi to trebalo biti muževno u muškaraca?

Po novo – nekima to je čvrsta ruka i ženino mjesto u zapećku tijela ovijenog kukuljicom iz koje nikada ne bi smjela izaći i pokazati svu raskoš boja svojih leptirovih krila. A zašto? Je li zato jer neki junaci ne mogu vladati svojim animalnim strastima? Je li to smisao ljubavi? Je li to smisao suživota – života koji spoji dva ljudska bića u brak?

Je li svrha i smisao postojanja muškaraca i žena u nadmoći i vladavini jednog spola nad drugim? I koja je onda svrha braka po tome? Zar samo poslušnost, pokornost, udovoljavanje, egzistencija i reproduktivnost uz animalno zadovoljavanje hormonalnih strasti? Nisam za takvo razmišljanje. Nisam za ono – Ja ću! Ti ćeš! Ja sam za – Mi ćemo? Jer brak tvore dvije riječi: suprug i supruga. One su znakovite i ako obratite pažnju uočit ćete kako obje sadrže slova koja tvore riječ PRUGA.

Ta jedna tako mala i kratka riječ govori nam važnu priču stvarnosti, važnosti i jačine svrhe braka, tj. veze između muškarca i žene. Jer život, tj. suživot dvoje ljudi i jest kao pruga koja je sastavljena od dvije šine koje se, na tom putu protežu međusobno povezane pragovima. Oni su figurativno, u braku, čiji izazovi su brojni – novi uspjesi, slabosti, problemi, prepreke, usponi, padovi, bolesti, sreća, brige, djeca, odgajanje…itd, itd. Jednom riječju nadogradnja i vezivo, ali zajedničko vezivo.

I nijedna šina nije kraća od druge, nijedna nije čvršća, ljepša ili bolja. Pitanje je samo jesu li pragovi postavljeni tako da jednako povezuju i drže obje šine. Ako nisu, vlak života dvoje supružnika, nagnut će se na jednu stranu, što će stvoriti i stvara obostrane nesigurnosti, strahove, neizvjesnosti, nemoći i u konačnici – devijantne frustriranosti. Svaki muškarac kao i svaka žena posjeduju svoju karizmu, šarm, sposobnost, pravo na odlučivanje, na uvažavanje, na poštovanje, kao i pravo na pogreške i uspjehe. Ne moramo se razumjeti, ali prihvatimo različitosti i kompromise. Zato ljubav i pripada junacima koji vladaju svojim strastima.